Pisma čitatelja – Imam nekoliko dilema i molila bih Vas Vaš savjet!





Pitanje:

-------------------------------

 

Poštovani Nenade!

 

Pratim Vaš portal o psima i oduševljavate me svojom stručnošću i istinskom ljubavlju za psima. Uistinu Vam hvala na tome!

 

Imam nekoliko dilema i molila bih Vas Vaš savjet, ukoliko imate vremena. Naime, prije desetak godina imala sam muškog labradora i to je zaista bio najbolji pas kojeg čovjek može poželjeti. Miran, poslušan, potpuno neagresivan, imala sam beskrajno povjerenje u njega. Svugdje je išao samnom, ljudi su mislili da je treniran za vodiča. Živio je nažalost samo 4 godine. Toliko sam bila vezana za njega, da nakon što smo ga morali uspavati, nisam uopće željela drugog psa.

 

Sada sam u braku i imam dijete od 4 godine. Muž i ja smo definitivno odlučili nabaviti ponovo psa. Dvoumim se između zlatnog retrivera i labradora. Molim Vas Vaše mišljenje.

 

Živimo u stanu. Muž radi, a ja imam sreću što većinom radim od kuće, pa pas ne bi bio cijele dane sam. U blizini imamo nekoliko parkova za istrčavanje. Popodne smo s djetetom u parku ili ga vodimo na aktivnosti,  a vikendom smo većinom u prirodi. Zaista imam dovoljno vremena baviti se psom, jer ga inače ne bih ni uzimala. Nekako mi se čini da je za životinju samo mučenje da je cijele dane sama u stanu, s 3 šetnje dnevno, po nekoliko minuta.

 

Najvažnije mi je da je pas smiren, potpuno neagresivan, tolerantan i divan s djecom. Naravno, svjesna sam da pravila moraju postojati, te da dijete mora naučiti kako se ophodi sa psom.

 

Voljela bih ponovno psa koji može svugdje s nama, a ne da je sam kod kuće. Drugim riječima da je zaista dio obitelji, i da sudjeluje u svim našim aktivnostima, umjesto da nas čeka kod kuće, kao obaveza. Pritom mislim da može mirno čekati ispred dućana, u dječjem parku (ili ispred njega) čekati dok nam se dijete igra, hodati mirno po gradu, ići s nama prijateljima u goste, na more, pa čak i u ured.

 

To je nekako pojam psa za mene. Vjerojatno me moj prvi labrador razmazio. Znam da to zahtjeva puno rada sa psom, na što sam apsolutno spremna, samo nisam sigurna koja bi vrsta bila primjerenija za to. (Uostalom, računam da ću se moći i Vama obratiti za dresuru, ukoliko zapne)

 

Drugo pitanje je gdje nabaviti psa. Grozim se preprodavača i to ne dolazi u obzir. Dakle, isključivo pas iz uzgajivačnice s rodovnikom. Međutim, vrlo sam skeptična i nepovjerljiva, pa bi Vas molila da mi preporučite neku uzgajivačnicu s kojom imate iskustva i osobno znate da nisu “prevaranti” koji muče životinje.

 

Štene bismo uzeli od 1.8. pa nadalje...

 

Unaprijed Vam zahvaljujem na vremenu i trudu!!

 

Srdačan pozdrav i puno uspjeha Vam želim u Vašem daljnjem radu!

 

Ugodan dan! Lucija

 

 

Odgovor:

 ---------------------------

 

Poštovanje,

Nije sve u genetici, puno je i u radu s psom ali i u vama, odnosno tome kakva ste osoba.

Psi u većini slučajeva sliće na vlasnika. pa je normalno da nervozan i nesiguran vlasnik ima i nervoznog i nesigurnog psa i obrnuto, smiren i staložen vlasnik imati će istog takvog psa.

Psi se jednostavno orijentiraju prema onom s kim su i tko im zna objasniti kakvo ponašanje se od njih očekuje. Jednom sam na dresuri imao jednog Rotweilera, koji je s svojom dosta nervoznom vlasnicom napadao sve što se kreće (vjerojatno je osjetio njenu paniku pa bi je uvijek išao braniti).

Ja i on smo se samo jednom prošetali i ja sam mu u šetnji objasnio da ne dozvoljavam da se tako ponaša i nakon toga smo otišli na kavu. Za divno čudo on u prepunom lokalu nije nikog napao i nije na nikog režao. Ponašao se kao posve drugi pas. Dapače uživao je dok su ga prolaznici mazili

Nažalost sve se vratilo na staro kad sam ga vratio vlasnici. Greška je naravno bila u njoj jer ona nije mogla kontrolirati svoje osjećaje, a on bi se na svaki njen napad panike postavio zaštitnički.

