VICTUS: traži se hitno pomoć u donacijama i spašavanje


OVO JE STRAŠNO!!! MI VIŠE NEMAMO RIJEČI ZA OVE POSTUPKE I OVO TRPANJE BOXOVA! MI VIŠE NE ZNAMO KAKO OVO SPRIJEČITI I KAKO OVO ZAUSTAVITI.






Molimo slati dalje hitno - traži se pomoć u donacijama i usvajanje:


1.



27.07.2012. u šinteraj je uhvaćena i dovedena kujica sa 5 štenaca. STRAVA I UŽAS!!!!!!! Kujica nema prednje šape, ima dva batrljka, ne znamo ni kako se kreće, svi naočigled neuhranjeni, izgladnjeli i u teškom stanju. Takvi su smješteni u box u kojem je odrasli veliki pas sa 4 štenca i žicom koja i dalje strši na sve strane. Toliko su gladni (hrane naravno nema) da su u sekundi pojeli govno koje je veliki pas izbacio :(((( Velikom psu rana na šapici nije sanirana, iako smo danas molili i zvali da se zove veterinar, a kad smo došli večeras na rani su bile muhe, on se jadan i ne brani...


OVO JE STRAŠNO!!! MI VIŠE NEMAMO RIJEČI ZA OVE POSTUPKE I OVO TRPANJE BOXOVA! MI VIŠE NE ZNAMO KAKO OVO SPRIJEČITI I KAKO OVO ZAUSTAVITI. Za 4 šteneta i velikog psa se nitko nije javio niti pitao, a sad ih je stiglo 6 novih. U ovom gradu očito nikoga nije briga šta se događa sa ovim životinjama i mi se ne možemo boriti sa vjetrenjačama...


OVO JE TUGA I OČAJ...U ŠTA SE PRETVORIO OVAJ NAŠ GRAD?? 


2.


Cijeli dan tražimo mali agregat na posudbu i kombi prijevoz za 25 km x 2...par lajkova i dijeljnja, O javljanja...sada kumimo za privremeni smještaj (ne za sebe, sve za njih)...2000 komentara i lajkova i dijeljenja, ali ni jedna ponuda...ovo nema ni na crtanom filmu...e moj Brode....



KONTAKT:


Udruga Victus


Radi u: udruga za zaštitu životinja VICTUSŽivi u Slavonski Brod


------------------------------------------


Elfrida Matuč Mahulja


Jedini način da vam pomognem jest ovaj: Znam da sam dosadna poput zuzare, ali! Nisu li građani pred malo vremena u glavnom gradu pokazali što misle o zlostavljanjima životinja u raznim tzv. "skloništima" i šinterajima, o ubijanju nedužnih b...ića i o radu zaduženih osoba (veterinari, veterinarske inspekcije i sl.); ne izdvaja li se i neki novac iz državnog i lokalnih proračuna za brigu o napuštenim životinjama? Nije li resorni ministar obećao ispitati slučaj eutanazije zdravih životinja (od kojih su neke ubijene i u domovima u kojima su usvojene) - gdje je to izvješće i gdje su rezultati najavljene istrage, tko je ogovoran za ono što se dogodilo i tko je odgovarao za to i na koji način?


Nedostatak odgovornosti i nepostojanje pozivanja na odgovornost jedan je od većih razloga opće krize u našoj zemlji - nije me briga zašto je kriza drugdje, no ovdje je zasigurno upravo to jedan od razloga. A kako to ide vidi se iz priloženoga:

https://www.facebook.com/photo.php?fbid=399526506775019&set= a.224398314287840.56116.100001530204292&type=1&theater


S obzirom da ste Vi vlast koju smo izabrali mi građani, tražimo da se prekine iživljavanje nad životinjama pod kapom nekakve "skrbi" i da se od onih čiji je to resor najozbiljnije naloži svima koji su za tu skrb odgovorni da pod hitno riješe (ne krenu rješavati, jer su to već odavno morali - već riješe!) probleme nedostatka smještaja za napuštene životinje, te da se hitno usvoji Zakon o dobrobiti životinja i da se počne kažnjavati neodgovorne vlasnike i sve one koji vrše nasilje i muče životinje u Republici Hrvatskoj. Krenimo od nekuda pa ćemo nekamo i stići. Zaista je dosta tapkanja u mjestu uvijek po istim notama i taktovima - naučimo bar jedne plesne korake i učinimo pomak po jednoj točki življenja, pa će taj pomak lagano slijediti i drugi itd.


Ovo je zapravo vrlo lako izvedivo, s obzirom da u svakome gradu postoje ljudi koji mare i koji brinu i koji već i danas u nikakvim uvjetima i uz nikakvu suradnju lokalnih vlasti (dapače uz ignoraciju no uvrijeđeni kad ih se prozove) volontiraju kako bi olakšali patnje ovim živim bićima i koji su se spremni uključiti u svakom trenutku u svaku akciju koja će voditi ka nečem boljem.


Slijedeće, potrebno je učiniti reviziju uposlenih u tzv. šinterajima - naime tvrdim da ne može svatko sve raditi. Ne može svatko biti konobar na Jadranu (ovo je namjerna digresija!) ne može se svatko baviti politikom (ja npr.) ali bogami ni raditi sa životinjama ne može svatko. Shvatit ćete i sami što je pjesnikinja htjela reći. Hvala na pažnji po ne znam koji puta!


