I Adolf je mislio tako...




Jeste li razmišljali o tome zašto ne biste trebali sterilizirati svoga psa ? 


Prije nekoliko dana sreo sam vlasnika mladog westy terijera, koji mi se ponosno pohvalio da njegovog psa više ne zanima ženski spol jer je kastriran.


Zašto ste to uradili upitao sam zgrožen tim postupkom.


Veterinar je rekao da je to najbolje za njega, a nije bili ni skupo, glasio je odgovor.


A, da bi moja zaprepaštenost bila još veća, slijedeća njegova rečenica bila je:" 
Znate sad u trećem mjesecu ga vodimo na izložbu, obećali smo to ljudima od kojih smo ga kupili".


Nešto sam nerazgovjetno promrmljao i otišao dalje.


Vjerujte, ja zaista nisam imao srca tom čovjeku reći da kinološki savez ne dopušta nastup steriliziranim i kastriranim psima na izložbama.


Uostalom, bolje da mu to objasni veterinar, meni možda ne bi vjerovao.  


Zlo nikad ne dolazi samo, donosite ga s kioska  


No da zlo ne dolazi samo, dokazao je Jutarnji list koji u prilogu četvrtkom objavljuje prilog veterinara Dr. sci. Dražena Matačića.


Hladan tuš je oblio moje, prehladom izmučeno tijelo, kad sam poslije krasnog naslova "I VAŠIM KUĆNIM LJUBIMCIMA DOŠLO JE VRIJEME LJUBAVI" pročitao stravičan podnaslov "Preparati za sprječavanje tjeranja imaju niz negativnih učinaka, stoga je kastracija najbolje rješenje".


No, da ne citiram cijeli članak dr. sci. predlaže kastraciju svih pasa bez obzira na boju kože i pasminu jer kastracija, odnosno sterilizacija pomaže psima da žive duže i zdravije.


U danjem tekstu spominje i otklanjanje mogućnosti tumora maternice, testisa i mliječnih žlijezdi.Moja jedina pomisao na sve što sam pročitao bila je slijedeća:


Kakav grozan reklamni uredak ! 


Krasne li i humane ideje ! 

 

Prva ideja koja mi je pala na pamet nakon čitanja tog "krasnog i poučnog teksta" je da bi u skladu s razmišljanjem dr. sci. ljudima recimo trebalo odstraniti sve zube, jer u tom slučaju nikad ne bi upoznali boli koje oni mogu nanijeti.


Ili recimo bebama, odmah pri rođenju, trajno depilirati glavu da ne bi kao odrasli ljudi osjetili psihičke tegobe koje pojedinci znaju osjetiti prilikom pojave ćelavosti .


Što bi sve tek trebalo uraditi ili odstraniti da bi spriječili bubrežne, hormonalne i druge bolesti, to najvjerojatnije samo dr. sci. zna. 


I Adolf je mislio tako   


Zanimljivo, slične ideje je 40-ih godina prošlog stoljeća pokušao prakticirati austrijski soboslikar, a poslije i njemački vođa, Adolf Hitler.


On je također tvrdio da netko može na osnovu svoje prirodne superiornosti raspolagati životom nižih bića i gle slučajnosti, služio se istim metodama kao i hrvatski veterinari. 


Što je dr. sci. bio u ranijem životu ?  


Ne treba smetnuti s uma ni to da je pojava tumora sve učestalija u ljudi, a da nam naš dragi veterinar nije rekao da li je metodu kastracije isprobao i na sebi, jer i u njegovom je interesu da živi duže i zdravije.


Stara narodna poslovica kaže što je dobro za životinje, dobro je i za ljude.


Posebno za one koji se tako zdušno brinu o psima kao dr. sci., dodao bih ja.


Također bih napomenuo da dr. sci. točno zna kako se psi emocionalno osjećaju poslije kastracije što odaje da je možda u nekom ranijem životu bio kastrirani pas, no za one koji ne vjeruju u mogućnost ranijeg života u obzir dolazi i da je to pročitao u nekoj loše napisanoj knjizi profesora s veterinarskog fakulteta koja je obavezna za sve studente (ipak su plaće zaposlenih u školstvu male). 


Nikako vam ne smije pasti na um  


No, nikako vam ne smije pasti na um da naš dragi veterinar takve savjete dijeli na osnovu matematičkog proračuna. 400 000 psećih ljubimaca u Hrvatskoj puta svi kastrirani ili sterilizirani, puta 1000 do 1500 kuna sterilizacija, jednako preporod i uskrsnuće zaostale i tehnološki zastarjele veterine u Hrvatskoj, a o blagodati za privatnu praksu i džepove dr. sci-ja i svih drugih veterinara i zaštitara koji zagovaraju nasilnu i bespotrebnu sterilizaciju ili kastraciju pasa nećemo ni govoriti. 


Pogrešni savjeti 


Ipak, treba naglasiti da autor ovog teksta nije izričito protiv svake kastracije ili sterilizacije jer ima pojedinih slučajeva kad su takvi postupci opravdani i mogu psu zaista pomoći.


No strana mu je i pomisao da bi neko koristeći moć medija mogao nametati takve pogrešne savjete poput ideje dr. sci. da je kastracija dobra za sve pse.


Da netko zlonamjeran ne pomisli da imam nešto protiv zvanja veterinar, spomenut ću i činjenicu da sam veliki dio svog djetinjstva proveo uz osobu koja je bila veterinar i dio svoje ljubavi prema psima prenijela i na mene.


