Pisma čitatelja – Naročito mi se dopalo slijedeće:






Pitanje:

 

-------------------------------

Poštovani gospodine Grbac, upravo sam pogledao na internetu "Psi za neznalice".


Jako mi se svidjelo, što ste tamo objavili. Koncem 3. mjeseca ću doći u Zagreb, pa ću Vam se javiti, da nabavim CD.


Naročito mi se dopalo slijedeće:


Pas vam treba da bi zaradili novac na borbama pasa?

Nemojte uzeti psa, vratite se na Altavistu ili Google, potražite pojam "Bolnica za duševne bolesti Vrapče", upamtite adresu i trk tamo. Pripremite se za duži boravak.


Nadam se, da ovim nisam prekršio propis:


Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


Još jednom: sretan Božić i sve najbolje u novoj godini


želi Vam


Anton Muhić iz Pforzheima s ruba Schwarzwalda


P.S.


Kad je moja kćerka imala 12 godina, željela je "neku" životinju, koju se može maziti. Dosta je trebalo dok smo popustili i nabavili jednu malu dugodlaku jazavčarku. Prva tri tjedna bio je kćerkin pas, a ostalih sedamnaest godina - naš Schnauzi (bez "t"!)!


Nikad je nećemo zaboraviti!


Odgovor:

  ---------------------------

 

Poštovanje,

Jednom davno sam napisao da ljudi oduvjek traže "idealnu, pravu ili vječnu ljubav", a da malo tko shvati da se ona od početka ljudskog vijeka krije tu pored nas u našim ljubimcima psima.

Prema onom što ste mi napisali vidim da ja i vi slično razmišljamo.

Što se tiće citata koji ste naveli on je i točan i istinit. Nažalost tijekom svog života sam imao prilike upoznati nekoliko ljudi koji su bili oduševljeni borbama pasa i uvijek sam primjetio da tim ljudima nešto nedostaje. Možda dijelić ljudskosti, a možda i više od toga...

Navevši ga niste prekršili nikakav propis naime taj "copyright" je tamo jer mi se više puta dogodilo da ujutro uz kavu otvorim novine i pročitam svoj članak prepisan od riječi do riječi i potpisan tuđim imenom.

S druge strane svima koji me to zamole bez ikakvih problema odobrim da mogu slobodno prenijeti članak na svojoj stranici ili novinama.

Kad budete u Hrvatskoj slobodno me nazovite ili kontaktirajte.

E-mail je: nenad.grbac@gmail.com 

Telefon: 095 8530340

Srdačan pozdrav i sve najbolje.

Nenad i Schnautzi (s t jer sam joj ja izmislio ime)

P.S. Nadam se da i sad imate neku malu dugodlaku jazavčarku ili bilo što slično na četiri noge.


Re_Odgovor:

  ---------------------------


Poštovani gospodine Grbac,


hvala za Vaš odgovor.


To me je potaklo, da Vam opišem jedan događaj, koji sam imao s jednim potpuno stranim psom.


Na aerodromu Stuttgart trebao sam dočekati mog nećaka.


Prostor, gdje stiže prtljaga, je odvojen staklenim zidom, tako da se dolazeći putnici mogu vidjeti. Jedan čovjek je napeto gledao unutra i na sasvim kratkoj uzici držao velikog psa. Ja sam im došao s leđa. Pas i ja smo se pogledali, on je počeo mahati s repom, i ja sam ga pogladio po glavi. U tom momentu se i čovjek okrenuo prema meni i uzbuđeno uzviknuo:


"Um Gottes Willen, sind Sie ein Hund? Der beisst doch jeden!" (Za ime Boga, jeste li vi pas? Taj grize svakog!)


Nakon toga smo se pas i ja još malo mazili, a njegov vlasnik se nije mogao načuditi. Rekao je, da tako nešto još nije doživio.


I inače nemam nikad problema sa stranim psima - sa svima se odmah sprijateljim.