Što se tiče usporedbe labradora i golden retrivera kao pasmine tu treba znati da labradori zaista i jesu onakvim kakvim ste ih opisali. U njima nema nimalo agresivnosti, no morate ih i paziti od napada drugih pasa jer bi takvi napadi mogli uzrokovati da se i oni počnu postavljati na druge pse.

I muški i ženski pas te pasmine su dobar izbor. Muški se ne tjeraju ali su nestašniji, ženke se tjeraju ali su jako privržene obitelji i djeci.

O sklonosti debljanju i hrani ne treba puno govoriti, nisu baš zdrava pasmina (zna se da znaju imati problema s kukovima), no u pravilu žive oko 10-ak ili nešto više godina. Žao mi je što je vaš labrador živio tako kratko.

Golden retriver je već druga priča. Muški psi u vrijeme puberteta znaju biti dosta nestašni. Repom će vam porušiti sve vaze i ponekad zaista i pretjeruju s tim veseljem. Nisu agresivni, no mladi muški pas će se postaviti na drugog psa i tu treba biti oprezan. Zaljubljivi su kao i svi drugi muški psi, no tome treba dodati i to njihovo silno veselje i nestašluk, pa to može biti problem.

Ženke su već puno bolje rješenje. Općenito poslušnije su i manje sklone nestašlucima. Isto se jako vežu za obitelj i djecu.

Zdravlje im slično labradoru. Mana u odnosu na labradora im je i duga dlaka i linjanje. Ja se vratim iz šetnje s Schnautzi, a draga me pogleda i kaže opet ste sreli Maxa (Max je golden retriver čije se dlake jednostavno lijepe za moju odjeću)

Uglavnom možda je labrador bolje rješenje posebno zato jer ste imali psa te pasmine. No, to naravno ne znači da i zlatni retriver ne može biti dobro rješenje ili čak i neka druga pasmina. Najvažnije je to koliko će psi koje pasmine biti dostupni u vrijeme kad se vi odlučite na kupnju psa.

Psi su prirodna bića i priroda je u njih ugradila instinkt i ljubav prema prema podmlatku ili potomcima bilo koje vrste. Često ćemo naći ženke psa koje su usvojile mačiće, patke ili u slučaju moje Schnautzi kornjače, kao da su njeni potomci. Briga prema mladunčadi je jako važna u opstanku vrste. Stoga s psom nećete imati nikakvih problema u prilagodbi na djecu. 

Eventualno kod štenaca treba pripaziti da ne grizu prejako i da ne skaču ili ogrebu dijete. No oni to rade zato jer nisu svjesni našeg ljudskog praga tolerancije na bol, pa im to treba jasno pokazati i naučiti ih da se prema djeci ponašaju s ljubavlju i pažnjom.

Naravno morate biti svjesni da će uz psa poduka trebati i vaše dijete i druga djeca s kojom se vaše dijete druži. Naime i djeca ponekad mogu biti nestašna i u nepažnji ili neshvaćanju psu nanijeti bol i na to treba dobro pripaziti i objasniti klincima da su i psi jako osjetljiva bića i da ih se nikad ne smije povrijediti ili učiniti im zlo.

Što se same kupovine tiče najbolje je nazvati Hrvatski Kinološki Savez, naime oni imaju evidenciju svih uzgajivača i uzgajivači im prijavljuju legla, tako da ćete od njih moći saznati tko i kad ima leglo pasmine koje ste odabrali.

Nikako ne zaboravite naglasiti da su vas poslali iz HKS-a. Naime već samo to je garancija da vas nitko neće prevariti jer poznato je da je HKS isključivao iz članstva neke od uzgajivača, koji su se osim uzgoja pasa bavili i švercem pasa.

Uglavnom uzgajivači vas neće prevariti, a dobro je da odete i u pregled legla kako bi se uvjerili da se štenci drže na toplom i čistom mjestu i da nisu izmaltretirani (Higijena legla je jako važna da se ne pojave zarazne bolesti poput štenićaka i parva).

Uzgajivaču naglasite da vam treba štene za obitelj i da vas izložbe pasa ne zanimaju puno. Isto tako pripazite i na cijene. Naime neki uzgajivači kad su štenci mali traže vrlo visoku cijenu, no ta cijena naglo opada kad shvate da je interes mali ili da su štenci već odrasli, a da puno košta hrana i briga koju zahtijevaju.

Kontatni brojevi Hrvatskog Kinoškog Saveza su:

Ilica 61. HR - 10000 Zagreb.

telefon: +385 (0)1 48 46 124 +385

(0)1 48 46 125 +385

(0)1 48 46 126.

fax: +385 (0)1 48 15 356.

e-mail: info@hks.hr

Nadam se da sam vam ovim bar malo pomogao.

Srdačan pozdrav

    Nenad







------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.



Prethodni post     
     Sljedeći post
     Blog

Zid

Nema komentara
Morate se prijaviti na komentar