Pisma čitatelja – Jedino imamo problema s njenim odnosom prema mom sinu...




Pitanje:

 

-------------------------------


Poštovani gospodine Grbac,


Ponajprije hvala na prilici da vas ovim putem pitam za savjet o jednom problemu i na vašoj dobroj volji da pomognete vlasnicima pasa. Radi se o slijedećem:


Udomili smo iz azila kujicu staru oko 1. godine, mješanku u tipu malog ovčara. U početku je bila izrazito plaha, bojala se svega, ali je jako brzo napredovala i sad, nakon mjesec dana što je kod nas, Kika je zadovoljna pasica, puno opuštenija, veseli se, ne trza se na svaki zvuk. Uglavnom, iako još ima neke strahove, vidim da to ide dobrim putem.


Jedino imamo problema s njezinim odnosom prema mom sinu  - on je devetnaestogodišnjak, izrazito voli životinje, prema njoj je nježan i pažljiv od prvog dana i nikad joj ništa nije učinio, čak ni povikao na nju. Ali ona ga se jako boji, sva se ukoči kad joj se približi, pobjegne ako može gotovo paničnim bijegom, a zna i tiho režati (iako inače nikad nije agresivna, baš nikad) kad ga čuje. Gleda ga preplašenim očima kad god joj je u vidokrugu i kao da je na stalnom oprezu.  Čak ni ja (koju je najbolje prihvatila) je tada ne mogu opustiti maženjem jer samo ukočeno prati gdje je on.


Primijetila sam da počne mahati repom kad čuje korake mog muža na stubištu, a kad čuje sinove korake, reži i prije no što uđe u stan. Ponavljam, čak ni prema sinu nije agresivna, ne kesi zube i nijednom nije pokazala da bi ga ugrizla. Kad je u svojoj košari, dopušta mu da je mazi, ali vidim da pritom ne uživa. On je zbog toga jako tužan, jer upravo je on bio najveći zagovornik udomljavanja i sad misli da ga nikad neće zavoljeti.


Problem je i taj što bi on trebao, kad mene nema, preuzeti brigu oko nje, šetnju i hranjenje, a ako ostanu u ovakvom odnosu, onda će to biti jako teško. Ja sam se malo opširnije raspisala, u želji da što točnije opišem našu situaciju.


Prepoznajte li možda u ovom opisu neki standardni problem, ili se možda radi o nekoj njezinoj specifičnoj traumi iz razdoblja prije nas... ?I najvažnije od svega,  imate li kakav savjet na koji način da pokušamo riješiti taj problem?


Zahvaljujem unaprijed,  S poštovanjem,


Diana Pečkaj Vuković




Odgovor:

  

---------------------------


Poštovanje,


Ispričavam se što vam nisam ranije odgovorio, no vaš E-mail se sakrio u neželjenoj pošti na mom gmail računu. Dobro je što ste udomili tu kujicu i koliko vidim dobro se nosite s njenom prilagodbom na vas i život koji joj pružate.


Nitko od nas ne zna što je ona preživjela pa je jako teško suditi o tome.


No, s obzirom na ono što ste mi opisali jedino što mogu zaključiti je da je ona ili proživjela nekakve traume od strane djece (to se napuštenim psima često događa jer nisu sva djeca dobra i ne odgajaju svi roditelji djecu da vole i cijene životinje), ili da ona ima određenih zdravstvenih problema.


Jednom sam naime imao slučaj sličan vašem i na kraju sam kad sam uvidio da im ne mogu pomoći i da oni ozbiljno misle uspavati tog psa rekao vlasnicima da je dovedu da je vidim.


Čim sam je ugledao rekao sam njenim vlasnicima vodite tog psa k veterinaru jer ima jaku upalu ušiju. Ono što oni nisu vidjeli danima, ja sam opazio na prvi pogled. To je naravno bio i razlog zašto je bježala od njih i režala na njih kad bi je mazili blizu ušiju.