No, ta se osoba cijeli život borila protiv nepotrebne kastracije i sterilizacije pasa koju dr. sci. danas tako javno i besramno preporučuje svim vlasnicima pasa.








Napisao: Nenad Grbac


----------------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.

Jan 22 '13

Pisma čitatelja – Molim vas da mi kažete nešto o tom psu?




Pitanje:

-------------------------------


Ja doma imam mješanca staford terijera koji je dolutao prije tjedan dana, ja o tom psu ne znam ništa samo znam da je kod mene doma dobar i poslušan! 


Mama ne voli pse pa ga ne misli zadržati a ja bi htjela ali sve su nade uvenule (možda ne bas sve)! Pokušavali smo ga dati u azil, pa je pun (možda i bolje da nismo) dali smo u oglas da ga poklanjamo pa se nitko ne javlja. 


Molim vas da mi kažete nešto o tom psu i da mi kažete cijenu koliko koštaju najobičnije uzice i ogrlica! 


Puno hvala. Marija


Odgovor:

 ---------------------------

 

Pozdrav,


Drago mi je da ste udomili tog nesretnog psa. Nikad ne treba reći nikad, i pomiriti se s situacijom koja vam nije draga. Mama je popustila, i kad ste doveli psa kući, pa možda će i drugi put. Naravno sve zavisi i od vašeg ponašanja i od ponašanja psa. Ukoliko s vama ne bude baš nikakvih problema mama će najvjerojatnije ipak popustiti. Niste mi napisali koliko je pas star i kako se ponaša ali ako bude kakvih problema slobodno se javite.


O pasmini stafordski terijer ukratko vam mogu reći ovo:


Stafordski terijer je nastao oko 1800. godine u okolici engleskog grada Staforda. U početku je profiliran isključivo za lov na medvjede. Visina mu je od 44 da 46 cm, a težina oko 20 kg. To nije obična pasmina; njega obožavaju. 


Poklonici ovog psa sjajne dlake iz srednje Engleske niti ne primjećuju ostale pse. Pasmina je poznata po svojoj hrabrosti, pa ako i postoji pas koji će svoga gospodara i kuću braniti do posljednjeg daha, to je sigurno ovaj. Sve što traži zauzvrat, odgovarajući je obrok i puno ljubavi. 


Privržen je članovima obitelji, voli djecu, a najveći problem vlasnicima njegov je odnos prema drugim psima. 


Službeno može biti visok do 41 cm, no postoje i veći psi. Njegovo tijelo gradom podsjeća na mišićavog patuljka, a hod mu je gizdav - bez obzira koliko dugo hodao. 


Dlaku mu se vrlo brzo dovede u red, ne samo zato što je kratka već i glatka. Može biti crvena, svijetlo žućkastosmeda, crna ili prošarana većim ili manjim bijelim mrljama. 


Boje su pretežnomeđusobno prošarane, ponekad i oko očiju.


Ogrlica i vodilica se mogu kupiti u svim pet shopovima ili u veterinarski ambulantama, no niste mi napisali gdje živite pa vam ne mogu savjetovati točno mjesto. Cijena vodilice je 50 ili više a metalna ili kožna ogrlica (davilica se može kupiti već od 20 na više kuna. Vodilica se može izraditi i u kućnoj radinosti od malo duže trake za rolete i nekoliko zakovica.


Moj savjet je budite uporni. Što više vremena pas provede s vama više čete ga voljeti jer psi su takva bića, a i mama će biti popustljivija.

   

   Srdačan pozdrav


Nenad

 


----------------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.

Pisma čitatelja – Jesu li agresivne kad imaju lažnu trudnoću?




Pitanje:

 

-------------------------------

 

Vlasnici smo mlade kujice koju smo odlučili ne sterilizirati. Ipak plaše nas priče o tome da ženke prilikom lažnog tjeranja postaju agresivne prema ljudima koliko ima istine u tome.

 

Irena

 

 

Odgovor:

 

 ---------------------------

 

Poštovanje,

 

Lažna trudnoća je samo još jedan dokaz da je priroda savršena. Ponekad se događaju nezgode u vrijeme trudnoće (smrt majke, bolesti koje onemogućavaju dojenje). Te je priroda predvidjela i omogućila da druga ženka, koja u to vrijeme ima lažnu trudnoću, preuzme brigu o mladuncima.


Znači lažna trudnoća nije ništa što bi bilo neprirodno ili zabrinjavajuće. Priznajem da ste me iznenadili s tvrdnjom o tome da ste čitali o "iznenadanim napadima agresivnosti kod takvih pasa", jer ja za takvo što nisam nikad čuo, a cijeli život imam pse i to većinom ženke.


Moje iskustvo kaže da je najbolji način da ženka zaboravi na lažnu trudnoću i sve što taj prirodni fenomen donosi sa sobom taj da joj posvetite puno pažnje, budete uz nju i da se pobrinete da uvijek bude zaokupljena igrom, šetnjom ili nekom drugom vrstom zabave. U tom slučaju lažna trudnoća se neće jako manifestirati ili će biti zanemariva.