Vjerojatno sam u prijašnjem životu i ja bio pas.


Sve najbolje u novoj godini želi Vam Anton, zvan Tean (An-te = Tean - tako smo u mladosti izvrtali sva imena) 


P.S. Nažalost nemam više nikog s ovih slika. Snimljeno prije 20+ godina


Srdačan pozdrav, Anton Muhić








------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


 

 

Pisma čitatelja – Ne uspijem je ni pomaziti, a da me ne gricne




Pitanje:


-------------------------------


Cao..nešto sam zenuo sa E mailom,..pa mi je Denis rekla da vam smijem poslati i ovdje...posto imate poznanstvo sa psima,.imam samo jedno pitanje...spasio sam skoro malu kujicu šarplaninca ,.našao je ostavljenu negdje kraj vode,.njih par ,.mogao sam samo jedno da prisvojim nažalost....pa je navikla sa psićima da se gricka,.tako da je ne uspijem ni pomaziti a da ne gricne...kako da j odviknem od toga,.pokušao sam naučiti da lajem ali nije mi bas uspjelo heheh...


Veliki pozzz.Gagi




Odgovor:


 ---------------------------


Pozdrav,


Sory tek sad sam primijetio tvoju poruku.


Super je da si udomio tu malu kujicu. 


Ipak tu treba naglasiti da će kujica s vremenom izrasti u velikog i krupnog psa, te da bi već sad trebalo početi s odgojem kako bi kasnije izbjegli kojekakve neprilike.


Što se samog problema s ugrizom tiče njega je vrlo jednostavno riješiti. Naime ona te grize samo zato jer joj nisi na odgovarajući način pokazao koja i kakva je tvoja tolerancija na bol, odnosno koliko te jako smije ugristi.


Da bi ti to objasnio vratiti ćemo se u leglo pasa. Naime već u leglu se odvija početak socijalizacije šteneta na druge psa. Kad se dva štenca igraju vrlo često se dogodi da jedan drugog u zanosu ili u žaru borbe prejako ugrizu upravo zato jer ne znaju koliko snagu ugriza smiju koristiti.


Drugo štene će na taj pretjerani ugriz odgovoriti iznenadnim i bolnim cviljenjem i taj tren igra prestaju. Ukoliko ih promatramo primijetiti ćemo da će se igra nakon nekoliko trenutaka nastaviti, no da će oba šteneta biti puno opreznija.


Tu istu metodu  zbog toga što je štene razumije primijeniti ćemo i mi. Znači igraj se sa štenetom i pričekaj da te ono ugrize za ruku ili prst. Kad te ugrize samo jako i glasno vrisni. Vidjet ćeš da će te štene iznenađeno pogledati. Odmah nastavi s igrom, no primijetiti ćeš da će ugrizi biti puno nježniji.


Ipak moj savjet je da sad kad smo mu pronašli slabu točku nastaviš s igrom. Izazivaj ga i pričekaj da se opet zaboravi i ugrize prejako. Opet vrisni i nastavi ga izazivati.


Već nakon kratkog vremena primjeti ćeš da ona počinje kontrolirati svoj ugriz i da dodir njenih zubiju postaje i oprezan i nježan.


Nakon toga posavjetuj se i sa svojim ukućanima i traži da se na isti način igraju s štenetom. Naime za štene je jako važno da se svi odnosite isto prema njoj. Psi su vrlo jednostavna bića, njihov način razmišljanja je jednostavan i kod njih nema danas smiješ. sutra ne ili obrnuto.


Jako je važno da štene već sad od prvih dana naučiš i najjednostavnije naredbe poput naredbe NE. S druge strane jako je važno i to da je pohvališ svaki put kad uradi nešto dobro. Ako je kažnjavaš onda je kazni na način na koji bi je kaznila njena majka. Bilo kakve udarce (ljudi često znaju štence udarati novinama), jednostavno izostavi, jer psi takve metode ne razumiju, a postoji velika vjerojatnost da ih to učini plahim i nepouzdanim psima.