Znači prvo trebate pogledati da li je pas zdrav i trpi li kakvu bol. To možete uraditi kad ju budete mazili. Ako iskazuje neku nelagodu ili trpi bol odvedite je veterinaru. No, ako je zdrava i ako je strah od djece ili nelagoda koju osjeća družeći se s njima posljedica traume tad pokušajte nagovoriti sina da joj pomogne na sljedeći način.


Neka ne obraća puno pažnje na nju i neka joj se ne pokušava na silu udvoriti i pomaziti. Neka je jednostavno ignorira, no neka uvijek kad bude u prilici sjedne blizu nje. Istina ona će se na početku bojati no s vremenom će njen strah prići u radoznalost i upitat će se zašto me taj klinac ignorira.


Ubrzo nakon što se ta radoznalost pojavi ona će prva prići njemu i zatražiti da ju dodirne. Naravno pomoći će i ako dopustite sinu da ju vodi u šetnju. Dok se skroz ne sprijatelje bolje je da bude na lajni. U šetnji s njom je također bolje da ju lagano ignorira i ne pokazuje previše razumijevanja za njene strahove.


Što se više njih dvoje budu šetali družili i provodili vrijeme zajedno to će se prije približiti jedno drugom. Psi su jednostavno takvi. Neke stvari im se mogu zamjeriti ili ih traumatizirati, no oni su prije svega društvena bića, te će uvijek voditi brigu o onima za koje shvate da su članovi njihovog malog čopora. S druge strane ignoriranje je najveća uvreda za jedno društveno biće što nam pokazuje i primjer iz prirode gdje je najveća kazna koju čopor primjenjuje upravo izbacivanje iz čopora. Uglavnom taj vaš problem nije nerješiv, niti će ga biti teško riješiti, no trebat će vremena i strpljenja, dok njih dvoje ne postanu prijatelji.


S njom trebate biti vrlo nježni i pažljivi jer je to jedini način da prevlada traume koje ima.


Nadam se da sam vam ovim uspio bar malo pomoći.


Srdačan pozdrav,


Nenad


----------------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora. 

Pisma čitatelja – Odlučili smo se na kupnju ženskog šteneta maltezera.




Pitanje:

 

-------------------------------


Poštovani, Odlučili smo se na kupnju ženskog šteneta maltezera.

 

Traženjem po Njuškalu našli smo relativno dosta toga, ali evo kako sam naišla na vaš članak, malo sam se uplašila i nije mi na odmet pitati da li ste upoznati sa kakvim kućnim uzgojem (u Zagrebu) ili imate kakvu preporuku kako i gdje izabrati (kupiti) dobro štene, a da nije uzgajivačnica sa maltezerima za izložbe.

 

Zvali smo uzgajivačnice u Zagrebu, ali su cijene previsoke za psa kao kućnog ljubimca (mi bi htjeli čistokrvnog maltezera bez papira do cc 5.000,00 kn). Zadnje smo kontaktirali sa jednim gospodinom i rekao nam je za leglo maltezera u Sisku ali da ne možemo još ići vidjeti jer su štenci premali, nego tek za 2 tjedna. Obzirom da si strašno želimo maltezera otišli bi u Sisak, ali onda nastupa pitanje što gledati kod šteneta da  smo sigurni da je to zaista maltezer.

 

 Evo toliko i unaprijed hvala za svaku preporuku.

 

 Lp. Ana

 


Odgovor:

 

 ---------------------------


Poštovanje,

 

Moram priznati da sam malo zbunjen ovim vašim pismom.

 

Naime za 5 000 kuna biste bez problema trebali naći štene Maltezera s pedigreom, odnosno pisanom potvrdom o porijeklu (dokazom pripadnosti 

pasmini).

 

Moj prvi savjet je da odustanete od sumnjivih potraga na njuškalu i sličnim oglasnicima, to jest da nikako ne dopustite sebi da budete prevareni ili da kupite štene od švercera pasa, nego prvo nazovite Hrvatski kinološki savez

 

telefon:

 

+385 (0)1 48 46 124 

+385 (0)1 48 46 125

+385 (0)1 48 46 126


e-mail:


 hks@hks.hr

 info@hks.hr

 

Upitajte ih da li imaju prijavljeno leglo maltezera i tražite da vam daju telefonski broj uzgajivača, odnosno onih koji imaju ili tek planiraju imati leglo Maltezera.

