POVRATAK
 
- PRIČA O DJEČACIMA I PSIMA
   
 
  • U suštini,ovo su autentične priče. Dakle - istinite. Po mom skromnom mišljenju - njihovi su akteri zavrijedili, da priče budu zabilježene i objavljene u knjizi. I zato su tu.
   
 
   
 
  • Ne bih rekao da imam neki pristup psima, osim što volim pse i što se osjećam odgovornim prema njima i za sve zlo koje im čine ljudi.
   
 
 
 
 
  • Na priloženim fotografijama glavni lik knjige "PRIČE O DJEČACIMA I PSIMA", Benni je ispred gospodina Kujundžića i kompjutora, na pisaćem stolu, i ispod desne ruke. Ispod lijeve je Teo, Bennijev, dakle - pasiji sin.
   
 
 
   
 
  • Na ovoj fotografiji nalazi se Željko, sin gospodina Kujundžića, odnosno jedan od glavnih krivaca za nastanak "Priče o dječacima i psima", koji je novcem dobivenim za rođendan, umjesto intel-ovog procesora na 450 megaherca, kupio psa po imenu Benni.
   
 

INTERVJU

Pisac, pjesnik i autor knjige "Priče o dječacima i psima"
 
Recite nam nešto o vama, koliko dugo se bavite psima, a koliko književnošću?
   
 
  • Psima se bavim cijeloga života. U nekoliko navrata i psi su se bavili mnome. Iz djetinjstva nosim ožiljke od zuba nekoliko ljutih pasa na listovima nogu.
  • Prvo sam prohodao u dvorištu porodične kuće u Gračanici, nakon što sam se pridigao iz pužućeg stava a držeći se za bogato krzno našega tornjaka. Šargo je pažljivo hodao dvorištem, dok sam nespretno trupkao uz njega. I plakao sam kad mi iz dječije šake izmakne njegovo krzno, pa padnem na tlo. A Šargo se zaustavi i sačeka da se ponovo uspentram i uspravim. Tako su učila hodati i moja braća.
  • Kad sam u školi čitao o djetinjstvu Josipa Broza i dobrom psu Polaku, činilo mi se da čitam o samome sebi. Ali, nažalost, nisam postao Josip Broz. Čak ni Tito... A, uvijek pomišljam kako bi to bilo bolje nego što sam postao pjesnik, pisac. No, šala nastranu.
  • Što se tiče književnosti, rano sam počeo čitati, već sa šest godina, jer, čitalo se u našoj kući. Čitali su i otac i majka. Nisu to uvijek bile knjige za djecu, pa je, kada sam već naučio slova, intriga bila veća. To je možda uzrokom pa sam rano počeo i pisati. Upočetku pjesme, a kasnije, po preporuci moga nastavnika maternjega jezika - Milorada Gligorevića, počeo sam i voditi dnevnik. Tako sam izgrađivao svoju potrebu da zapišem priču o prethodnom danu.
  • Nisam pisao bogzna što, ali sam održavao radnu naviku, što je izuzetno važno u spisateljskom poslu. Tokom školovanja, nerijetko, smetalo mi je što rađe čitam knjige nego što učim, što sam u stanju uz dobru knjigu ostati u kući i ne otići na nastavu. Tako sam gomilao izostanke koje nisam mogao opravdati, do mjere da su u dva navrata, dok sam pohađao Gimnaziju, bili uzrokom mojega isključenja iz škole...
  • Dakle, pišem i objavljujem dugo. Ne smijem reći kad sam objavio svoju prvu pjesmu, jer, to je bilo 1957. godine. Prvu knjigu poezije objavio sam u sarajevskoj Svjetlosti, 1976. godine, a od tada, tridesetak raznih knjiga u rasponu od poezije do proze, esejistike, publicistike... Zastupljen sam tekstovima u udžbenicima za osnovnu školu, ali i knjigama u programu lektire za osnovnu školu.
 
