Pisma čitatelja – Najlakše je napadati druge, no ponekad grešku treba potražiti i u sebi?




Pitanje:

-------------------------------

 

Poštovani ljubitelji životinja, 

Voljela bih se osvrnuti na veliki problem današnjeg vremena, pogotovo u mom gradu Osijeku.

Prije svega, zahvaljujem svima onima koji će odvojiti vrijeme i pročitati moju poruku, ali isto tako molim sve one koji se ne nalaze među ''ljubiteljima životinja'' da se ni ne osvrću na slijedeće riječi!


Već 4 godine sam ponosna vlasnica prekrasnog mužjaka zlatnog retrivera s kojim volim provoditi vrijeme na suncu i prekrasnim ulicama svoga grada, no tu mi se priječi jedan veliki problem u kojemu sam se pronašla već sa mnogim sugovornicima u gradu.

 

Naime, sve više i više pasa šeta slobodno po ulicama, parkovima i livadama, te se mi kao oni koji se drže ''zakona'' osjećamo ugroženima. Da napomenem, prije otrpilike godinu dana, imala sam situaciju u kojoj je pas pušten, nasrnuo na mog psa, a odmah zatim i na mene te me ugrizao! Slijedeće, danas sam se također uputila u predivnu ljetnu šetnju i što vidim?

 

Puštenog mužjaka također zlatnog retrivera koji se nalazio na suprotnoj strani ulice. Krenuo je prema meni, prelazeći preko ceste (gdje je promet ubrzan) u naumu da mi napadne psa, no na sreću mog, ali na nesreću tog psa automobil ga je poprilično velikom brzinom udario u glavu te se pas odmah vratio vlasnicima, koji moram napomenuti su se počeli iskaljivati na njemu! JE LI TAJ PAS KRIV?

 

Što smo mi ljudi sebi umislili? Gdje je u cijeloj toj priči onaj Hrvatski ''zakon'' o povodcima ili brnjicama? Kao i većina ''zakona'' zaboravljen i zamijenjen ''bitnijim'' stvarima kako bi se samo nas građane oštetilo!!! Molim još jednom sve one koji bi me mogli savjetovati kako riješiti ovakav problem da me slobodno kontaktiraju i zaista hvala svima koji paze na svoje i tuđe kućne ljubimce!!!

 

Rosa


 

Odgovor:

 ---------------------------

 

Pročitao sam vaše pismo i tu mi jednostavno nešto ne štima. Vlasnik sam psa i imam ih cijeli život, šećem ih više puta dnevno, a nikad nisam imao problema koje vi spominjete.

 

S druge strane opće je poznato da psi lutalice nisu skloni sukobima i da ih nastoje izbijeći po svaku cijenu. Sve bi to najvjerojatnije značilo da problem nisu zakoni, držanje ili ne držanje pasa na uzici već prije svega vi. Vjerojatno je da u svom strahu za sigurnost sebe i svog psa pretjerujete, da vas obuzima panika i da to prenosite na svog psa koji onda reagira kako ne bi trebao ili onako kako psi u prirodi nikad ne bi reagirali (Ili agresivnošću ili pretjeranim strahom). Sve to vjerojatno navodi druge muške pse da se osjete ugroženim i tu dolazi do tuče.

 

Uvjeren sam da kad bi vi pripazili na svoje ponašanje, odnosno obuzdali paniku, koja vas hvata do takvih scena ne bi dolazilo. Vaš pas bi se osjećao puno sigurniji i zaštićeniji, a drugi psi ne bi osjećali potrebu da ga napadnu ili da se brane.

 

Napadati pse lutalice je lako. Njih ionako svi napadaju, mrze, smještaju u konc. Logore (šinteraje, azile ili prihvarilišta) steriliziraju, ubijaju nakon 30 dana, no puno je teže grešku pronaći u sebi ( ne čak niti u svom psu jer se on ponaša onako kako misli da se treba ponašati s obzirom na vaš govor tijela i osjećaje koje iskazujete).