 

S obzirom da su maltezeri česta pasmina vjerujem da ćete brzo pronaći štene. Za 5 000 kuna biste bez problema trebali pronaći psa s pedigreom, obavljenim svim cijepljenjima i ono najvažnije apsolutno zdravog.

 

Važno je znati da su svi psi u leglu različiti i da nikako ne mogu imati istu cijenu.

 

Naime moguće je da uzgajivač ima vrlo perspektivno štene (štene za izložbe) i da ga želi prodati po visokoj cijeni, no među njegovom braćom i sestrama će se sigurno pronaći i štene koje će biti jeftinije od svote kojom vi raspolažete.

 

Ako uzgajivač traži za svu štenad istu svotu to je dokaz da vas želi prevariti.

Zato odmah na početku naglasite da vas zanima psa kao kućni ljubimac i da vas  izložbe ne zanimaju previše.

 

Za psa bez pedigrea u principu se nikad ne daje više od 1 000 do 1 500 kn. 

 

Pri tom morate dobro paziti da vas ne prevare, podmetnu vam drugu pasminu ili vam ne uvale bolesno štene što preprodavači pasa najčešće rade.

 

Kad birate štene onda je najvažnije voditi računa o tome da je štene zdravo i na vrijeme cijepljeno. Puno toga će vam reći i posjet leglu. Naime važno je da se uvjerite da je štene raslo u zdravoj i čistoj okolini. Higijenski uvjeti u i oko legla su najbolji pokazatelj brige o štenetu i njegovom zdravlju. 

 

S obzirom da psa kupujete kao kućnog ljubimca odaberite štene, koje vam je najsimpatičnije, najveselije ili najrazigranije. Provjerite kako se kreće, pregledajte mu kožu, zube, dlaku. Nikako nemojte uzeti štene za koje posumnjate da je možda bolesno. 

 

Zarazne bolesti kao štenićak, parvo ili korona kod štenadi su gotovo uvijek smrtonosne, pa se stoga na svaki način pokušajte osigurati da kupite zdravo i veselo štene.

 

Upravo zato sam vam i predložio kupnju psa od uzgajivača. Naime velika većina uzgajivača će vam za razliku od švercera garantirati da je štene zdravo.

 

Cijena šteneta s obzirom na svotu, koju ste naveli ne bi trebala biti problem.  


Nadam se da sam vam s ovim bar malo pomogao.

 

Srdačan pozdrav

 

Nenad

 

 

----------------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora. 

 

Pisma čitatelja – Kako ga naučiti da ne skače na ljude i djecu?




Pitanje:

 

-------------------------------

Poštovani gospodine Grbac, da li možete da mi pomognete ?


Ja sam iz Jagodine, imam jednog preslatkog crnog ruskog terijera , koji je sav divan ali mnogo voli da skače na decu da se igra sa njima, posto je jak i težak , plašim se da će da ih obori, čim ih vidi , on skače da se zagrli. Ima 6 meseci.


Unapred zahvalna Ivana, pozdrav


Odgovor:

---------------------------

 

Poštovanje,


Ispričavam se što vam nisam ranije odgovorio, no vaš E-mail se sakrio u neželjenoj pošti na mom gmail računu.


Vaš crni ruski terijer je očito prezaigran, a i vi ste čini mi se prepopustljivi čim mu dopuštate da skače na vas i djecu.


S obzirom da je on veliki pas i da će narasti do 70 ili više centimetara i težiti 40 ili više kg vaš problem je ozbiljniji nego što vam se čini.


Najbezbolnije ćete ga riješiti tako da svaki put kad primijetite da on želi skočiti na vas odglumite da vas je povrijedio.