 
Možete li nam reći vašu E-mail adresu i adresu vaše izdavačke kuće?
   
 
  • Adresa naše izdavačke kuće je slijedeća:
  • NIK "Kujundžić", 75 300 Lukavac, Trg grada Bremen bb, Bosna i Hercegovina
  • A moja e-mail adresa je :
  • dookujundzic@hotmail.com
 
 
Kakav je vaš pristup psima i šta vam znače?
   
 
  • Psi mi znače puno više nego što sam to u mogućnosti kazati. Pokušavajući razumjeti sopstveni odnos prema psima, napisao sam pjesmu PSETANCE, koja je objavljena u mojoj knjizi pjesama za djecu: MUŠKE, ŽENSKE I DRUGE PJESME.
  • Obradovalo me što su djeca dobro primila pjesmu, pa i ovaj put, rado je navodim u cjelini:
  • I, mada ga nismo zvali, / išao je pored nas. / Dali smo mu malo hljeba. / Da poraste mali pas. // Na kraju rekosmo: / Ne dirajte kuče naše. / Dok stojimo, gleda nas / i repićem maše. // Kad trčimo, ono juri, / sve brže i brže. / Kad stanemo, u nas zuri. / Nagoni ga drže. // I, mada sam dobro star, / ipak ne znam jednu stvar: /Šta li je učinilo, / pa nas je osvojilo? / I, šta smo učinili, / pa smo ga osvojili? // Naša ljubav dugo traje. / Ko će znati šta je.
  • No, kako kažem, riječ je o životinjama i prirodi uopće u mome životu. Tako sam napisao knjigu PJESME O PTICAMA, koja je uvrštena u program lektire za učenike osnovnih škola u Federaciji BiH. Ali i knjige: PJESME O CVIJEĆU i PJESME O DRVEĆU.
 
 
U cjelini slike, pas nije sam. Tu je i čovjek...
   
 
  • Da, u mome životu nije samo riječ o psima. Riječ je o životinjama i Životu uopće. Čovjek je, definitivno, ugrožavajući biljni i životinjski svijet - ugrozio sebe i svoju poziciju učinio nemogućom.
  • Znate, duboko vjerujem, kako su tačne i nisu samo puke metafore one biblijske prema kojima su ljudi živjeli dugo, puno duže nego danas: I poživje Adam 130 godina, i rodi sina po obličju svojemu, kao što je on, a nadjenu mu ime Sit. A rodiv Sita poživje Adam osamstotina godina, rađajući sinove i kćeri. Tako poživje Adam svega 930 godina i umrije. A Sit poživje 105 godina, a rodi Enosa..., jer, u svojim počecima čovjek je mogao opstati samo sasvim usklađen sa prirodom. A Bog je, stvarajući čovjeka, stvorio i sve što je potrebno za njegov zdrav i dug život.
  • Čovjek ima zubalo i probavni trakt biljojeda, a ponaša se kao mesožder. Ali, po mojem najdubljem uvjerenju, najcrnja je stvar sadržana u u sentenci: Čovjek je ono što jede. A šta to znači, ako čovjek jede meso mrtvih životinja?! Sada se to pomjerilo u smjeru: Čovjek je ono što ga jede. A šta to znači? Znači li to da će čovjeka pojesti mrtve životinje?!
  • Možda treba razmisliti! Jer, čovjek proizvodi milijarde života koje nehumano likvidira (Bože sačuvaj, kao da postoji i humano ubijanje!!!) a samo kako bi jeo njihovo mrtvo tijelo. Tako je proizveo lude krave. Iz SAD javljaju, da se sa ludim kravama širi i ljudsko ludilo! Zapadnoeuropske zemlje su odavno već sebi napravile strašne poremećaje u genetskom nivou, jer su sebi dopustile luksuz da se hrane mesom koje je dobijeno hormonskim podsticanjem i ubrzavanjem uzgoja i tova životinja.
  • Razumljivo i u svezi je: ishrana je promijenila čovjekovu prirodu i nakon što se radi hrane okrenuo protiv životinja, čovjek se okrenuo i protiv drugoga čovjeka, a tako i sam protiv sebe.
  • Veoma držim do suštine plemenite i istrajne borbe koju vode pripadnici i simpatizeri udruge Prijatelji životinja u Hrvatskoj. Na njihovoj sam strani i želim nam svaku sreću i uspjeh.
 