Nadam se da sam ovim odgovorio na pitanja koja si mi postavio.


Puno toga o psima saznati ćeš i na adresama:


http://www.psi-za-neznalice.com/


http://psi-za-neznalice.com/oxwall/


Srdačan pozdrav


Nenad

 



------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


 

 


Pisma čitatelja – Molim Vas savjet jer ovako dalje ne mogu!




Pitanje:

 

-------------------------------


Poštovani,

 

moj pas je mješanac, majka je retriver-labrador  a tata nepoznat, 25.11. je navršio 1. godinu. U 06. mjesecu smo položili prvi stupanj socijalizacije te sada ima problem sa psom. Naime otprilike 07. mjeseca njegove starosti ja svog psa nisam niti jednom lupila ili slično tome, htjela sam drugačiji odgoj i puno sam čitala o tome. Svugdje se savjetuje nemojte psa kažnjavati niti lupati, radite s njime na osnovu nagrada.

 

Priča se promijenila kad je pas pobjegao iz dvorišta kroz otvorena vrata i na moj zvanje nije reagirao, tada sam ga ulovila i prvi put je dobio po guzi jednim udarcem. Nakon toga uredno dolazi na poziv imena ili zviždanjem. Problem nastaje kad ga kaznim, steram na deku i krenem da ću ga kaznit on počinje režati i lajati, te me strah da će u tom trenutku krenut u napad.

 

U zadnje vrijeme je postao jako prgav i inati se. On  zna da je nešto krivo napravio al opet to radi i kad ga želim kazniti onda reži.

 

Molim Vas savjet jer ovako dalje ne mogu.

 

 Unaprijed hvala,

 

 Helena

  

Odgovor:

 

 ---------------------------

 

Poštovanje,

 

Teško je dati precizan odgovor na vaše pitanje.

 

Prvo bi trebalo ustanoviti koji je razlog tog njegovog režanja.

 

Naime puno pasa (naročito Schnautzeri) režanjem i mumljanjem komuniciraju ili se bar trude komunicirati s vlasnikom.

 

Zamjeriti takvom psu režanje ili mumljanje i protumačiti ga kao znak prijetnje pogreška je koju ne smijemo napraviti, jer bi ga to moglo navesti da odustane od takve komunikacije s vlasnikom.

 

Druga star koju trebate sami sebi objasniti je u kojem trenutku se pas počeo tako ponašati. Naime, ni labradori, ni njihovi mješanci nisu zlopamtila i teško da bi ih samo jedan udarac po guzi naveo da se tako počne ponašati. Naravno tu morate biti svjesni da razlog ne morate biti samo vi nego i neko iz vaše obitelji, tko je pošteno dohvatio psa u trenutku kad ste bili odsutni.

 

Morate biti i svjesni da se vaš pas trenutno nalazi u posebnoj fazi formiranja ličnost.

 

Tu je pubertet, hormoni divljaju njegovim tijelom i često su jači od razuma, s druge strane baš u   to doba psi počinju tražiti svoje mjesto u čoporu ili   društvenoj zajednici.

 

Ako mu vi sad dopustite da vas izdominira (naravno pod uvjetom da je njegovo režanje znak opasnosti, odnosno upozorenje ne diraj me da te ne ugrizem), onda je vjerojatno da će se cijeli život nastaviti ponašati tako.

 

Da bi ste to spriječili morati ćete postupiti na sljedeći način.

 

Prvo što treba znati je to da nikad sebi ne smijete dopustiti da udarite psa. Naime kod pasa postoje strogo određena pravila ponašanja, a udarce ili udaranje kao kaznu oni ili ne razumije ili što se najčešće događa protumače na krivi način.