 

Istina, zna se desiti da kuja koja ima lažnu trudnoću i kojoj se ne posvećuje dovoljno pažnje za svoje štene izabere neku igračku ili lopticu i da ih je spremna svojim majčinskim instinktom braniti. No nikako od ljudi, već od pasa, koje ne poznaje ili nema povjerenja u njih. U većini slučajeva sve se završi na upozoravanju režanjem da se ne dira ono što nije njegovo. Možda do takvih slučajeva agresivnosti i dolazi, ali to je ili rijetko, ili tamo gdje držimo više ženki zajedno u malom i neprikladnom prostoru, a po vašem pismu sam zaključio da vi ne spadate među takve vlasnike pasa.


Ukoliko reagirate na vrijeme i ženki oduzmete predmet za koji ona misli da je štene, većih problema s lažnom trudnoćom ne bi trebalo biti. Oticanje i povećavanje dojki posve je normalna pojava. Istina u rijetkim slučajevima kad je pas zanemaren i držan u boxu odnosno prepušten samom sebi lažna trudnoća se može pretvoriti u gnojnu upalu maternice, no sterilizirati zdravu ženku iz straha od takve, naglašavam rijetke pojave, nije ni opravdano ni moralno.

 

Nadam se da sam vam ovim bar malo pomogao.

 

Ako još nešto zatreba samo pišite.

 

Srdačan pozdrav,

 

Nenad

 


----------------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.

Pisma čitatelja – Tko je tu lud?





Pitanje:


-------------------------------


Pozdrav


Prije nekoliko mjeseci sam u jednoj veterinarskoj stanici kupila Hillsovu konzervu. Sutradan sam primijetila da mi pas ima proljev. Slučajan pogled na konzervu i gle iznenađenja rok trajanja je istekao prije godinu dana. 


Odlazim u ambulantu u kojoj sam kupila konzervu iznosim svoj problem a veterinarka tvrdi da ja tu konzervu uopće nisam kupila kod njih. 


Pokazujem joj račun a ona mijenja priču i tvrdi da im ja podmećem staru i neispravnu konzervu umjesto nove koju su oni meni jučer prodali. 


Tko je ovdje lud ?


Anita



Odgovor:


 ---------------------------


Poštovanje,


Najvjerojatnije vi, s obzirom da ste se zabrinuli za zdravlje svog ljubimca i da ga niste spremni žrtvovati za svotu od 10-ak kuna koliko vas je ta konzerva koštala.


Postoji mogućnost da su uvoznik Hillsa i dotična veterinarka znanstveno istraživali koliko psu može smetati ukoliko je hrani koju veterinari velikodušno preporučuju i još velikodušnije naplaćuju, istekao rok trajanja. I onda se pojavljujete vi i kvarite im užitak.


Najvjerojatnije ja, jer bih da se to meni dogodilo, postupio vrlo slično vama.


Najvjerojatnije velika većina vlasnika pasa, kojima psi nisu samo sredstvo za ostvarivanje brze i beskrupulozne zarade. 


Srdačan pozdrav


Nenad


----------------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.

Jan 12 '13 · Oznake: pisma čitatelja – tko je tu lud?

Postoje li opasne pasmine (ili drugi su kopirali nas pa mi onda njih)


Ovaj članak je zaslužio zasebnu temu. Članak je napisao Nenad Grbac, a on je netko tko se razumije! Dugo je, ali se isplati pročitati! Taj čovjek je legenda!!! A šta je tek sve naučio njegovu pesicu...


http://www.psi-za-neznalice.com



Preuzeto s adrese: http://www.forum-opp.com/index.php?topic=9130.0;wap2



------------------------


Postoje li opasne pasmine




Nakon napada Američkog stafordskog terijera na starca u Solinu, te novih medijskih napada na takozvane opasne pasmine, odlučili smo i o toj temi progovoriti na način drugačiji od onog što ste ga nažalost imali prilike pročitati ili čuti u sveznajućim hrvatskim medijima.


I ponovno se upitati "Jesu li psi doista krivi za sve ?" "Postoje li doista opasne pasmine?", "Odakle novinarima pravo da pišu o temi o kojoj pojma nemaju ?", "Kuda vodi takvo novinarstvo i moraju li idioti uvijek biti najpametniji ?", te "Zašto je tema o opasnim pasminama toliko primamljiva hrvatskim političarima".


Jesu li psi doista krivi za sve ?


Kao što ste sigurno primijetili u posljednjih nekoliko tjedana dogodila su se još dva ekscesa s psima u naslovnoj ulozi.


U prvom pas pasmine pit bull je strogom centru Zagreba rastrgao maltezera i ugrizao njegovu vlasnicu, a u drugom je pas pasmine Američki stafordski terijer u Solinu do smrti izgrizao umirovljenika Stipu Vučića (76).


I jedan i drugi slučaj su dovoljno tragični sami za sebe, pa zapravo ni ne trebaju dodatni komentar, no način na koji su mediji i učesnici tih događaja opisali te uistinu tragične slučajeve natjerao nas je na reakciju.


Te smo se opet po koji put upitali jesu li psi doista krivi za sve ?


Naravno da nisu !


Najveću krivnju za spomenuta događanja, suprotno mišljenju sveznajućih hrvatskih medija ili "pametnih i inteligentnih hrvatskih političara", snose vlasnici tih pasa.


Sve to automatski znači i da za ono što su ta dva psa učinila nikako ne mogu biti krivi ni svi psi, ni svi psi takozvanih opasnih pasmina, ni svi vlasnici pasa već jedino i isključivo vlasnici pasa koji su u tim događajima sudjelovali.


Tvrditi suprotno (a to je baš ono što mediji i političari rade), znači svjesno lagati i obmanjivati javnost.