 
Znači, čovjek je taj koji remeti prirodni red.
   
 
  • Pogledajte, molim vas, ako je pas jedna od najduže pripitomljenih životinja u čovjekovoj blizini, pas je nesumnjivo bolji od bilo kojega čovjeka, jer mu ostaje odan i u trenutku, kada ljudi kao šintori idu da odstrijele višak životinja na gradskim ulicama.
  • Čovjek je neodgovoran do bezumlja. Pogledajte samo licemjerne priče lovačkih udruga i lovaca! Oni, kao štite prirodu i rijetke vrste! Naravno, nakon što su bezumnim i bezobirnim odstrijelom te vrste učinili rijetkima!
  • Pogledajte ljude koji nose skupe krznene bunde koje su napravljene od kože nekoliko stotina života malih, dragih, inetligentnih životinjica kakve su činčile! Još se nadmeno drže! Oni imaju novaca da skupo plate toliko života i toliko smrti!
 
 
A, ipak, šta je sa pristupom psima?
   
 
  • Ne bih rekao da imam neki pristup psima, osim što volim pse i što se osjećam odgovornim prema njima i za sve zlo koje im čine ljudi.
  • Znate, pamtim puno ljudi. Ali, jedna od najdražih slika koju nosim cijeloga života je slika mojega, bijelog i čupavog psića Mede, o kojem imam priču u pomenutoj knjizi.
  • Medo je bijeli, razigrani oblačić koji prelazi preko svake vedrine moga ljudskoga neba tokom cijeloga života. Toliko dobrote i bezazlenosti, mimo njega nisam u životu upoznao... Tužan sam što nije živ, što ne živi duže od mene.
  • Nadam se da njegov život i njegovu sjajnu energiju produžava moja priča o njemu. Ustvari, tu energiju evo, pronosim i svojim životom...
 
 
Čini mi se se, vaša knjiga, iako objavljena 2000. godine, seže daleko prije?
 
 
  • U pravu ste. Moja knjiga PRIČE O DJEČACIMA I PSIMA, stvarnosno je zasnovana i u preko 90% svoga obujma je faktografska.
  • Ona donosi istinite priče o dječacima i psima iz moga života, ali i psima iz života moga sina Željka, koji je svojom ljubavlju prema psima pomogao, pa i moja ljubav osnažena opstaje neprekinuta u mojih 55 godina života.
  • Pas Benni, tibetanski španijel kojega je kupio moj sin, uistinu je spiritus movens - duh pokretač nastajanja i pisanja te knjige.
  • Taj mali, pametni, dobri stvor je sjajan generator pozitivne energije u našoj kući i porodici. Život nije jednostavan. Vremena su teška. Postoje problemi, poteškoće i brige.
  • Ali, sve nedaće svijeta su beznačajne spram ljubavi koju isijavaju Bennijeve dobre oči, spram titranja njegovoga prekrasnog, kitnjastog repa dok vas gleda. Vratimo se doma natmureni, umorni, opterećeni, a Benni čeka u hodniku i čovjek od njegove dobrote naprosto sine u duši.
 
Kako se Vi , zapravo, odnosite prema psima?
   