Znači kad prvi put skoči na vas ili dijete naglo vrisnite, odglumite da vas je ogrebao i izvičite se na njega. Istina njemu će sve to čudno izgledati, no s obzirom da voli i vas i djecu i da vas nipošto ne želi povrijediti brzo će se priviknuti na činjenicu da se skakati na ljude jednostavno ne smije.

Naravno da bi ste sve to dobro uradili trebati će vam malo glumačkog umijeća i morati ćete naučiti i djecu da postupaju slično vama.


Tu je i naredba NE, koju bi svaki pas prvu trebao naučiti.


Znači kad primijetite da on želi skočiti na vas ili na dijete vrisnite NE.


Ako ni to ne pomogne i ako je vaš ruski terijer jako tvrdoglav onda zaposlite neku mušku osobu da ga odgurne svaki put kad on pokaže namjeru da skoči na vas ili djecu.


Uglavnom problem koji vas muči je lako riješiti, no ono najvažnije je to da vas upravo taj problem mora natjerati da malo ozbiljnije počnete raditi s psom na onom što nazivamo "osnovna pravila poslušnosti".


Naime on će vrlo brzo izrasti u velikog i snažnog psa, a ne bi se smjelo dogoditi da svojom razmaženošću ili neposlušnošću oteža život i sebi i vama.


Nadam se da sam vam ovim bar malo pomogao.


Srdačan pozdrav


Nenad


----------------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.

Pisma čitatelja – Nabaviti psa ili ne?




Pitanje:


-------------------------------


Poštovani, 

 

Već sam dugo vremena u bolnoj dvojbi - nabaviti psa ili ne.

 

Usprkos mojoj velikoj i dugogodišnjoj želji za pesekom, nisam ga nabavila iz bojazni da pas, a štene pogotovo, ne može provoditi više od 8 sati dnevno sam u stanu dok smo mi (njegova hipotetska dvočlana obitelj) na poslu.

 

Ovo naravno pišem u nadi da ćete demantirati sve moje razloge za nemanje psećeg ljubimca kao neutemeljene i uvjeriti me da je sve to uz puno ljubavi moguće nadoknaditi. Kad razmišljam o prikladnoj pasmini, uglavnom se vidim u društvu westija, jer je malen i nema prezahtjevnu dlaku te mi se takav čini prikladan za nevelik stan u kojem živimo. Da li je moguće uspješno odgojiti štene, naučiti ga na određene navike i istovremeno ga ostavljati samog velik dio dana!?

 

Pretpostavljam da bismo mu mogli osigurati mjesto za obavljanje nužde na balkonu, hranjenje...ali, hoće li biti usamljen? 

 

Unaprijed zahvaljujem, Renata



Odgovor:


 ---------------------------


Poštovanje, 


Mislim da problem nije toliko velik kao što ga vi doživljavate.

 

Psi su samostalna bića i bez nekih većih problema će provesti sami vrijeme koje ste naveli. Dapače velika većina vlasnika koje ja poznajem je suočena s problemom sličnim vašem i prisiljeni su svog psa ostavljati samog no njihovi psi su se na to gotovo savršeno prilagodili. 

 

To je i cilj onog što nazivamo odgoj psa. Psa treba prilagoditi sebi svojim navikama i obavezama i ne dopustiti da pas ili štene nas prilagodi svojim potrebama. U suprotnom to nije odgoj psa nego preodgoj vlasnika. Znam, znam i takve se stvari događaju no vi bi ih svakako trebali izbjeći

 

Istina je da postoje psi koji se opiru tome da ostaju sami no to su u većini slučajeva mladi psi koji još nisu shvatili kakvo ponašanje se od njih očekuje. Odrastanjem psa svi ti problemi nestaju sami od sebe. Treba reći i to da su psi prilagodljiva i ne zahtjevna stvorenja. Dovoljno im je malo ljubavi i pažnje. 


Problemi oko smještaja i ishrane pasa su u biti problemi koje stvaramo mi ljudi. Psima uopće nije važno gdje spavaju i jedu li "najbolje" što veterinari tvrde da im možemo priuštiti njima smo važni mi i ljubav koju im moramo pružiti.