 

Na portalu u jednom članku piše da ja nikad nisam vidio da vukovi tijekom odgoja naganjaju svoje štence s novinama u ruci i lupaju ih s njima po stražnjici. Znate li zašto je to tako? Prvo vukovi ne čitaju novine i najvjerojatnije im i nisu pri ruci, drugo oni znaju da se batinama ništa ne postiže i treće ono najvažnije oni znaju da postoje puno bolje bezbolnije i pouzdanije metode odgoja.

 

Vratimo se u leglo odnosno u doba kad je vaš pas bio štene. Ako bi pretjerao u igri njegova majka bi zarežala na njega, ako bi nastavio s glupostima ona bi se ukočila i pričekala da dođe pogodni trenutak. U tom trenu bacila bi se na njega zgrabila ga zubima za šiju i žestoko protresla. Nakon toga bacila bi ga u stranu i slušala njegovo iznenađeno i zaprepašteno cviljenje.

 

Ubrzo nakon toga nastao bi mir, naime ona mu je na njemu razumljiv način pokazala gdje mu je mjesto i kako se treba ponašati. Nije ga udarila ni izmaltretirala no njen postupak, njena brzina, snaga i odlučnost su ga šokirali. U trenutku kad preuzmemo štene mi bismo ga trebali nastaviti odgajati na način na koji ga je odgajala majka.

 

No vratimo se na konkretan odgovor. Ukoliko vaš pas zaista reži na vas i ukoliko je to zaista znak agresivnosti najvažnije je ne pokazati strah. Pokreti vam moraju biti lagani i usporeni (nikako nagli jer bi on u  svom strahu to mogao krivo protumačiti). Priđite mu bliže, lagano pružite ruku i pokažite mu da ga se ne bojite, odnosno da vam njegovo režanje ne znači ništa. Nemojte ga kažnjavati ili vikati na njega jer ćete time samo pojačati njegov strah ili nervozu. Pomazite ga pohvalite no svojim ponašanjem pokažite da ga se ne bojite i da ne dozvoljavate da reži na vas.

 

Ako se radi samo o strahu koji vaš pas osjeća on će se brzo primiriti kad vidi da postupate racionalno i da ga nemate namjeru udariti ili neopravdano kazniti. Ja često takvim psima znam staviti ruku u usta da im pokažem da ih se ne bojim. Nikad me nijedan nije ugrizao no ne znam da li da to preporučim vama jer nemate nikakvog iskustva.

 

Ukoliko se ne radi samo o strahu već i o dominaciji, odnosno borbi za mjesto u čoporu (to znači i da ste negdje kiksali u odgoju i da vas pas ne smatra za nekog tko zaslužuje njegovo poštovanje i poslušnost) tad morate uči u sukob s njim i dokazati mu da ste jači, hrabriji i odlučniji od njega.

 

Znači ukoliko nastavi režati i pokaže krajnju neposlušnost tad mu se približite laganim pokretom i rukom ga uhvatite za šiju i protresite, viknite na njega "Što to radiš" ili "Jel se smije režati na mene". Već nakon toga režanje bi trebalo prestati. Ako ne prestane bacite ga na pod, okrenite na leđa rukom mu pritisnite prsa i držite tako sve dok se sasvim ne umiri.

 

Uglavnom postoji još nekoliko metoda za postupanje u takvim situacijama no ja sam vam opisao one najjednostavnije koje bi kod vas i vašeg psa ako ste ga pravilno opisali trebale donijeti rezultate i naučiti ga da nikad više ne reži na vas.

 

Nadam se da će vam to pomoći.

 

Srdačan pozdrav

 

Nenad

 

----------------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.

Dec 17 '12

Pisma čitatelja – Imam Boxera starog uskoro 2 godine koji je sa svojom socijalizacijom na nuli.




Pitanje:

 

-------------------------------

Poštovani...imam pitanje pa se nadam makar maloj pomoći...


Imam Boxera starog uskoro 2 godine koji je sa svojom socijalizacijom na nuli.