 
  • Pse, naprosto volim i ničemu ih ne učim.
  • Nisam pristalica klasične dresure, mada znam koliko je nužna u nekim situacijama, posebice kad je riječ o krupnim i snažnim životinjama koje su bez dresure nepredvidive i opasne za ljude u svojoj blizini.
  • Naši psići, tek, znaju šta znači riječ: ne! Sve drugo je beskrajno nadmudrivanje i tako neprekidna igra i komunikacija među nama, koja potvrđuje da se obostrano volimo.
  • Naš Benni je pravi pas. Benni nije igračka. Benni ima ličnost i karakter. Ne možete ga maltretirati, on će se suprotstaviti. Ne trebate ga dirati, ako je dremljiv. Pet puta će vam liznuti ruku koju ne biste trebali više stavljati na njega. Tako vas upozorava. Ako ipak produžite, on će zarežati. Ako budete uporni, on će vas ugristi.
  • Baš, kao što biste uradili i sami prema nekoj dosadnoj zunzari koje se ne možete drugačije osloboditi. Događalo se da ga uštinem makazama dok mu siječem nokte. Benni zaskiči, ali mi samo lizne ruku i traži da ga oslobodim. I, oslobodim ga. Poslije mu uzmem šapu i govorim mu polako, da ću biti pažljiv, da ga neću uštinuti. Malo mu pušem u šapu i njegov pogled mi kaže, da mi opet vjeruje.
  • Benni je sjajan. Uči me mjeri postupanja prema ljudima. Ali, uvjerio sam se, da su ljudi samo iznimno u stanju zaslužiti takvo uvažavanje i mjeru.
  • Pas je uvijek korektan. Ljudi samo iznimno. Iako, je li: čovjek je biće mjere ili bi barem to trebao biti!?!
 
 
Danas uz Bennija, sa vama živi i njegov sin Teo. Možete li nam reći nešto više o njima?
   
 
  • Benni se pario sa kujicom Ninom, tibetanskom španijelkom iz susjedstva, i mi smo dobili štene.
  • To je njegov sin Teo. Još jedan krasan pas. Drugačije naravi, nego Benni. Živ, vrlo živ. Naizgled prgav, ali kako je njegovo režanje i rondanje mahom bezrazložno, jer mu ne odgovaramo na njegov prgavi način, ni Benni ni mi ukućani, to mu je postalo neka vrsta šarma, karakterističnog nastupanja i komuniciranja sa okruženjem.
  • Pošto mu nije odgovoreno prgavošću, on nikad nikoga nije ugrizao. Režanje i rondanje je naprosto način njegove pasije prirode u komunikaciji sa okruženjem i mi to gledamo kao njegovu smiješnu osobinu, jer je bezrazložno.
  • U suštini, i Teo je to shvatio.
  • A Tea smo kao štene zadržali, jer nismo imali povjerenja ni u koga kome bismo ga mogli dati. Sada ne znamo, kako bismo bez njega, kao ni da li bi on mogao bez nas i Bennija, ili Benni bez njega. Oni se toliko džaveljaju da su postali kao jedan.
  • Teo ne dopušta da neko zovne Bennija. Dođe prije nego Benni. Tako se bori za pažnju i nježnost do koje mu je stalo, ali i pokazuje ljubomoru. Zato nastojimo istodobno milovati obojicu, jer, ako prihvatimo Teovu nametljivost, za kratko vrijeme vidimo da je Benni jako tužan, jer je zapostavljen a kako nije nasrtljiv - ne zna ni braniti ni uzeti ono što smatra da mu pripada - naša pažnja.
  • Ustvari, Benni je prethodno tri i pol godine živio sam sa nama i nije imao potrebu izgrađivati način borbe za pažnju i nježnost. On je naprosto bio pažen i mažen. Dakle, baš kao dobri ljudi.
  • Ali, čovjeku je najbolji dokaz da je dobar, ako ga voli njegov pas.
  • I o tome sam napisao pjesmu za djecu, jer, kao što volim pse, tako rado pišem za djecu. Čak duži ciklus, ustvari manju knjigu naslovljenu: PASIJE PJESME. A pjesma koju pominjem - PASIJA PJESMA ili ASILUK, glasi:
  • Kad su ljudi asije* /rade stvari pasije. / Dok gluposti ređaju, / oni i pse vrijeđaju. // Jer, psi pasja posla rade / kad niko ne znade. / I, psi ljude puste kraju, / samo rade to što znaju. // Čuo sam i starije / da prave svinjarije. /A to dvoje kad se spoji / pas sa svinjom dobro stoji! // Pas i svinja dva su stvora, / ni bolja ni gora. / Oni nisu asije i ne rade pasije. / Čak ni svinje starije, / ne prave svinjarije. // Kad je čovjek asija / narav mu je pasija. / Tada pravi štetu / sebi i svijetu. / Kad je čovjek hinja, / tad je bolja svinja. / Svinja mora paziti! /Može je zaraziti! / Tek, igre su dječije, / baš stvari čovječije!
  • ( *asija, riječ tur. porijekla, a označava osobu koja se osilila jer je sita, pijana, imućna, a nije navikla na to, pa se skorojevićki ponaša. **hinja, riječ tur. porijekla a označava neiskrenu, podlu osobu.)
 
