Predstavljamo vam pasminu Njemački ovčar (Deutscher Schaferhund) 




Pravokutnog je tjelesnog oblika, jak i mišićav. Tijelo mora biti građeno funkcionalno, harmonično i skladno. Već na prvi pogled mora biti vidljiva razlika među spolovima. Kreće se kasom, stoga su kod njemačkog ovčara posebno važni pravilni kutovi medu udovima. Glava je suha, s jakom klinastom gubicom. Uši moraju biti uspravne i postavljene tako da su ušne školjke usmjerene naprijed. Na repu je dlaka nešto duža. Rep mora doseći skočni zglob. Dlaka je oštra, a poddlaka gusta. Osnovna boja je crna s odgovarajućim oznakama pšenično smeđe do sive boje. Visina mužjaka od 61 do 65 cm, ženki od 55 do 60 cm. 

Njemački ovčar je najomiljenija službena pasmina na svijetu. Uzgajači i ljubitelji su udruženi u u WUSV (Svjetski savez njemačkih ovčara). Samo u Njemačkoj je 150 000 članova Društva njemačkih ovčara i oko 15 000 prijavljenih uzgajača. Njemačkih ovčara na svijetu ima 1,5 milijun jedinka.


Povijest njemačkog ovčara


Prvi pas koji je bio upisan u knjigu njemačkih ovčara bio je "Horand von Grafrath", koji se prvobitno zvao "Hektor-Linksrhein" i postao je otac svih ovčara. Njegov vlasnik, konjanički satnik Max von Stephanitz, ovako ga je opisao: "Horandu von Grafrathu je sudbina namijenila upis pod brojem jedan u rodovnu knjigu njemačkih ovčara.




Za tadašnje kinološke zanesenjake to je bio pas koji je ostvario njihove snove. Bio je dovoljno velik, jakih kostiju, lijepih tjelesnih linija, s plemenitom glavom, suhim i žilavim tijelom, izvanredno skladno građen. Imao je i primjerne osobine, i to čuđenja vrijednu privrženost svojem gospodaru, a prema drugima pokazivao je bezobzirnu suverenost.

 

S druge strane bio je potpuno samostalan, bijesan neprijatelj, divlji borac i nezaustavljiv napadač u vježbama obrane. Nikada nije bio lijen, već uvijek aktivan, dobrodušan prema ljudima koji mu nisu ništa htjeli učiniti, mada nepovjerljiv prema svim strancima. Jako je volio djecu i uvijek je bio zaljubljen.

 

Bio je čuđenja vrijedan pas i posjetitelji ga se nisu mogli nagledati.




Za nastanak njemačkog ovčara je najzaslužniji konjanički satnik von Stephanitz. Bio je pravi kinološki zanesenjak. Zanimali su ga prije svega psi koje su imali ovčari i pastiri. S prijateljem Arthurom Meyerom i još nekim zanesenjacima osnovao je Savez njemačkih ovčara (Verein fur Deutsche Schaferhunde).


Sretna okolnost je bila što se tako sposoban i odlučan čovjek, kao što je bio von Stephanitz, mogao potpuno posvetiti uzgoju, razvoju i školovanju te pasmine. Imao je jasno postavljene ciljeve i uvijek je znao što želi. Svoja stajališta znao je odlučno zagovarati. Borio se prije svega za to da njemački ovčar ne postane modni pas kao što se to dogodilo škotskom ovčaru. Isto tako nije htio da postane cirkuski pas ili napadačka zvijer.




Sadašnji Njemački ovčar


S vremenom Njemački ovčar se zaista i pretvorio u pasminu kakvu su satnik von Stephanitz i drugi zanesenjaci željeli, no to nije dugo potrajalo. Popularnost pasmine i mogućnost zarade dovela je do hiperprodukcije, odnosno toga da su se uzgojem te pasmine počeli baviti ljudi, koji je zanimao samo novac i koji nisu vodili računa o genetici, pa su Njemački ovčari odjednom postali vrlo čudna pasmina.


Pojavile su se mnoge bolesti specifične za tu pasminu, karakter tih primjeraka postao je drugačiji od onog što je satnik von Stephanitz želio, odnosno takvi Njemački ovčari postajali su sve više plahi, nepredvidivi i agresivni. Pasmina se postepeno smanjivala. Pojavili su se problemi s kukovima, a zadnji kraj odnosno stražnje noge postajao je sve problematičniji.