Uzela sam ga sa 7 mjeseci...uz svakodnevne šetnje i rad s njim on uopće ništa nije naučio tj. nisam ni sigurna dal nije naučio ili ne zeli. Npr. sjedne samo kad on to želi ili kad držim u rukama nešto sto mu privlači pozornost (npr loptica i sl) pohvale i nagrade u obliku poslastica ili maženja uopće ne pale, odaziva se kad on to želi i nikako na zelenu granu da ista posluša kad mu se kaže. 


Uz njega imam još 2 psa koja su pristojno odgojena a on se i pokraj njih ponaša kao zadnji divljak. Imamo i 2 mačke, na jednu uopće ne trza a drugu naganja gdje god stigne kao da nikad nije vidio macku, vise nisam sigurna dal je naganja iz igre ili joj želi nešto napraviti...


Zima je već na veliko pred vratima a ja ga ne mogu uvest u kuću jer zapišava, trga i radi gluposti, prošlu je zimu proveo vani bilo bi mi zao da i ove godine bude isto. Ne znam sto napravit s njim, nažalost nisam u mogućnosti dat ga na školovanje zbog prijevoza do Zg-a a i financija.

 

Jako mi je stalo do tog psa pa Vas molim pomoć!


Valentina


Odgovor:

 

 ---------------------------

 

Poštovanje,

 

Postoje dvije vrste pasa. Jedni koji su okrenuti prema nama ljudima i spremni udovoljavati našim zahtjevima i drugi koji su isključivo okrenuti prema sebi, svojim instinktima i udovoljavaju samo sebi. U tu drugu vrstu pasa svakako spada i vaš bokser.

 

Razlozi za takvo njegovo ponašanje se najvjerojatnije skrivaju u vama. Pretpostavljam da ste bili prepopustljivi i dopustili mu da se ponaša onako kako on to želi.

 

Sličan primjer je i njegov odnos s mačkama jer kako ste napisali jednu naganja, a drugu ne. Ona koju ne naganje je najvjerojatnije starija i dominantnija. Sasvim sigurno se i s njom pokušao poigrati no ona mu se suprotstavila i tu je vrag odnio šalu pa se on posvetio samo onoj mački koja se ne suprotstavlja nego bježi.

 

S jedne strane njemu je to savršena igra jer je mlad, no pitanje je odgovara li taj stalni bijeg i mački.

 

Znači jedini način na koji možete preusmjeriti i promijeniti jedno blentavo i samo sebi posvećeno biće poput vašeg boksera je da poput one prve mačke imate malo čvrsću ruku, odnosno da mu pokažete da postoji ponašanje koje nije dopušteno i da se nitko, pa ni on, ne može baš uvijek ponašati kako želi.

 

Znači morati ćete primijeniti sistem nagrade i kazne.

 

Recimo u slučaju da ga vidite da krene opet naganjati mačku, viknite oštro ne, ako ne posluša primite ga za šiju i grubo protresite. Ako treba bacite ga na leđa i rukom na prsima držite neko vrijeme u tom položaju. Ne bojte se on još iz legla točno zna što takav postupak znači.

Vidjet ćete i sami da će vas on nakon nekoliko takvih svađa više uvažavati i doživljavati kao vođu čopora što sada nije slučaj.

 

Svaki njegov dobar postupak nagrađujte i pohvalama i nečim što on jako voli (recimo sitni komadići salame). Maženjem i nagradama ga uvjerite da je povlašten.

 

Pronađite mu slabu točku. Recimo kako bih ja reagirao da ga uhvatim da je podigao nogu i piški po zidu ili da trga stvari. Isti tren bih viknuo ne, zatim bih ga pošpricao s nečim (za štence je dovoljna i voda, a za njega će biti dovoljan i osvježivač za zrak koji njemu jer ima jak osjet mirisa silno smrdi). Pošpricajte ga pošteno. Nemojte ga štedjeti. S vremenom će od tog osvježivača bježati ko da mu je najveći neprijatelj.