 
Vaša knjiga PRIČE O DJEČACIMA I PSIMA objavljena je samo u Bosni i Hercegovini?
   
 
  • Da. Priče o dječacima i psima, objavljene su samo u Bosni i Hercegovini i mada su izvrsno primljene kod čitatelja, djece i odraslih podjednako, kao i od književne kritike koja priče tretira kao zanimljivo komponiran roman - nisu otišle dalje.
  • To sa knjigom je sasvim isto, kao i sa našim odnosom prema psima i životinjama, prema djeci uostalom. Rijetko smo iskreni u svojoj ljubavi. Životinje ubijamo, pse takođe. Djecu lažemo. Politički kompromisi su toliko natrpali ruksake naše djece knjigama da se djeci krivi kičma u trenutku, kad djeca u svijetu prestaju nositi knjige u školu, kada se sve više drži do slobodnoga odgoja.
  • Nisam baš praktičan. Vidim oko sebe ljude koji se dobro snalaze. Uspostavljaju veze, jedni drugima prave prijevode knjiga i objavljuju ih, a onda se iz zemlje u zemlju posjećuju, promoviraju.
  • Nerijetko, to su tanka, neinventivna i jadna ostvarenja koja u prijevodu zbunjuju ljude, jer se ne vidi razlog za njihovo prevođenje.
  • Tako širimo i neadkvetnu sliku o književnoj produkciji, a kulturama pravimo štetu. Jer, prevedeno djelo - referenca je - certifikat za kvalitet! Potom, izdijeljeni interesima i granicama, onemogućili smo čitanje moje knjige i u, npr. Republici srpskoj. Nepoželjna je, jer nije tiskana ćiriličnim pismom!
  • Osim toga, postoji i niz drugih banalnih razloga, a mi smo jezički srodni narodi i međusobno uvjetovane kulture.
  • Svako od nas ko se izdvoji, osiromašen je u sebi barem za drugo dvoje koji su ga u značajnoj mjeri artikulirali prisustvom svoga bića.
  • Govorim to, pokušavajući kulturologijski razumijevati sliku, a ne zalagati se za prevođenje svojih knjiga i učešće u kulturnoj razmjeni - ako to ne zaslužuju. No, nemamo ni instancu koja bi izvršila odabir, vrednovanje...
 
 
Svojevremeno, u prvom susretu sa Bennijem, imali ste nedoumice oko njegovoga porijekla, rase?
   