Svima nama koji imamo i volimo pse razumljivo je da za sve te uistinu tragične događaje ne može biti odgovoran itko drugi do onaj tko je odgajao i formirao te pse, odnosno onaj tko im je omogućio da se ponašaju suprotno svim normama, koje bi dobro odgojeni i socijalizirani psi svakako morali poštivati.


Svima nama jasno je i to da ta dva izdvojena ekscesa nemaju nikakve veze s onim što zapravo ne postoji, a što novinari veterinari i političari nazivaju opasne pasmine.


Također nam je jasno i to da ta dva slučaja i političarima i medijima zapravo služe samo kao skretanja pažnje s važnih, na one manje važne i škakljive teme. 


Pametni i sveznajući novinari !


No za početak reći ću da je način na koji sveznajući mediji pišu o takvim temama upravo katastrofalan, te da jasno odaje da su novinari i mediji koji te teme obrađuju na takav način ili totalni amateri ili idioti koji su slučajno zalutali u novinarstvo.


Kao klasičan primjer takvog ponašanja navesti ćemo "Televiziju za idiote", po imenu "RTL", koja se u osvrtu na događaj iz Solina, više puta osvrtala na Zakon o opasnim pasminama.


Pametnim novinarima i još pametnijim urednicima te televizije svakako ćemo poručiti da Zakon o opasnim pasminama, ne postoji i da je ono što oni nazivaju Zakonom u stvari pravilnik, te da između Zakona i pravilnika postoje vrlo velike razlike.


Kako to oni nisu znali pitanje je koje ja zapravo moram postaviti vama.


Ostale dijelove njihovog priloga o opasnim pasminama radije ne bih komentirao, jer je to zapravo dno dna, odnosno novinarstvo na koje nitko ne bi smio biti ponosan.


Kao još jedan dokaz o kvaliteti i znanju hrvatskog novinarstva poslužiti će nam i prilog Pere Livajića koji je u Večernjem listu napisao i slijedeće: Najstariji sin stradaloga poznati je kinološki sudac. Čak u svjetskim okvirima.


Ne znamo koliko se novinar Večernjeg bavi kinologijom i od koga je čuo taj podatak, no svrstavanje čak i u Hrvatskoj malo poznatog Damira Vučića, među ugledne svjetske kinološke suce, nevjerojatan je podatak za bilo koga tko se ozbiljnije bavi kinologijom.


Ne znam zašto no ja sam mislio da bi novinari u svojim tekstovima morali iznositi samo istinite i provjerene vijesti.


Slijedeća iritirajuća činjenica je to što takvi pametni i sveznajući novinari o svemu što se tiče pasa za mišljenje pitaju samo veterinare bez obzira što su oni stručnjaci za liječenje životinja i što o psihologiji pasa uglavnom pojma nemaju.


Da li je to istinito i objektivno obavještavanje javnosti ?


To je pitanje na koje ćete i opet vi morati odgovoriti.


Pravilo prvo: Bez obzira na sve psi nikad ne napadaju bez razloga !


Zahvaljujući takvim novinarima obični ljudi uglavnom ostanu zakinuti za važne informacije, koje bi im mogle objasniti i razloge napada i objašnjenje situacije.

Recimo tako da ni u jednom od medija nije spomenuto da je u slučaju Helge Juretić, vlasnice maltezera Zeke, kojega je prošli tjedan u središtu grada usmrtio pit bull bez nadzora, nesretni Zeke bio taj koji je prvi zarežao u smjeru Pit bulla.

Značenje režanja na drugog psa vrlo je jasno: To je direktan izazov a u ovom slučaju i povod za nesretan događaj.
    * Naravno da se Pit bull nije smio šetati centrom grada bez nadzora. Naravno da je riječ o loše odgojenom i socijaliziranom psu čijeg vlasnika bi svakako trebalo kazniti, no do sukoba ne bi došlo da je Helga Juretić svog Zekea odgojila tako da ne reži na druge veće pse.

Danas ta ista Helga Juretić traži zabranu opasnih pasmina, bez obzira što i ona sama snosi dio odgovornosti za pogiblju nesretnog Zekea.

Naravno da ona ne želi priznati svoj dio krivnje i da su što se nje tiće, za sve krive takozvane opasne pasmine.

Da bi spasio sebe napadni drugoga, zvuči li vam to poznato ?

U svakom slučaju za pogiblju nesretnog Zeke najveću krivnju snosi vlasnik Pit billa, koji mu je dozvolio da se bez nadzora, šeće užim središtem grada.

Pas je sudeći po svemu bio i loše odgojen i nesocijaliziran i agresivan, što su detalji koje bi također trebalo razmotriti prilikom određivanja visine kazne.

To što je pas bio te pasmine ne igra neku veliku ulogu, jer u gradu Zagrebu postoji i veliki broj pasa te pasmine, koji su i dobro odgojeni i miroljubljivi.

Kazniti sve njih zbog nečeg što je učinio samo jedan pas, klasičan je primjer nametanja kolektivne odgovornosti.


Tko je kriv u slučaj iz Solina ?


Kao što smo rekli psi nikad ne napadaju bez razloga. Razlozi uvijek postoje, bez obzira što ih mi ljudi ne vidimo ili ne želimo vidjeti.


Sve to mogli bismo primijeniti i slučaju iz Solina kad bismo mogli vjerovati novinama i kad bismo znali da nas objektivno izvještavaju.