Tu se kao i kod drugih pasmina uviđa opasnost koju donosi kinologija. Naime umjesto da se strogo poštuje standard pasmine kojeg je napisao von Stephanitz, kinolozi svako za sebe različito tumače standard, pa je odjednom došlo u modu da moderni Njemački ovčar mora imati jako spuštene sapi (stražnji kraj tijela). Sve to dovelo je ne samo do učestale pojave displazije, nego i do toga da su ti psi danas praktički invalidi, te da ih zbog iskazanih mana među kojima su i nemogućnosti dužeg trčanja i skakanja i policija i vojska sve manje koristi.


Prije desetak godina u Njemačkom kinološkom savezu postojala je težnja da se pasmina Njemački ovčar ponovno vrati izgledu i karakteristikama koje su imali u vrijeme von Stephanitz, no zbog interesa vodećih uzgajivača, čiji bi se uzgoj tad pokazao kao posve pogrešan ta su nastojanja ugušena. Sve to naravno morali bi znati svi koji danas odluče kupiti psa te pasmine. Oprez nikad nije naodmet.


Karakter i narav Njemačkog ovčara


Šezdesetih ili sedamdesetih godina prošlog stoljeća njemački ovčar je bio pas kakvog je satnik von Stephanitz želio. Zdrav, otporan, stabilan po naravi i karakteru i tome zahvaljuje i svoju veliku popularnost. Psi te pasmine ubrzo su postali uzor za sve pasmine ne samo što se tiče inteligencije, naravi, zdravlja nego i sveg ostalog. Njemački ovčar tad je postao univerzalan pas kojeg su svi željeli. Bio je to pas stvoren za obitelj, djecu, čuvara, policiju, vojsku, vodiča slijepih osoba i mnoge druge namjene. No, onda su se u uzgoj umiješale hiperprodukcija i kinologija, te je danas vrlo teško govoriti o naravi njemačkog ovčara.


Prvu stvar na koju treba pripaziti je izbor šteneta u leglu. Prilikom izbora šteneta svakako bi trebalo po svaku cijenu izbjegavati kupnju plahog ili psihički nestabilnog šteneta. Također bi trebalo pripaziti i na stanje kukova i spušteni zadnji kraj što bismo trebali vidjeti u rodovnicama i izgledu roditelja štenadi.  


Važno je napomenuti da je i Njemački ovčar vrlo inteligentan i zahtjevan pas s kojim se treba puno baviti i pomno uočavati sve vrline i mane koje iskaže. Pravilnim odgojem i od plašljivijeg šteneta stvorit ćete stabilnog i pozitivnog psa koji će imati sve one vrline za koje se satnik von Stephanitz toliko zalagao.


No ukoliko ga zanemarite ili mu dopustite da se ponaša onako kako on to želi…

Napisao i obradio: Nenad Grbac

----------------------------------------------------------


STANDARD PASMINE NJEMAČKI OVČAR


FCI standard 166


DEUTSCHER SCHÄFERHUND


Njemački ovčar


Zemlja porijekla: Njemačka


Datum važećeg standarda: 23.03.1991.


Uporaba: Svestran radni pas, pastirski pas, pas čuvar i službeni pas.


FCI klasifikacija:


Grupa 1 – Ovčarski i stočarski psi (osim švicarskih planinskih pasa)


Sekcija 1 – Ovčarski psi


S radnim ispitom.


Opći izgled


Njemački ovčar je pas iznad srednje veličine. Visina u grebenu iznosi prosječno 60 cm. Treba mjeriti štapom, pošto se dlaka pritisne uz tijelo, i to po vertikali koja ide od grebena do tla, a dodiruje lakat.  Željena visina za ovčara nalazi se negdje između 60 i 65 cm kod mužjaka i 55 do 60 cm u kuja. Odstupanje iznad i ispod ove mjere umanjuje radnu i uzgojnu vrijednost. 


Njemački ovčar je malo izdužen, snažan i muskulozan. Kosti su mu lake ali snažne. Odnos između visine i dužine, kao i stav i položaj nogu tako su usklađeni da omogućavaju dugačak i istrajan kas. Njegova dlaka je otporna na nevrijeme. Treba težiti ka dopadljivom izgledu psa, ali time ne treba dovoditi u pitanje upotrebljivost psa. 


Obilježja spola trebaju biti jasna i izrazita, što znači muževnost psa i ženstvenost kuje moraju biti očigledni. Njemački ovčar koji odgovara pasminskom tipu ostavlja na promatrača utisak urođene snage, inteligencije i okretnosti, potpuno skladne građe u kojoj ništa nije suvišno ili nedostaje. 


