Pisma čitatelja – Nakon toga je otišla i više ne pokazuje nikakve emocije osim velike plahosti!




Pitanje:

 

-------------------------------

 

Poštovani gosp Grbac,

 

Molili bih za savjet. Živim u Pobrima i prije 3 mjeseca nasla sam kujicu staru cca godinu i pol do dvije na cesti. Stalno je u društvu psa od susjeda, koji se doslovno brine o njoj.

 

Navodno ima gazdaricu ali se ova o njoj ne brine uopće jer je pas kada sam ga nasla bio pun buha i krpelja i taman je bila u fazi parenja.


Kako znamo sto se se dešava sa kujicama i njenim štencima  na žalost  kod nas, u dogovoru sa susjedima sam  je sterilizirala sam je i čipirala na moje ime iz razloga sto dotičnu susjedu nisam mogla naći danima. U dva mjeseca rada uspjela sam polako da joj se približim i počela je dolaziti kod nas u kuću  jesti  i prespavati.

 

U jutro bi tražila vanka i mi bi je pustilili da ne prekinemo tu izuzetnu vezu nje i njenog prijatelja Goce, smatrala sam da bi to bilo nasilje nad njihovim prijateljstvom. Popodne nakon posla bi otišla na livadu po nju gdje je ona  vrijeme provodila u skitnji Opatijom sa susjedovim psom odmah bi se oglasila lajanjem veselila bi se sto me vidi i nakon toga otišla sa mnom kuci.

 

U kući je bila izuzetno dobra i mirna legla bi na svoje mjesto i tražila da se mazi , te je jela samo iz moje ruke nije prihvaćala zdjelicu i taj pas u sebi nema nikakve agresije.

Dobro je prihvatila sina i supruga čak se i sa njima mazila. Čak mi je dozvolila da je dignem stavim u auto i odvela sam je u gorski kotar gdje je doista uživala trčala po šumi  ako bi se udaljila zalajala bi ja bih je dozvala i odmah bi dotrčala.

 

Stalno je bila sa nama i ponašala se kao nas pas, igrala se sa susjedovom djecom bila normalno u kuci i naravno spavala sa nama u krevetu. Na povratku u automobilu bila je super , gledala mazila se.

 

Kako je doista  pas bez nadzora hoda po tuđim vrtovima, hoće da se igra sa psima koje ljudi šetaju na povodcu ulazi u crkvu pokušali smo joj staviti ogrlicu i polako krenuti sa nekim prilagođavanjem  bez ikakve agresije.

 

Nakon sto je par dana imala ogrlicu  prva šetnja katastrofa .Samo je legla i nije se htjela micati. Pokušali smo sa svom vrstom hrane je natjerati da se malo prošeta po vrtu  i tu je bio kraj. Na sve pseće slastice je okretala glavom i nije ih htjela niti pogledati.

 

Nakon toga je otišla i više ne pokazuje nikakve emocije osim velike plahosti ili napetosti ne mogu to odgonetnuti ili se zavaravam. Naravno ja svaki dan poslije posla odem do livade pozovem je ona dođe pojede hranu, dozvoli mi da je pogladim ali mi se više ne veseli, ne okrene se na leda, samo sjedne pored mene okrene mi leda usi na unutra i pusti me da je pomazim po leđima i bokovima, ne mazim je vise po glavi jel kada krenem rukom put glave odmah je sagne. Doprati me cca 20 metara do kuće i stane vise ne želi prijeći udaljenost od ceste do kuće niti vise želi doći do dvorišta. Pokušali smo je ostaviti u dvorištu ali svaki put je nasla način kako da pobjegne stoga sam mislila da cu postepenim radom uspjeti je prilagoditi.

 

Negdje sam dobrano pogriješila i sada ne znam kako da popravim grešku. Curica je predivna ima nešto u sebi i znam da ako ostane na cesti  i nastavi skitati neće dobro završiti pogotovo sto nitko ne voli da mu se psi šetaju po povrtnjacima.

 

I živimo u kraju gdje ljudi doista se brinu o svojim psima , drže ih dvorištu vode u šetnje  na povodcu i lutalice nisu bas dobrodošle.