No sve u svemu između redaka smo pročitali i da je obitelj Vučić vodila ilegalni hotel za pse, da je pas bio na čuvanju, te da mu je vlasnik talijanski državljanin.


Tko i na koji način se bavio tim psom, tko ga je odgajao i socijalizirao i u kakvom je stanju pas bio, to su nam novinari naravno zaboravili reći.


Zanimljivo je i to da su veterinari provjerili da li je pas bio u borbi, no da nisu provjerili da li je pas prije samog događaja bio udaren ili maltretiran.

 

Također nam nitko nije rekao u kakvom je stanju bio taj pas, da li je bio izložen jakom suncu, iscrpljen, izgladnjen i žedan.


Naravno najlakše je optužiti psa, a najteže objektivno sagledati situaciju i pronaći pravi razlog zbog kojeg je pas napao nesretnog Stipu.


No kao i u svim drugim slučajevima jasno je da za cijeli taj događaj nikako ne može biti kriv samo pas.


A što je s njegovim vlasnikom, zašto ga je ostavio, zašto ga nije odgojio tako da ne napada ljude, što je s kinološkim sucem Damirom Vučićem, da li je pas bio dio kakve mutne kinološke radnje (ostavljen za parenje, preprodaju, nije ispunio izložbena očekivanja i slično).


I na kraju trebalo bi sagledati i krivnju nesretnog Stipe, koji je bez obzira na poodmaklu dob išao nahraniti psa kojeg nije poznavao i u čije reakcije nije bio siguran.


Kao što rekoh volio bih znati podatak o tome da li je pas bio udaren ili na bilo koji način izmaltretiran.


No sve u svemu jasno je da ni u ovom slučaju pas ne može biti jedini i isključivi krivac, te da pozivanje na opasne pasmine zapravo služi samo kao zavaravanju javnosti.


Kuda vodi takvo novinarstvo i moraju li idioti uvijek biti najpametniji


Privatizacija ili pretvorba nanijela je mnogo zla hrvatskom narodu i stvorila novinare čiji je jedini cilj da se u člancima, koje pišu ne zamjere, ni vlasniku, ni potencijalnim sponzorima, ni političkim moćnicima.


Članci se pišu samo da popunili prostor u novinama ili eventualno pripomogli ostvarivanju kojekakvih interesa i u njima se u pravilu pokazuje sve neznanje onog tko ih je napisao.


Takvim novinarima naravno nije u interesu pronaći ili kontaktirati nekog tko je dovoljno stručan u toj temi i tko bi mogao izvući objektivan zaključak.


To je vidljivo i u činjenici da u takvim novinama o ekonomiji najčešće raspravljaju političari, a najrjeđe ekonomisti, o pravima radnika najčešće poslodavci, a najrjeđe radnici i naravno o psima najčešće veterinari, a najrjeđe njihovi vlasnici i poznavatelji pseće psihologije.


Svrha takvog novinarstva zapravo je zaglupljivanje javnosti.


Da bi ste se u to doista i uvjerili predlažem da jedan dan nekoliko sati provedete uz program RTL televizije. Uvjeravam vas da nakon toga nećete biti nimalo pametniji. 


Zašto je tema o opasnim pasminama toliko primamljiva hrvatskim političarima ?


Naravno da su u oba ta slučaja odmah reagirali i političari, i stoga smo vam odlučili objasniti zašto je ta tema toliko primamljiva hrvatskim političarima.


Razlozi su zapravo vrlo jednostavni, riječ je o neutralnoj temi koja političarima služi prije svega za skretanje pažnje s vlastitih nedjela, krađa, zloćina i neodgovornosti.


Zaboga, pa bolje je da ubogi hrvatski narod razmišlja o nekakvim opasnim pasminama, nego o političarima, pljački, nepoštenju i zločinima učinjenim tijekom rata i privatizacije.


Takva neutralna tema može ne samo skrenuti pažnju javnosti s onog važnog na nevažno, nego i učiniti da netko negdje u ovoj opljačkanoj i osiromašenoj zemlji zaista i pomisli da političari rade posao za koji ih je hrvatska dijaspora iz Bosne i Hercegovine izabrala.


O da, ni njegovog brata Roberta ne smijem zaboraviti.


Baš kao i sve mrtve koji jednom u četiri godine ustanu iz grobova u Širokom brijegu, da bi glasovali na izborima u državi u kojoj nikad nisu živjeli.


Koji političari su se javili za riječ ?


Zanimljivo je primijetiti da se se za riječ o opasnim pasminama javio i Andrija Hebrang, koji je i inače na glasu kao predstavnik najekstremnijih i najradikalnijih dijelova desno orijentirane stranke po imenu HDZ.


Ukoliko se ne varamo Hebrang odgovorno tvrdi da u Jasenovcu nikad nije postojao koncentracioni logor, već da se u vrijeme drugog svjetskog rata tamo nalazio dječji vrtić u kojem su se poglavnikova djeca ravnopravno igrala s židovskom djecom.


Sve u svemu riječ je o jednom naročito inteligentnom i pametnom čovjeku, koji tu svoju sposobnost, poštenje i inteligenciju nažalost nikad nije pokazao, bez obzira što je vršio mnoge funkcije u sadašnjoj i bivšim vlastima.


O samoj ličnost Andrije Hebranga najviše govori i to da su hrvatske majke od vremena njegovog uključivanja u politiku svoju djecu prestala plašiti s Baba-rogama i vješticama.