 
  • Da. Krupne i velike nedoumice.
  • Bennija je u Bijeljini kupio moj sin Željko plativši ga novcem, koji je kao dječak prikupljao da bi kupio bolji, Intel-ov procesor za svoj kompjutor.
  • Vidio je Bennija u jednom zoo-butiku i nije odolio. Zaboravio je procesor. Kupio je štene za koje mu je rečeno da je pekinezer.
  • Pošto rado zagledam pse, vidio sam da to nije pekinezer ili pekinški psić. Počeli smo raspravljati i nagađati. Kad bi imao uspravljene uši, bio bi malo krupniji nego chiuaua, jer ima krasno vučije uho i skoro istu njuškicu. Rep, također, drži kao chiuaua, taj prekrasni, hrabri, mali pas.
  • A onda sam, kod mojega dragoga prijatelja iz djetinjstva, inače doktora veterine, razgledajući izvrsnu njemačku enciklopediju o psima, naprosto naišao na: Bennijevu fotografiju!
  • Bio je To Benni 1/1. Bio sam zapanjen. Bilo je to u času, kad je moj prijatelj Aziz Maglajlija, alias Bakir - liječio Bennija od teškoga viroznoga proljeva.
  • Zbog te bolesti, Benni je zauvijek ostao veoma nježnoga zdravlja. Počne povraćati i dehidrira za petnaestak sati. Tada ga moj prijatelj Bakir vraća u život infuzijom...
  • to se u ovih pet Bennijevih godina dogodilo 6 do 7 puta. Dovoljno je da se samo nekoliko sati na njega zalijepi krpelj i Benni bi mogao uginuti da nije moga, dragoga prijatelja Bakira, koji, osim što je vrstan doktor veterine, veoma voli životinje.
 
 
Kažete: rado pišete za djecu. Zašto?
   
 
  • Čini se da je sasvim u pitanju isti poriv: ljubav prema životinjama i prema djeci.
  • U najboljem smislu, kod djece ćemo posve jednostavno identificirati bezbroj osobina koje uočavamo kod dragih životinja. Stareći, čovjek se oneprirođuje i napušta svoju pravu narav, za račun stečenih, nerijetko veoma sebičnih i ružnih navika.
  • Pišući, djeci se obraćam s potpunim povjerenjem da mogu biti iskren i jednostavan i da će to djeca ne samo razumjeti, već i tako prihvatiti i znati cijeniti.
  • Djeca ne vole glumatanja i infantilnosti kojima pribjegavaju slabi pisci. Djeca se toga, ustvari, groze. Tome se odlično podsmijevaju. Tako, oslanjajući se na djecu, oslanjam se na budućnost u kojoj bi, zahvaljujući mojim tekstovima, mogla i u drugim ljudima živjeti sjajna pozitivna energija mojega psića Mede, Bennija, Tea, Campija i drugih pasa, zbog čijih dobrih priroda i sudbina uvijek mogu zaplakati od tuge.
  • Djeca su sjajna.
  • Dođem u školu, kako bih kao pisac iz lektire djeci priredio književni čas. Povedem Bennija kako bih ilustrirao moje priče o dječacima i psima i napravimo urnebes!
  • Kakav ja kao pisac i kakva lektira i književni čas, kakvi bakrači!
  • Djeca više vole Bennija nego cijelu školu!
  • Potpuno ih razumijem.
  • Zato rado pišem za djecu i nastojim im pomoći da ostanu to što jesu: djeca, ili - najbolji dio ovoga svijeta.
  • Držim im stranu i fige!
  • Vama, također!
 

Razgovarao i obradio: Nenad Grbac

Sva prava i Copyright © Nenad Grbac & Impero present
 Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.
 
 
 
 

 

 

Kako hraniti svog psa ?

 

 

 

 

 

Sasvim sigurno ste se više puta zatekli u situaciji da shvatite da psi danas sve kraće žive i sve češće umiru od kancerogenih bolesti izazvanih korištenjem umjetne hrane za pse. Da li biste željeli da i vaš pas završi tako? Možete li mu pomoći da živi sretno i dugo? Koja vrsta ishrane je najpogodnija da biste to postigli?

Multimedijski CD o psima "Pas više od najboljeg prijatelja" stvaran je da vam pomogne!

 

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present