Način na koji se pas kreće i kako se ponaša mora jasno pokazati da je u zdravom tijelu zdrav duh i da su time stvoreni i tjelesni i psihički uvjeti koji mu omogućavaju da u svako doba i sa najvećom izdržljivošću bude korišten kao radni pas. 


I kada je najživljeg temperamenta mora biti vodljiv, prilagođavati se svakoj situaciji i određene poslove izvršavati sa radošću i voljom. Mora iskazivati srčanost i čvrstinu i, kad treba, mora braniti svog gospodara ili njegovo imanje. 


Mora s voljom  napadati kada to njegov gospodar želi; mora biti vrlo oprezan, pa ipak prijatan kućni drug, blag u odnosu na povjerenu mu okolinu, naročito prema djeci i ostalim životinjama, a otvoren u općenju sa ostalim ljudima; sve u svemu, skladna slika prirodne plemenitosti i sigurnosti koja ulijeva poštovanje.


 


Karakter


Karakteristična svojstva čistokrvnog njemačkog ovčara su: čvrstina nerva, pažljivost, iskrenost, budnost, vjernost, nepodmitljivost, kao i srčanost, borbenost i oštrina. Ova svojstva čine da je on vrlo pogodan za svaku upotrebu, a naročito se upotrebljava kao pas čuvar, pratilac, pas za zaštitu i kao pas stražar.


Glava


Odgovara veličini tijela, ne treba biti teška; opći utisak da je glava suha, umjereno široka između ušiju.


Čelo


Sprijeda i sa strane gledano, čelo je malo zaobljeno, brazde na sredini ili je slabo označena.


Obrazi


Obrati su lagano zaobljeni sa strane i nisu izbočeni.


Gornji dio glave


Odozgo gledano glava se od ušiju ka nosu postepeno i ravnomjerno sužava, sa kosim ali ne oštro izraženim stopom i završava se dugačkom i suhom njuškom u obliku klina.


Njuška


Njuška je snažna.


Usne


Usne (labrnje) su zategnute, suhe i pripijene.


Nosnik


Nosnik je ravan i gotovo usporedan sa produženom linijom čela.


Zubi


Zubi su vrlo snažni; škarasti sjekutići oštro prelaze jedan preko drugog, ali to nije podgrizač, a još manje predgrizač.


Uši


Srednje veličine, uši su, u osnovi, široke, visoko nasađene, uspravno nošene, sa šiljastim vrhovima, naprijed okrenute. Nepoželjne su klempave uši. Diskvalificiraju se psi sa odsječenim i spuštenim ušima. Štencima i mladim psima uši ponekad vise do četvrtog ili šestog mjeseca, a katkad i duže.


Oči


Srednje veličine, oči su bademastog oblika. Malo koso postavljene, ali nisu "buljave". Boja očiju, po mogućnosti je tamna. Izraz očiju je živahan i "pametan".


Vrat


Snažan sa dobro razvijenim mišićima, srednje dužine, bez podgušnjaka (fanona). Kad je pas uznemiren vrat je uspravan, inače je ravno nošen.


Trup


Grudi duboke, ali ne pretjerano široke. Rebra nisu ni ravna ni bačvasto zaobljena. Trbuh umjereno pribran. Leđa, uključujući i slabinski dio, ravna i snažna, ne pretjerano dugačka između grebena i sapi. Dužina trupa treba biti veća od visine grebena. Odbacuju se kvadratični i visokonogi psi. Slabinski dio leđa je širok i snažan, a sapi su duge i blago se spuštaju.


Rep


Kitnjasto četkast, dopire do skočnog zgloba i katkad je pri vrhu zavrnut u stranu, iako je to nepoželjno. Kad pas miruje, rep u blagom luku visi nadolje, a kad je pas uznemiren ili kad se kreće, jače savijen i podignut. Rep ne smije biti nošen ravno, niti malo uzdignut iznad leđa. Umjetno prikraćen rep odbacuje se.


Prednje noge


Plećke dugačke i koso postavljene, ravne i nisu postavljene naprijed. Nadlaktica se spaja s plećkom pod gotovo pravim kutom i mora biti kao i plećka, dobro snabdjevena mišićima. Podlaktica je, gledano sa svih strana, ravna. Veze su čvrste, ali ne previše krute. Laktovi nisu ni istaknuti niti priljubljeni.




Zadnje noge 


Butine široke, sa snažnim mišićima. Butnjače prilično dugačke i sa strane gledane koso su postavljene prema odgovarajućoj dugačkoj goljenici. Skočni zglob, kao i zadnje došaplje, snažni i čvrsti.