Danas je dovoljno reći: Doči će ti Andrija Hebrang pa da klinci zanijeme od straha


Biste li zamjerili tom psu da je ugrizao svog vlasnika ?


Još gori primjer sposobnog i nadasve poštenog političara, koji se javio za riječ u vezi opasnih pasmina je član HSS, zbog kojeg se i pokojni Stjepan Radić prevrće u grobu - tatin sin po imenu Božidar Pankretić.


Čovjek kojeg i iz ranijeg mandata Ministra poljoprivrede i šumarstva, pamtimo po najgorem, ovaj je put napokon pronašao nešto o čemu smije govoriti, a da ne uvrijedi svoje HDZ-ove koalicijske partnere.


I tako smo iz usta Ministra čuli mnoge optužujuće riječi protiv navodno opasnih pasmina, no nije nam rekao ono najvažnije.


A to je da je i on jednom imao psa.


Udomio ga je iz Zagrebačkog šinteraja, zatvorio u šupu i zatim zaboravio na njega. Kad je pas od gladi, žeđi i iscrpljenosti počeo cviliti, smilovao mu se te ga je poklonio svom šoferu.


Šofer ga je zatim još neko vrijeme držao u svojoj šupi, a zatim su za cijeli slučaj saznale volonterke udruge "Druga prilika", koje su mu psa zbog groznih uvjeta u kojim ga je držao jednostavno oduzele.


I sad nekoliko mojih pitanja za vas:


Smatrate li da je opravdano da čovjek, koji se nije ni moga ni znao brinuti ni za svog psa, sad nekoliko godina kasnije svima nama drži lekcije o držanju pasa.


Biste li tom psu zamjerili da je kojim slučajem ugrizao svog nevoljenog vlasnika Božidara Pankretića.

    * I za kraj moram reći da sam silno žalostan što kod nas nema izbora za najljepšeg političara. Baš me zanima kako bi se naočiti Božidar na takvom izboru plasirao.


Zašto tvrdnje o opasnim pasminama uglavnom zagovaraju samo veterinari?


A za kraj ću reći da se znanost ili nauka o psima zove kinologija, a ne veterina. Veterina je ipak samo znanost o liječenju životinja.


I stoga nas nemalo iznenađuje činjenica da tvrdnje o opasnim pasminama dolaze jedino s strane veterinara, koji koliko ja znam nisu nikakvi stručnjaci u vezi odgoja, socijalizacije ili dresure pasa.


Također moram spomenuti i činjenicu koja našim pametnim novinarima nije bila poznata, a to je da je jedan od autora poprilično priglupog Pravilnika o opasnim pasminama, po nalogu veterinara i Ministarstva bio i kinološki sudac i vođa uzgoja pasmine Američki stafordski terijer u našoj zemlji Mladen Ercegović, koji se pobrinuo za to da se pasmina Američki stafordski terijer, uopće ni ne ubraja među opasne pasmine.


Odnosno bar ne oni koji imaju rodovnicu i od kojih gospodin Ercegović i društvo iz HKS-a mogu imati bilo kakve koristi.


Bio to sukob interesa ili ne, svakako je i ta činjenica još jedan od dokaza neznanja novinara i političara koji zapravo uvijek govore o nečem o čemu uglavnom nemaju pojma.


Jer opasne pasmine u stvarnosti postoje samo u glavama političara, veterinara, novinara i neodgovornih vlasnika, koji svu svoju krivnju i odgovornost uvijek žele prebaciti na pse.


------------------------------


Prilog


Tvrdnju o opasnim pasminama među psima najlakše je usporediti s rasizmom ili nacionalizmom među ljudima.


Jasno je i to da su rasizam ili nacionalizam među ljudima i psima, raširili upravo oni kojim ta tvrdnja donosi neku korist.


Američki uzgajivači pamuka odnosno najveći plantažeri i robovlasnici dugo su (sve do završetka građanskog rata), tvrdili da ljudi crne boje kože, nisu ljudi, te da ne zaslužuju da se s njima postupa kao s ljudima


Naravno da tim ljudima crnci nisu smetali samo zbog drugačije boje kože.


Njima su oni predstavljali prije svega besplatnu i jeftinu radnu snagu, pa je bilo i logično da im se na svaki mogući način oduzmu sve ljudske slobode.


Ondašnji znanstvenici sve to opravdavali su istraživanjima, koja su na razne načine dokazivala ili da crnci nemaju mozga ili da nisu emocionalno sazrijeli da bi ih nazivali živim bićima.


Ostatke te rasne teorije dana još možemo uočiti u tek nedavno ugaslom Apartheidu u Južnoj Africi, kao i odnosu MMF-a i prema siromašnom stanovništvu Afričkih zemlja.


Kao posebnu zanimljivost spomenuti ćemo i podatak da u Americi još uvijek postoje skupine po imenu QQ Klan, koje se u ime crkve, Boga ili kršćanstva i dalje zalažu za rasizam, te masovna ubojstva crnaca.


U Evropi rasizam nije igrao toliko ulogu kao u Americi.


Zamjenu za rasizam i mržnju prema ljudima druge rase Europljani su pronašli u Nacionalizmu. 


Dolaskom nacionalističkog vođe po imenu Adolf Hitler na vlast u Njemačkoj, 1932.godine. započelo je i jedno od najmračnijih razdoblja u povijesti ljudske vrste.


Za početak Hitler se obračunao s Židovima, koji po njemu također nisu bili ljudi i zbog toga nisu zaslužili živjeti.