 

Inaće  cijela obitelj voli pse imamo mješanca koji je uzet iz azila sa godinu dana i prilagodba je trajala nekih 7 dana sada mu je 14 godina vitalan i veoma je vezan za cijelu obitelj , ne znamo šta znači da pas pobjegne  ili neposluh kada mu kažeš ne to ili dođi, curicu je stvarno lijepo prihvatio i veoma joj se veseli .

 

 

Ako imate kakav savjet i ideju sto bi se moglo napraviti da maknemo curicu sa ceste unaprijed zahvaljujem.

 

Srdačan pozdrav,

  

Nela

  

 

Odgovor:

 

 ---------------------------


Poštovanje,

 

lijepo je da ste ju udomili i da se brinete za nju.

 

S duge strane očito je da je ona naviknuta na slobodu i pogrešno joj je tu slobodu ograničavati.

 

Dok sam čitao vaše pismo pomislio sam da bi i moja Schnautzi vjerojatno reagirala isto kad bi joj netko želio oteti slobodu u kojoj uživa i nametnuti joj samo šetnje na vodilici ili boravak na lancu u dvorištu. Vjerujem i da bi se ona bar nekoliko dana šetala po kvartu noseći u zubima transparent s natpisom "Gazda me maltretira".

 

Sve to možda možete uraditi psu ili čovjeku koji ne zna za bolje, no s onima koji znaju za bolje i koji su doživjeli značenje magične riječi sloboda, to je bolje ni ne pokušavati.

 

Naime koliko god je nama ljudima opravdano to što ona ne bi smjela sama lutati i što uvijek postoji mogućnost da naleti na neopreznog vozača ili pijanog lovca željnog krvi, ona jednostavno ne razmišlja tako i za nju je sloboda važnija od rizika.

 

Priznajem i da bih ja da sam na njenom mjestu razmišljao slično. Jer bolje je živjeti jedan dan na slobodi, nego sto godina u ropstvu.

 

No, sad ste tu gdje jeste pa savjetujem da problem koji vas tišti pokušate riješiti na sljedeći način:

 

Prvo morate joj se približiti i riješiti nepovjerenja, koje ona sad ima prema vama. I ne očekujte da će to biti lako. Ne pokušavajte to učiniti naglo i ne silite stvar. Pokušajte se ponašati tako da ona shvati da ste pravedni, da zaslužujete njeno poštovanje i da joj ne želite zlo.

 

Greška koju ste učinili je bila ta što ste joj naglo pokušali uzeti sve one slobode na koje je ona navikla. Pokušajte to učiniti postepeno. Svaku slobodu, koju joj oduzmete, morate zamijeniti s nečim sličnim tako da se ona ne osjeti zakinuta i oštećena.

 

Druženje s vašim psom ili s susjedovim za kojeg je kako kažete jako vezana joj nikako nemojte uskratiti, no pokušajte njene šetnje bez nadzora smanjiti na što manju mjeru.

 

Odvedite je ponovno u šetnju u Gorski kotar ili negdje u prirodu. Igrajte se s njome i svako malo joj se sakrijte kako bi ona stekla naviku da vas traži i shvatila da nije jedina na svijetu. Važno je raditi baš na toj suradnji s ljudima jer je ona navikla udovoljavati samo sebi i svojim instinktima.

 

U šetnji u što manjoj mjeri koristite povodac. Na povodcu neka bude samo tamo gdje je veliki promet ili eventualno neka opasnost za nju. Čim dođete na livadu oslobodite je i dajte joj da uživa u svojoj slobodi. Vežite je za sebe. Igrajte se i uživajte s njome.

 

Ako u svemu tome uspijete ona će sama nakon nekog vremena između šetnje po susjedstvu i boravka u toplom i sigurnom, odabrati ležanje ispod nogu svoje nove vlasnice.

 

No, kao što već rekoh ne očekujte da će sve to ići brzo i lagano.

 

Za sve što želimo postići u u životu potrebno je uložiti i vremena i truda.

 

No, ako uspijete vaš trud će biti nagrađen inim najdragocjenijim.

 

Psećom vjernošću i zahvalnošću.

 

Toliko zasad, nadam se da sam vam uspio bar malo pomoći.

 

Srdačan pozdrav,

 

Nenad

 

 

------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.