 

Zatim bih ga uhvatio za šiju, upitao što je to radio, izvikao se na njega, snažno protresao i izbacio van. Isti trena bih pozvao sve druge životinje (pse i mačke koje imate), u kuću i namjerno ih hranio i igrao se s njima, tako da on to vidi i da osjeti da je izbačen iz čopora.

 

To izbacivanje iz čopora je za pse kao društvena bića jako bolno, pa mu to morate češće priuštiti.

Uglavnom rezultati neće doći od prve, no s vremenom ako budete uporni i nepopustljivi će vas početi sve više uvažavati i bit će spreman prilagoditi se vašim zahtjevima.

 

Eto bi ukratko bilo to. Nadam se da sam vam bar malo pomogao.

 

Bokseri su i inače malo blentava i prerazigrana stvorenja. Ako im popustite bit će po njihovom, no ako im se suprotstavite spremni su se brzo prilagoditi i promijeniti.

 

Koliko sam shvatio on nije ni loš i ni zao pas. Jednostavno je prerazigran .

 

Više od dresure fali mu kućni odgoj i posvećenost vlasniku.

 

Srdačan pozdrav

 

Nenad



----------------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


 

 

 

 

 

Pisma čitatelja – Kako psi pamte i koliko toga odrasli pas može naučiti ?




Pitanje:


-------------------------------


Poštovani,


Ja i moja obitelj već duže vrijeme razmišljamo o nabavi kućnog ljubimca. O psa smo razmišljali kao o čuvaru i prijatelju. 


Prilog na TV o vama, CD-u, portalu i vašem psu natjerala nas je da promijenimo razmišljanje. Posjetio sam portal pročitao većinu tekstova i iskreno pohvaljujem sav vaš trud i što se tiče dizajna, kvalitete tekstova i hrabrosti da progovorite o temama koje drugi izbjegavaju. 


Ipak najači dojam na mene je ostavila poslušnost vašeg crnog šnaucera. To sam dosad vidio jedino u Holivudskim filmovima. I zato vas molim za odgovor na dva pitanja. 


Da li pas razumije rijeći i koliko takvih stvari poput odlaska po novine, kupovine u dućanu, donošenja mobitela, ključeva i ostalog odrasli pas može naučiti. 


Pozdrav Damir



Odgovor:


 ---------------------------


Hvala na pohvalama. Naravno da je u sve to uloženo mnogo truda, no vaše pismo dokazuje da sve to nije uzalud. Psi su vrlo inteligentna stvorenja, njihova sposobnost učenja, njihovo pamćenje, želja za ispunjavanjem zahtjeva vlasnika su ne samo zadivljujući nego i fascinantni. 


No ta sposobnost se razvija jedino i isključivo igrom druženjem, pravilnim odgojem te radom s psom. No nemojte ni pomisliti da je moguće sve to moguće postići bez puno uloženog truda. 


Tu i takvu pseću inteligenciju treba znati usmjeriti u nama ljudima prihvatljive svrhe. Morate mu na pravilan način objasniti što očekujete od njega i naravno kad pas sve to izvrši reagirati tako da on shvati da to što je uradio vama predstavlja veliko veselje i da ga ta spoznaja motivira na ponavljanje naučenih i učenje novih naredba radnji ili trikova.


Psi nemaju nikakvog ograničenja odnosno mogu naučiti sve što smo im ljudi sposobni objasniti i pravilno im pokazati da očekujemo od njih. Već sam podatak da ljudi pse koriste u razne svrhe poput recimo vodiča slijepih policijskih, cirkuskih i drugih namjena u kojim koristimo pse daje nam do znanja da mozak i inteligencija psa nemaju ograničenja o kojima oni koji ne poznaju pse znaju govoriti.