Osnovni razlog tog postupka ipak je bio drugačiji, jer su se Hitler i njegove stranačke kolege eliminacijom Židova dokopali njihove imovine, te ostvarili veliku materijalnu korist 


Takva suluda politika dovela je do osnivanja koncentracionih logora u kojim su tijekom Hitlerove vladavine pogubljeni milijuni ljudi.


Znanstvenici tog doba također su mnogobrojnim primjerima dokazali svrsishodnost i opravdanost vladavine jedne nacije nad drugom.


No najgore od svega je to da danas sve to neki ljudi, političari, novinari, veterinari i znanstvenici ponovno pokušavaju dokazati i provesti i među psima.


Ponovno se izmišljaju činjenice i znanstveni dokazi, koji vode k novim ograničenjima zabranama i ubojstvima


Englezi su već zabranili i poubijali sve primjerke navodno opasnih pasmina, Njemačka država vas nagrađuje s 700 eura nagrade ukoliko dovedete psa opasne pasmine na uspavljivanje, a nažalost ni mi Hrvati nismo daleko.


I stoga dobro razmislite o tome postoje li zaista opasne pasmine i moramo li mi ljudi baš uvijek činiti psima, ono što smo nekad na osnovi rasne ili nacionalne mržnje, činili jedni drugima?



Napisao: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.



Jan 11 '13

Pisma čitatelja – Problem s bojom dlake kod Velikog šnaucera?





Pitanje:

-------------------------------


Imam mali problem, dlaka moje kuje velikog šnaucera je posmeđila prije kojih mjesec i pol (tj. kad je počelo ono jako sunce), sva je šarena. Sad je već u procesu tjeranja, ali ne znam da li je to normalno jer sa svoja prijašnja dva šnaucera nisam to još doživjela. Veterinar mi je rekao da promijenim hranu, drugi da je to od sunca, uzgajivač da je od puberteta. Imate li vi kakvu teoriju?


Unaprijed hvala, Zdenka


 

Odgovor:

 ---------------------------


Poštovanje,


Svatko od njih mogao bi biti u pravu jer se takve promjene zaista mogu dogoditi i prilikom tjeranja uz sve ostale promjene koje se događaju u tijelu i psihi ženke. Veterinar je predložio promjenu hrane jer je to vrlo nalogičnije rješenje, a ujedno i početak traganja za pravim uzrokom. 


No takve promjene se događaju i kod pasa koji zimi žive u stanu i izloženi su blagodatima centralnog grijanja, a prestankom sezone grijanja tijelo reagira na promjene. Drugi razlog mogla bi biti i genetika, tj. da je pas višak podlake naslijedio od roditelja. 


Slijedeći razlog mogao bi biti i način šišanja, odnosno trimanja dlake, pri čemu je važno spomenuti da se šnaucer trima, a to nažalost nije uvijek slučaj. Dlaka crnog šnaucera je crna, a podlaka crvena. 


Trimanjem se ta podlaka prorjeđuje i čupa. Nažalost i sam proces trimanja psa duži je od šišanja i zahtijeva više truda, pa ljudi koji šišaju pse vrlo često zaborave da šnaucera treba trimati, a ne šišati. Trimanje traje i po nekoliko sati, dok mašinicom istog tog psa možemo ošišati za 30 - 45 min, a cijena je gotovo ista. Šnaucer koji se trima u pravilu ima jaču i oštriju dlaku i manje problema s podlakom. Znači treba imati strpljenja i potražiti uzrok i najbolje i najjednostavnije rješenje. 


Toliko zasad

 

Srdačan pozdrav

 

Nenad  

 

----------------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.

Jan 9 '13

Pisma čitatelja – Zašto su nam lagali ? (o kastraciji i sterilizaciji pasa)




Pitanje: 


-------------------------------

 

Pozdrav i hvala vam na prekrasnoj web stranici. S zanimanjem smo pročitali vaša zapažanja o sterilizaciji i kastraciji. Opisat ćemo vam naše iskustvo i reči da ste se pojavili dvije godine prekasno. Mi smo nažalost prije dvije godine na nagovor veterinara kastrirali svog psa i vrlo brzo požalili zbog toga. Umjesto veselog i i vedrog psa sad imamo nezainteresirano i apatično stvorenje. 


Kad smo veterinara upitali zašto nas nije upozorio na moguće negativne posljedice on je samo slegnuo ramenima. 


Kako bi vi objasnili njegov postupak i iz kojih razloga nam je prešutio moguće negativne posljedice. 

 

Puno pozdrava i uspjeha u daljnjem redu

 

Sandra

 

Odgovor:


---------------------------


Poštovanje,

 

Jednom me jedan prijatelj za kojeg slobodno mogu reči da je značajna osoba u hrvatskom novinarstvu savjetovao:" Nenade ukoliko ne znaš neki odgovor ili nisi siguran da je ispravan, tad se vrati na početak priče i pogledaj puteve novca. Novac je taj koji pokreče sve i uz njegovu pomoć saznati ćeš odgovore koji ti trebaju". 


Istu metodu pokušati ćemo primijeniti i u ovom odgovoru.

 

Najveći zagovornici sterilizacije dolaze iz redova pojedinih veterinara, pojedinih humanitarnih udruga, pojedinih uzgajivača, ljudi koji ne poznaju i razumiju pse i svih ostalih, koji u tome nalaze interes, odnosno novac. Naravno, oni su ti koji novac uzimaju, ali postoji li netko tko ga i daje? Iz sve te silne brige o zdravlju i ponašanju naših ljubimaca krije se vrlo jednostavno rješenje, koje se zove kontrola populacije. 