 

S obzirom na situaciju koju ste mi opisali jedini mogući problemi mogli bi se pojaviti u vrijeme kad je štene još malo i kad još ne može shvatiti razlog zbog kojeg vi svakodnevno odlazite iz kuće. No i tom problemu je moguće doskočiti. Uzmite štene u vrijeme kad ste na godišnjem odmoru ili uzmite godišnji odmor u vrijeme kad uzimate štene.

 

Štene je na početku potrebno redovito svaka dva do tri sata izvoditi van da bi steklo naviku vršenje nužde na pravom mjestu. Ideja s vršenjem nužde u stanu nije mi simpatična i ne odobravam ju.

 

Pas mora biti pas, a ne neko razmaženo stvorenje. Svi psi osim male štenadi mogu kontrolirati potrebu za vršenjem nužde. Potrebno ih je samo izvesti van prije odlaska na posao i odmah nakon povratka kući. Naučite li štene da vrši nuždu u kući on će to nastaviti raditi cijeli život. 

 

U to vrijeme važno je biti uz njega, korigirati i pravilno usmjeravati njegovo ponašanje. Nakon 10 do 15 dana već ga možete početi privikavati na vaše odlaske iz kuće a do kraja godišnjeg bi već sve trebalo biti u redu.

 

Dobro razmislite o svemu što sam vam napisao, razmislite i o spolu pasmini i svemu ostalom i uzmite psa. Ukoliko ga budete pravilno odgojili vaš život će se uvelike promijeniti. 

 

A, povratak kući predstavljat će vam veselje.

 

Srdačan pozdrav

 

Nenad

 

----------------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.

ETOLOŠKA BAJKA  O GUŠČJEM SVIJETU




HOMMAGE POVODOM /110/ STOTINU DESET GODINA

ROĐENJA NOBELOVCA KONRADA Z. LORENCA

UTEMELJITELJA ETOLOGIJE


/Po Konradu Z. Lorenzu, 

nobelovcu i jednom od najznačajnijih 

znanstvenika današnjice/


* * *


Još uvijek smo zadivljeni satirom Radoja Domanovića /1873. – 1908./, dobro i oštroumno ispisanom književnom/satiričnom vrstom, koja se, danas možemo konstatirati, odlikuje i visokom pronicljivošću i vidovitošću autora, čija se satira Vođa, 100%tno postvaruje u liku, životu i djelu Slobodana Miloševića, ali i brojnih drugih slijepaca našega geografskog, antropološkog prostora i povijesne zbiljnosti – historije. Domanovićeve tekstove smo i poredbeno prepoznali kao žanrovski satirične aluzije, a u najboljim primjerima /shodno svojim glupavim naravima/ tretirali ih kao kafanske dosjetke, praveći od svega sprdnju sa nekim drugim ko nam ni na kakav način nije dorastao ni do koljena. /Danga, Mrtvo more, Stradija,,, Svemu bismo mogli priključiti i tekst visprenog Duška Radovića: Razmišljanje jednog običnog srpskog vola... koji je i pisan povodom Domanovićevih satira i naših naravi/.


* * *


Konrad Z. Lorenz /1903. – 1989./, doktor veterinarske medicine, zoolog, životinjski psiholog, ornitolog utemeljivač etologije kao nauke nastale komparativnim naučnim promatranjem ponašanja ljudskog roda i životinjskog svijeta. Austrijanac. 


Interesantno, antropolozi su etolozima uvijek spočitavali nerazumijevanje uzvišenosti ljudskog roda, a ljudski rod je činio sve što životinje nisu nikad i tako zapadao u kal iz kojeg već ne umije izaći. Tako je neprekidno potvrđivao ono najgore o samome sebi i dokazivao uzvišenost Božjih Stvorenja koja zovemo životinjskim vrstama. Mada etologe posebno rado optužuju za krive analogije.