Svaki pas je sposoban izvršiti ne samo stotine nego i tisuće različitih stvari samo se postavlja pitanje ima li vlasnik psa potrebe za tim i koliko dugo bi takva obuka trajala. Moje iskustvo pokazuje da se većina vlasnika pasa koji s psom rade na pravilan način nađu pred zidom. Pas vas svojom inteligencijom i brzinom učenja dovede u situaciju kad jednostavno morate izmišljati nove naredbe, a ubrzo ni to nije dovoljno.


Takva stvar desila se i meni s mojom Snautzi. S vremenom joj nisam više imao što pokazati, a razmišljanje o tome da ju učim onom što recimo rade psi koji traže narkotike, policijski psi ili bila mi je besmislena, jer od toga ni ja ni ona ne bi imali nikakve koristi. I I tu smo stali.


Sve to znači da inteligencija psa nema ograničenja, to jest da smo jedino njihovo ograničenje mi ljudi. Od nas zavisi hoćemo li tu inteligenciju pravilno usmjeriti ili ćemo pse i dalje smatrati za bića niže vrijednosti.


Srdačan pozdrav

 

Nenad 



---------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.

Povijest pasmine Tibetski terijer na drugačiji način...




Ovdje bih htjela dati jedan malo drugačiji osvrt na tibetske terijere…

Ne bih htjela pretjerano pisati o standardu pasmine - svi znamo da su to dugodlaki psi srednje veličine koji dolaze u svim bojama već bih htjela istaknuti nekoliko zanimljivosti koje možda nisu svugdje navedene, a činile su mi se interesantnima za napisati.

 

Opčenito o pasmini ?


Sam naziv pasmine kaže da su to psi s Tibeta, radi se o jednoj od najstarijih pasmina na svijetu. Uzgojili su ih lame kao i neke druge tibetske pasmine poput Tibetskog španijela, te su bili vrlo cjenjeni.


Govorilo se da su te dvije pasmine uzgojene kako bi "radile" zajedno - to bi otprilike išlo ovako….tibetski španijel bi svojim visokim lajanjem alarmirao prvi, tada bi tibetski terijer zauzeo čuvarsku poziciju, provjerio što se događa i alarmirao dubljim lajanjem…..Ovisno o prilici, lame su na putovanjima sa sobom vodili tibetskog terijera kao srećonošu.

Obzirom na klimatske prilike Tibeta - hladno, vjetrovito, s puno kamenja…phpi imaju dosta podlake, dlaka im štiti područja očiju, ušiju, glave i vrata. Imaju dobro odlakani rep. Srednje su veličine, dlaka je duga, no ne do poda. Stražnje noge su im dulje nego prednje, te su stoga dobri penjači.

 

Kako je tibetski terijer ušao u Zapadni svijet i lamleh linija.


Specifičnost tibetskih terijera bila je ta da su to bili psi koji su se isključivo poklanjali i to obično u znak zahvalnosti.


Dr. Agnes R.H. Greig zaslužna je što danas imamo tibetske terijere. Kako? Dr. Grieg je vidjela Lilly, mamu njezinog prvog tibetskog terijera, u Kanpuru - indijskom gradiću u blizini granice s Nepalom.


Lillyni vlasnici su bili tibetanci koji su došli s Tibeta u bolnicu u kojoj je radila dr. Greig, te su sa sobom poveli i trudnu Lilly. Kada se Lillyna vlasnica uspješno oporavila od operacije, obitelj je, kao znak zahvalnosti, dala dr. Greig da si odabere štene iz Lillynog legla (štenci su oštenjeni 03.10.1922.).


Dr. Greig je odabrala zlatno bijelu ženku i nazvala ju Bunti.




Bunti - prvi tibetski terijer


Srećom, dr. Greig je potjecala iz "pseće" obitelji, te ju je vrlo interesiralo o kakvoj se to pasmini radi i zašto su toliko cijenjeni. Kada je Bunti navršila godinu dana, dr. Greig je pisala Indijskom Kinološkom Savezu tražeći savjet pod koju pasminu da registrira psa - predloženo joj je da psa registrira kao Lhassa Terrier, no ubrzo se pokazalo da Bunti ipak nije Lhasa Terrier, te da još nije viđeno ništa slično.