Sapi


Okrugle, kratke, stisnute i zaobljene. Tabani vrlo tvrdi. Nokti kratki i snažni, u većini slučajeva tamne boje. Ponekad se javljaju zaperci na zadnjim nogama. Pošto zaperci većinom prouzrokuju raskrečen - širok hod, a mogu dovesti i do ozljede nogu, treba ih odmah po rođenju otkloniti.




Boja


Crna, željezno siva, pepeljasto siva; mogu biti jednobojni ili sa pravilnim smeđim, žutim i sivo bijelim oznakama, a također i sa crnim plaštem; tamno osjenjeni (crna osjenjenja na sivoj i svijetlomrkoj osnovi sa odgovarajućim svjetlijim oznakama) tzv. boja vuka ili prastara boja divljeg psa. Dozvoljene su male bijele oznake na grudima. Poddlaka je, osim u crnih pasa, uvijek svjetlije boje. Konačna boja štenca može se utvrditi tek pošto izbije pokrovna dlaka.


Dlaka


a) KRATKE OŠTRE DLAKE - (netochaarige) pokrovna dlaka je ravna i mora biti po mogućnosti gusta. Svaka pojedina dlaka je ravna, oštra i dobro polegla. Glava i unutrašnja strana ušiju, prednji dijelovi nogu, šape i prsti obrasli su kratkom, a vrat je obrastao dugom i gušćom dlakom. Na zadnjoj strani prednjih i zadnjih nogu sve do došaplja ili skočnog zgloba dlaka je duža i stvara zastavice umjerene dužine. Dužina dlake je različita, a zbog različite dužine nailazimo na veliki broj varijanti. Pretjerano kratka, dlaka kao i krtice ocjenjuju se kao mana. 
b) DUGO-OŠTRODLAKI - (langstockhaarige) dlaka je duža, nije uvijek ravna, oštra i ne prileže potpuno uz tijelo. Naročito na unutrašnjoj strani ušiju, iza ušiju, na zadnjoj strani goljenice, a najviše u predjelu slabina dlaka je znatno duža i stvara , ponekad, pramenove na ušima i zastavice počevši od laktova do došaplja. Zastavice na butinama su dugačke i guste. Rep je kitnjast sa lakom perjanicom. Nepoželjna je dugačka i oštra dlaka, pošto nije tako otporna na nevrijeme kao normalna oštra dlaka; ali se u slučaju da je podlaka dovoljno gusta, pas se ipak ostavlja za rasplod.

c) DUGODLAKI - (langhaarige) njemački ovčarski pas: dlaka je znatno duža nego u dugo-oštrodlakog psa i uglavnom stvara razdjeljak na leđima. Poddlaka postoji samo u predjelu slabinskog dijela leđa ili uopće ne postoji. Često se u dugodlakih njemačkih ovčarskih pasa nailazi na uske grudi ili na usku i izduženu građu njuške. Pošto je otpornost na nevrijeme, kao i upotrebljivost dugodlakih ovčarskih pasa znatno umanjena ne treba ih upotrebljavati za rasplod.


Mane


Svaki nedostatak koji utječe na upotrebu, izdržljivost i radnu sposobnost, naročito obilježja koja ne odgovaraju pasmini i prirodi ovčarskih pasa kao što su: nezainteresiranost, nervozan temperament, ili razdražljivost, plašljivost, mono ili kriptorhizam, isključuju psa sa ocjenjivanja. Iz rasploda se isključuju sljedeće mane: nedostatak životne snage i volje za radom, nježna ili limfatična konstitucija, slaba izgrađenost, izrazita izbljedjelost boja. Albino psi (tj. albino pas sa potpunim nedostatkom pigmenta, kao na primjer crvena sluzokoža nosne pečurke, itd.), zatim veća odstupanja od veličine (preveliki ili premali), slabašni psi, pretjerano visok ili kratak u općem izgledu; pretjerano laka i teška građa; meka leđa; stubast stav nogu, kao i svi ostali nedostaci koji utječu na izdašnost i izdržljivost hoda; pretjerano kratka, zatupasta, pretjerano slaba, šiljasta ili izdužena njuška, a nedovoljno snažna; podgrizač li predgrizač, ili ostali nedostaci kao naročito slabi ili oštećeni zubi. I na kraju, pretjerano meka, kratka ili pretjerano dugačka dlaka, ili nedostatak podlake; oborene ili stalno loše nošene uši; zakovrnut, uvijen ili loše nošen rep; odsječene uši i rep; urođen kratak rep.


----------------------------------------


Napisao i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.



Prethodni post     
     Sljedeći post
     Blog

Zid

Nema komentara
Morate se prijaviti na komentar