* * *


Nekom prilikom u lovu na divlje guske, Konrad Lorenz primjetio je da je lovac ubio gusku koja je upravo uzletjela sa gnijezda. Prišao je i vidio dvoje guščjih jaja. Ponio ih je sobom. Doma je kutiju obložio vatom i iznad nje upalio sijalicu radi grijanja. To je trajalo danima i onda je jedne noći čuo piskutanje! Guščići su se izlegli! Bilo mu je drago, pa se oglasio! Dakle, nije bilo uzalud to što je pokušao, mada majku više nemaju. 


Guščiće je ušuškao i počeo da ih hrani usput im govoreći bilo što. Ptice su rasle, počele izlaziti vani, ulaziti u vodu, ali sa na zvuk njegovoga glasa dolazile do njega. Lorenz je zaključio da je njegov glas stvarna veza sa mladim guskama. Nisu se odvajale od njega ni kada su počele letjeti. /Danas postoje snimljeni filmovi na kojima možemo vidjeti Konrada Z. Lorenza kako šeta, a divlje mu guske lete oko i iznad glave. Guske su u poznu jesen letjele na Jug, ali su se vraćale u proljeće i bilo ih je sve više! Lorenzova supruga je bila očajna kada guščje jato dođe u njihovu kuću. Ostavljale su sve uništeno i zaprljano. Opći nered.


* * *


Konrad Z. Lorenz je shvatio osnovnu stvar: vječna veza sa guščjim rodom ostao je njegov glas kada se one noći u kojoj su se izlegli, prema njima radosno oglasio – jer je uspio spasiti napuštena jaja ubijene guske. Teškoćama koje su došle, na karakterističan način naučnika, nije pridavao nikakvu pažnju. Mislio je svoju misao o psihologiji životinja, o vezi svoga glasa sa njihovom odanošću njegovoj pojavi, o sličnosti između ljudskoga i guščjeg roda, o tome kako je nehotično uspio postati 


GUŠČJI LIDER.


Slično je sa ljudskim rodom, mislio je. Stjecajem okolnosti Konrad Z. Lorenz bio je ugledan naučnik – a guske su ga prihvatile kao da je gusan/guska. Kod ljudi to nije tako. Javi se neki mamlaz i postane lider/vođa. I tek kad se cjelokupna rulja strmekne u neku jarugu i bezizlaz, ljudi počnu misliti i gledati i shvate, kako njihov vođa ne samo da ništa ne zna, već da je čak i slijep... Tako se ljudski rod izjednači s guščijim, a lider s bilo kakvim, pa i slijepim 

GUSANOM.


* * *


 Eh, to bješe i ključno mjesto na kojem je artikulirana etologija kao nauka koja komparira ljudsko i životinjsko ponašanje, sposobnosti i inteligenciju. Kao da smo svi prešli u životinjski svijet, u beskrajno jato gusaka koje leti i noću, ali nepogrješivo prema Jugu ili Sjeveru koristeći unutarnju busolu, glasajući se povremeno u tmini i strogom poretku letenja. 


Još ako neki gusan ima jak gak, mašingeveru, top – top haubicu ili snajper, sve ide kao podmazano mada Konrada Z. Lorenca više i odavno nigdje nema.


* * *

Da, izgubili smo svoga Konrada Z. Lorenca  koji je shvatio kako je obvezan prema guščićima i guskama koji slijede zvuk njegovoga glasa i koji je zato dva puta godišnje puštao da mu lete oko glave, da mu uništavaju vrt, voćnjak i obiteljsku kuću, jer slijede svoj unutrašnji poriv, svoju prirodu. 


* * *


Mi smo sada naučili sve od gusaka, ali umjesto svoga sjajnog 

KONRADA Z. LORENCA

biramo samo najglasnije 

GUSANE.


I SVE NAM IZGLEDA SPRAM TOGA.


* * *


Veljače, anno Domini, 2013.                              ak 


--------------------------------------


Napisao: Atif Kujundžić


Svi tekstovi Atifa Kujundžića: http://tacno.net/author/atif-kujundzic/


----------------------------------

     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


Feb 6 '13

Pisma čitatelja – Kako skinuti kamenac s zubi psa?