U našim uvjetima brigu za kontrolu populacije pasa preuzeo je Ured za poljoprivredu i šumarstvo. Novac koji taj ured izdvaja humanitarnim udrugama, Centru za skrb o kućnim ljubimcima u Dumovcu i drugima, namijenjen je i liječenju bolesnih životinja i njihovoj sterilizaciji.

 

Naravno taj novac nije dovoljan da zadovolji apetite pojedinih veterinara, pa oni na sterilizaciju pokušavaju nagovoriti i druge vlasnike pasa. Na koji način to rade i s koliko morala, vaše nam pismo najbolje pokazuje.

 

Pojedini uzgajivači imaju velikih problema u plasmanu svojih, ne odveć jeftinih i kvalitetnih štenaca na tržište. I naravno, u njihovim glavama se rodila misao da su za takve okolnosti krivi psi mješanci i psi bez pedigrea. 


Drastična kontrola populacije i njima bi odgovarala i to je razlog zbog kojeg i oni zagovaraju sterilizaciju.

 

Na kraju valja reči da kontrola populacije psećeg roda nije negativna stvar i ne treba biti izričito protiv nje, samo treba pronaći pravi etičko i moralno opravdan način, a način koji se sprovodi kod nas to svakako nije. 


U svjetlu te činjenice možemo pronaći i odgovor za postupak veterinara, koji vas je nagovorio da sterilizirate svog psa. 

 

Srdačan pozdrav

 

Nenad

 

----------------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


Jan 6 '13

Pisma čitatelja – Da li je prestar za dresuru?




Pitanje:

 

-------------------------------



Poštovanje,

 

naišao sam na Vašu web stranicu pa molim informaciju.

 

Vlasnik sam retrivera koji je star 3 godine, vrlo je inteligentan, osim što jednostavno odbija hodati uz nogu ( uvijek juri ispred mene ) i ne doživljava me kad mu fućnem, tj. kad želim da se vrati k meni.

 

Naravno, svjestan sam toga da pas nije kriv već moj krivi pristup. Zanima me da li je on prestar za dresuru? Također, vidio sam da postoji CD ( cijena 90kn ) i razmišljam da ga naručim.

 

Petar 



Odgovor:

 

 ---------------------------

 

Poštovanje,

 

Ispričavam se što vam malo kasnije odgovaram, no bio sam na putu, pa nisam čitao poštu.

 

Što se vašeg psa prema onom što ste mi napisali mislim da se ne radi toliko o zločestom psu koliko o psu koji tijekom odgoja nije naučio osnovne stvari, pa je recimo to uvjetno, više okrenut sebi svojim instinktima i potrebama nego vlasniku i bilo kakvoj suradnji s njim.

 

U biti imam osjećaj da njemu i ne treba toliko dresura nego više manje ispravci stvari koje ste naveli i koje vas smetaju.

 

Sve to naravno možete odraditi i sami no da biste u tome uspjeli morati ćete mijenjati i sebe i svoj odnos prema psu.

 

Prvo prerazmazili ste ga pa ćete mu odsad morati pristupati s više autoriteta. Psećim rječnikom mora se znati tko je kome gazda, a tko kome pas.

 

S obzirom da ste mu vi dosad dopuštali da se ponaša kako hoće logično je da i da će između vas dvojice doći i do određenih svađa ili sukoba. Logično je da ako želite da se pas promijeni morate pobijediti u svakoj od tih svađa.

 

DA biste postigli da vas pas vijeni i poštuje te samim tim i sluša morati čete biti i pravedni i nepopustljivi.

 

 Za početak probajte ovo: Krenite u šetnju s psom, stavite mu davilicu oko vrata (običnu davilicu bez bodlji ili bilo čega sličnog) i vodite ga na dužoj lajni.

 

U trenutku kad vas on počne vući naglo trznite lajnom i povucite ga k sebi. Taj prvi trzaj mora biti malo jači da bi mu dali do znanja da s vama nema šale. Bilo bi dobro i da istovremeno viknete k nozi ili Uz.

 

Nakon toga se šećite dalje, no trznite vodilicu svaki put kad on dođe ispred vas ili zategne lajnu. Već nakon kratkog vremena pas će shvatiti o čemu se tu radi i početi hodati uz vašu nogu.

 

Nakon toga trebati će vam još nekoliko dana vježbe i povremenog trzanja lajne.

 

Problem s vračanjem na poziv rješava se na drugi način, no za početak morat ćete postići to da vas pas poštuje i cijeni.

 

 CD se bavi upravo takvim stvarima. Rađen je da bude jednostavan i svima razumljiv te da neiskusnim vlasnicima pasa objasni ono najosnovanije. U biti sve su to jednostavne stvari i sa svakim psom bez obzira na njegovu dob se mogu bez problema odraditi.

 

Još nešto je važno. S psom uvijek treba postupati na način koji je njemu razumljiv što znači da ga bez obzira koliko vas naživcirao nikako ne smijete udariti. Naime psi to ne razumiju i takvi nazovimo ljudski postupci će kod njih izazvati ne samo strah nego i veliki otpor prema vlasniku.

 

Nadam se da sam vam ovim bar malo pomogao.

 

Srdačan pozdrav

 

Nenad

 

----------------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.