 

Primjer sličan vašem, no puno gori imam i u svom kvartu (Srednjaci, Zagreb). Tu stanuje osoba koja ima rotvailera koji je dosad ubio dva psa. Njegova vlasnica je sklona panici i druge vlasnike pasa napada na vrlo ružan način čak i ako su na suprotnoj strani ulice. Naravno sve to ne radi u strahu za druge pse nego u strahu za sebe (jednom ju je rotweiler tako povukao da je slomila nogu). Svoju paniku ona prenosi na psa koji se u njenom prisustvu cijelo vrijeme osjeća ugrožen i dužan zaštititi svoju pretjerano emotivnu ili plašljivu vlasnicu. Prije nekoliko mjeseci ta osoba shvatila je da ne može tako više i telefonom me zamolila da joj pomognem.

 

Uzeo sam tog agresivnog rotweilera, odveo ga u šetnju, s nekoliko trzaja vodilicom mu pokazao kako se smije i ne smije ponašati normalan i uravnotežen pas. Nakon pola sata šetnje odveo sam ga na lokalni kafić na kavu pri čemu njemu nije ni palo na pamet da napada druge ljude ili druge pse. Šetnja sa mnom njemu je bila olakšanje, a u šetnji je jasno osjetio moju smirenost i brzo shvatio da ja ne želim i ne dopuštam nikakvu agresivnost. Svi koji su ga vidjeli, a naročito njegova vlasnica nisu mogli vjerovati da je to isti pas.

 

Problem je kao što pretpostavljate bila njegova vlasnica odnosno njeno ponašanje. Pas je društveno biće i ako mu netko cijelo vrijeme stvara pritisak paniku i strah onda će on na isti način uzvratiti.

 

Nažalost moje iskustvo kazuje da je puno lakše mijenjati pse nego ljude tako da se ta vlasnica Rottweilera bez obzira na sve moje savjete vratila na staro. I dalje napada i vrijeđa ljude, a svoju paniku prenosi na psa koji onda odgovara agresivnošću. Njegovoj vlasnici su i dalje svi drugi krivi jer jednostavno ne želi priznati svoju grešku i mijenjati sebe i svoje ponašanje da bi promijenila psa. Nadam se da vi nećete primijeniti njenu grešku. Uz malo truda odnosno obuzdavanja panike vaše šetnje s psom biti će puno sigurnije.

 

Slažem se s vama da bi svaki pas trebao biti pod nadzorom vlasnika, i da se neki vlasnici toga ne drže, no s obzirom na pse lutalice (koji nisu krivi što im je sudbina takva) mi vlasnici pasa moramo sebe i svoje pse priviknuti i na takve susrete i pobrinuti se da ne završe tučom.

 

Jer željeli mi to priznati ili ne svaki pas je ogledalo svog vlasnika

 

Toliko zasad

 

Srdačan pozdrav

 

Nenad

 

 P.S.

 

Ukoliko do takvih problema ili susreta ipak dođe važno je znati sljedeća pravila.

 

1) Ne pokazivati paniku i strah, nastojte da djelujete smireno. Naime i jedan i drugi pas jasno prepoznaju vaše ponašanje (govor tijela) i reagirat će shodno tome.

 

2) Pustite svog psa s vodilice (time mu dajete mogućnost da se brani i odbrani odnosno ne sputavate ga i time ne ugrožavate sebe i njega), dopustite psima da se onjuše, na taj način  sukob će se izbijeći u 95 posto slučajeva.

 

3) Ako do sukoba dođe ne miješajte se u njega, naročito nemojte gurati ruke jer se može dogoditi da vas ugrize i vlastiti pas.

 

4) Umiješajte se jedino ako vidite vaš pas u lošijem položaju. Vika i stvaranje buke vas neće ugroziti a psi su zbog sukoba ionako u stanju stresa.

 

Svojim ponašanjem pokušajte od svog psa učiniti mirnu samopouzdanu i neagresivnu jedinku koja će uvijek znati odbraniti i sebe i vas (u radnoj kinologiji to se naziva poticanjem samopouzdanja psa).



-----------------------


Napisao i obradio: Nenad Grbac


----------------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.