 


Pitanje:


-------------------------------


Pozdravljam Vas! Imam maltezera starog 7 mjeseci. 


Interesira me gdje bi mogla dobiti informacije o njezi zuba i skidanju 

kamenca, tj. tko u Zagrebu to radi? 


Hvala. Ana



Odgovor:


 ---------------------------


Pozdrav,

 

Poprilično sam zbunjen vašim pitanjem jer mi se čini da je vaš pas premlad da bi se imao bilo kakvih problema s zubnim kamencem. S obzirom da su njegovi zubi stari tek dva do tri mjeseca, smatram da je vaša zabrinutost preuranjena ili je to tek posljedica stalnog medijskog pritiska pojedinih veterinara na neupućene vlasnike pasa. Naravno i ja sam pročitao upute pojedinih "poznavatelja pasa", koji se usput bave i veterinom o obaveznom pranju zuba psa poslije svakog obroka, no nisam im pridodao nikakvo značenje, dapače smatram da su to besmislice.


Ukoliko vaš pas u toj dobi zaista ima problema s zubnim kamencem, to je ili odraz ozbiljnijih zdravstvenih problema ili neadekvatne ishrane. 


Postavlja se pitanje čime se hrani vaš pas? Je li ta hrana dovoljno kvalitetna ukoliko štene od 7 mjeseci ima problema s zubnim kamencem. Dobro je poznato da se zubni kamenac najbolje skida trljanjem zubiju u čvrsti predmet . Idealan i prirodni izbor su kosti. Dajete li svom štenetu kosti? Poznato je da psi čiste kamenac s zubiju i u igri s drvetom. Dopuštate li psu da se igra grizući drvo. 


Psi su stoljećima grizli i hranili se kostima i usuđujem se ustvrditi da su im one i dan danas omiljena poslastica. Iako ponekad u novinama možemo pročitati da psi ne smiju jesti kosti i da se u takve svrhe preporučuju samo umjetne kosti, ja se s tom tvrdnjom ne bih složio. Moje iskustvo pokazuje da psu kosti treba davati već od malih nogu. Takav pas kosti će shvatiti kao nešto prirodno i neće im pridavati preveliko značenje, te će ih žvakati mirno i temeljito. No bacite li prirodnu kost psu starom nekoliko godina koji je dosad konzumirao isključivo umjetne kosti ili uopće nije imao dodira s kostima, taj pas ću u prevelikoj žudnji ,za njemu tako primamljivim zalogajom, kost sažvakati na brzinu i tu počinju problemi.


Ukoliko psa zbog problema baš morate voditi na skidanje kamenca, svakako pokušajte izbjeći veterinara, koji će psu kamenac skinuti struganjem, jer na taj način se može oštetiti zubna caklina. Skidanje kamenca ultrazvukom je daleko bolji način, no mnogi vlasnici pasa o se boje takvog tretmana jer se psa mora uspavati. 


Moja preporuka je da prije svega probate prirodni način skidanja kamenca, a taj je slijedeći, dajte mu pravu i prirodnu kost i vaš problem će biti riješen besplatno, bezbolno i s velikim uživanjem psa. 


Velika većina pasa tek u starijoj dobi ima problema s zubima, a vrlo često se događa da stariji pas ne samo da ima kompletne i zdravo zube nego i potpuno ispravan zagriz naravno s obzirom na standard pasmine. Znači priroda je psima podarila zdrave zube i jedino ih mi ljudi nepravilnom i umjetnom ishranom psa možemo pokvariti.


Ukoliko vaš meltezer zaista ima problema najbolje bi bilo posjetiti veterinara i posavjetovati se s njime. 


U gradu Zagrebu postoji veterinar koji se posvetio ili specijalizirao za bolesti zuba kod psa, samo se ja trenutno ne mogu sjetiti podataka o njemu. Kad saznam javit ću vam na Vašu E-mail adresu.

 

Toliko zasad

 

Srdačan pozdrav

 

----------------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.