Pisma čitatelja – Naročito mi se dopalo slijedeće:




Pitanje:

 

-------------------------------


Poštovani gospodine Grbac, upravo sam pogledao na internetu "Psi za neznalice". Jako mi se svidjelo, što ste tamo objavili. Koncem 3. mjeseca ću doći u Zagreb, pa ću Vam se javiti, da nabavim CD.


Naročito mi se dopalo slijedeće:


Pas vam treba da bi zaradili novac na borbama pasa?


Nemojte uzeti psa, vratite se na Google, potražite pojam "Bolnica za duševne bolesti Vrapče", upamtite adresu i trk tamo. Pripremite se za duži boravak.


Nadam se, da ovim nisam prekršio propis:


Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


Još jednom: sretan Božić i sve najbolje u novoj godini želi Vam Anton Muhić iz Pforzheima s ruba Schwarzwalda


P.S.


Kad je moja kćerka imala 12 godina, željela je "neku" životinju, koju se može maziti. Dosta je trebalo dok smo popustili i nabavili jednu malu dugodlaku jazavčarku. Prva tri tjedna bio je kćerkin pas, a ostalih sedamnaest godina - naš Schnauzi (bez "t"!)!  Nikad je nećemo zaboraviti!


Odgovor:

  ---------------------------

 

Poštovanje,

Jednom davno sam napisao da ljudi oduvjek traže "idealnu, pravu ili vječnu ljubav", a da malo tko shvati da se ona od početka ljudskog vijeka krije tu pored nas u našim ljubimcima psima.

Prema onom što ste mi napisali vidim da ja i vi slično razmišljamo.

Što se tiće citata koji ste naveli on je i točan i istinit. Nažalost tijekom svog života sam imao prilike upoznati nekoliko ljudi koji su bili oduševljeni borbama pasa i uvijek sam primjetio da tim ljudima nešto nedostaje. Možda dijelić ljudskosti, a možda i više od toga...

Navevši ga niste prekršili nikakav propis naime taj "copyright", je tamo jer mi se više puta dogodilo da ujutro uz kavu otvorim novine i pročitam svoj članak prepisan od riječi do riječi i potpisan tuđim imenom.

S druge strane svima koji me to zamole bez ikakvih problema odobrim da mogu slobodno prenijeti članak na svojoj stranici ili novinama.

Kad budete u Hrvatskoj slobodno me nazovite ili kontaktirajte.

E-mail je: nenad.grbac@gmail.com 

Telefon: 095 8530340

Srdačan pozdrav i sve najbolje.

Nenad i Schnautzi (s t jer sam joj ja izmislio ime)

P.S. Nadam se da i sad imate neku malu dugodlaku jazavčarku ili bilo što slično na četiri noge.


Re_Odgovor:

  ---------------------------


Poštovani gospodine Grbac,


hvala za Vaš odgovor.


To me je potaklo, da Vam opišem jedan događaj, koji sam imao s jednim potpuno stranim psom.


Na aerodromu Stuttgart trebao sam dočekati mog nećaka.


Prostor, gdje stiže prtljaga, je odvojen staklenim zidom, tako da se dolazeći putnici mogu vidjeti. Jedan čovjek je napeto gledao unutra i na sasvim kratkoj uzici držao velikog psa. Ja sam im došao s leđa. Pas i ja smo se pogledali, on je počeo mahati s repom, i ja sam ga pogladio po glavi. U tom momentu se i čovjek okrenuo prema meni i uzbuđeno uzviknuo:


"Um Gottes Willen, sind Sie ein Hund? Der beisst doch jeden!" (Za ime Boga, jeste li vi pas? Taj grize svakog!)


Nakon toga smo se pas i ja još malo mazili, a njegov vlasnik se nije mogao načuditi. Rekao je, da tako nešto još nije doživio. I inače nemam nikad problema sa stranim psima - sa svima se odmah sprijateljim. Vjerojatno sam u prijašnjem životu i ja bio pas.


Sve najbolje u novoj godini želi Vam Anton, zvan Tean (An-te = Tean - tako smo u mladosti izvrtali sva imena) 


P.S. Nažalost nemam više nikog s ovih slika. Snimljeno prije 20+ godina


Srdačan pozdrav, Anton Muhić








------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


 

 


Prethodni post     
     Sljedeći post
     Blog

Zid

Nema komentara
Morate se prijaviti na komentar