Tada je dr. Greig predloženo da nađe mužjaka za Bunti, te da kroz uzgoj pokuša vidjeti da li će uzgoj biti u tipu……i tako je sve počelo!


Prvi nastup na izložbi ?


Zahvaljujući ljudima koji su joj poklonili Bunti, dr. Greig je pronašla i mužjaka imenom Rajah…na Božić 1924. prvi štenci su došli na svijet !!!!

Uzgojivši 3 generacije štenaca, dr. Greig ih je odvela na izložbu pasa u Delhi - tada su dobili naziv Tibetski terijer.


1931. Engleski Kinološki Savez je započeo registraciju pasmine - Tibetski terijer.

  

Kako je nastala Lamleh linija !


Prije nego se dr. Greig trajno vratila u Englesku, koristila je ime uzgajačnice njezine majke Ladkok (uzgajala je koker španijele), no 1930. dr. Greig je počela koristiti svoje vlastito ime - Lamleh !!! Tako je nastala lamleh linija.

 

Luneville linija.


1953. John Downey, tadašnji policijski službenik, na dokovima Liverpoola pronašao je malog čupavog psića (on i njegova supruga su tada imali uzgajačnicu pointera), te je poveo tog psa doma i nazvao ga Dusky.


Dusky je vrlo brzo postao maskota Luneville uzgajivačnice sve dok im jednog dana, na jednoj izložbi pasa nije predloženo da bi Dusky mogao biti registriran kao tibetski terijer.

to vrijeme Engleski Kinološki savez je dozvoljavao direktnu registraciju pasa ukoliko se nekoliko britanskih sudaca složilo da se radi o toj i toj pasmini.


Dusky je registriran kao Trojan Kynos u travnju 1953. Dr. Greig nikada nije priznala Luneville lliniju, smatrajući da se ne radi o čistokrvnim psima.


Ni danas ne možemo sa sigurnošću znati da li je Trojan Kynos bio TBT ili ne.

 

Obitelj Downey pokreče vlastiti uzgoj !


1955. obitelj Downey je kupila zlatnu ženku (ženka Princess Chan (njezino podrijetlo je isto bilo nepoznato) je parena sa psom dr. Greig Pa Sang of Lamleh, te je dobiveno 8 štenaca - obitelj Downey je kupila jednu od njih).


Ženka se zvala Princess Aureus (Dawn), te su Dusky i Dawn postali uzgojni par Luneville uzgajačnice.


Kakve su bile razlike između te dvije linije ?


Njihovi psi su postizali odlične izložbene rezultate - bili su manji od lamleha, sazrijevali su vrlo brzo i samim time su bili ranije spremni za izlaganje, imali su lijepu dlaku, bili su bolje počešljani….za razliku od lamleha koji su puno kasnije sazrijevali, katkada nisu bili ni počešljani (dr. Greig je smatrala da trebaju izgledati što prirodnije).


A onda ipak dolazi i do miješanja linija !


Kada je Dusky uginuo, ostali su s 4 ženke i sa samo jednim mužjakom (mama, sin i 3 sestre), te su nakon dugih razgovora dobili dopuštenje od dr. Greig da jednu svoju ženku - Luneville Lady Penelope (Trojan Kynos & Princess Aureus) pare s Lamleh muzjakom - to je bio Kala Kah of Lamleh.


05.10.1960. oštenjeno je 5 štenaca.

 

Bilo jednom u Americi ...


Prvih devet tibetskih terijera uveženih iz Engleske i registriranih u Američki klub za tibetske terijere bili su Lamleh linije, te poslani od dr. Greig. Deseti uveženi pas bio je Luneville linije.



Napisala Ljiljana Vlašić Maršić




Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.