-------------------------


27.07.2012. u šinteraj je uhvaćena i dovedena kujica sa 5 štenaca. STRAVA I UŽAS!!!!!!! Kujica nema prednje šape, ima dva batrljka, ne znamo ni kako se kreće, svi naočigled neuhranjeni, izgladnjeli i u teškom stanju. Takvi su smješteni u box u kojem je odrasli veliki pas sa 4 štenca i žicom koja i dalje strši na sve strane. Toliko su gladni (hrane naravno nema) da su u sekundi pojeli govno koje je veliki pas izbacio :(((( Velikom psu rana na šapici nije sanirana, iako smo danas molili i zvali da se zove veterinar, a kad smo došli večeras na rani su bile muhe, on se jadan i ne brani...


OVO JE STRAŠNO!!! MI VIŠE NEMAMO RIJEČI ZA OVE POSTUPKE I OVO TRPANJE BOXOVA! MI VIŠE NE ZNAMO KAKO OVO SPRIJEČITI I KAKO OVO ZAUSTAVITI. Za 4 šteneta i velikog psa se nitko nije javio niti pitao, a sad ih je stiglo 6 novih. U ovom gradu očito nikoga nije briga šta se događa sa ovim životinjama i mi se ne možemo boriti sa vjetrenjačama...


OVO JE TUGA I OČAJ...U ŠTA SE PRETVORIO OVAJ NAŠ GRAD?? 



27.07.2012. u šinteraj je uhvaćena i dovedena kujica sa 5 štenaca. STRAVA I UŽAS!!!!!!! Kujica nema prednje šape, ima dva batrljka, ne znamo ni kako se kreće,...


Udruga Victus Možete ju dovesti k nama uz prethodni dogovor. Ali nije problem hrana, da smo znali da su tamo donijeli bi konzerve-PROBLEM JE KAKO IM DATI KONZERVE KROZ ŽICU, UZ ČINJENICU DA JE UNUTRA SADA 10 PASA KOJI SE KOLJU ZBOG HRANE, MALCI NEMA ŠANCE DA DOĐU DO TIH KONZERVI OD OD VEĆIH:((((( Ovo je očajno, u životu nismo vidjeli ništa strašnije i užasnije:(((((


DODATAK: prilažem sliku i molba 3.



Bolesti pasa - Uremija

 

Danas ćemo progovoriti o bolesti od koje nažalost najčešće stradaju naši kućni ljubimci. Riječ je o uremiji odnosno kliničkom stanju u kojem životinja nije u mogućnosti izlučiti toksične tvari iz organizma koje su nastale razgradnim procesima mijene tvari.

Ta bolest kod pasa se pojavljuje najčešće u starosti, a češće će se pojaviti kod pasa koji žive u stanu i svega ih se nekoliko puta izvodi vam nego kod pas koji žive na otvorenom. Jedan od najčešćih razloga obolijevanja uremije je upravo to što psi koje se ne izvodi van trpe odnosno zadržavaju tekućine pa pri tome svakodnevno trpe i bubrezi i cijeli urinalni trakt.

Druge mogućnosti pojave uremije su vezane uz virusno oboljenje bubrega ili njihov zatajenje.

Klinički gledano, uremija je završni stadij u razvoju mnogih bubrežnih bolesti i obično završava smrću. 

Uremija se može podijeliti, s obzirom na mjesto nastajanja na prerenalnu, renalnu i postrenalnu. 

Prerenalna uremija dolazi kao posljedica poremećaja u organizmu koji nepovoljno utječu na funkciju samoga bubrega, koji je inače zdrav. Obično su to stanja dehidracije, hemokoncentracije, smanjenja krvnog tlaka, šok itd. 

Renalna ili primarna uremija nastaje zbog brojnih patoloških stanja u samim bubrezima. 

Postrenalna uremija nastaje kao posljedica onemogućavanja izlučivanja urina iz tijela, a uzrokovana je najčešće zbog pojave kamenaca kod pasa, dok su kod mačaka kristali naročito prisutni kod muških jedinki zbog suženja uretre u području penisa. 

Simptomi 

Kod preneralne i renalne uremije simptomi se razvijaju postepeno, a očituju se kao mršavljenje, slabost, tromost, depresivnost. Dlaka vašeg ljubimca postaje neuredna, a uz depresiju se javljaju i periferna preosjetljivost tako da se može uočiti trzanje mišića (tikovi). Kada organizam sve više zapada u uremiju s vremenom se osjeti kod bolesne životinje neugodni zadah na mokraću. 

Mokraća se u organizmu razgrađuje na ugljični dioksid i amonijak koji uzrokuje rane na sluznicama usta, želuca i crijeva. U takvome stanju životinja ne može više ni jesti ni piti, a javlja joj se proljev i povraćanje. Dolazi do pada tjelesne temperature , a bilo je usporeno. 

Depresija nastaje zbog acidoze, a kada se ph krvi smanji na manje od 7.0 rad živčanog sustava bude toliko deprimiran da životinja padne u komatozno stanje u kojemu i ugiba. 

Postoji još i pseudouremija ili hipokloremična uremija koja nastaje kada se iz tije gubi mnogo klorida uslijed dugotrajnih povraćanja, proljeva, dugotrajnih poliurija (povećanog mokrenja). 

Kod ove bolesti vrlo je važno na vrijeme potražiti pomoć, da se kao osnovno ustanovi uzrok bolesti, pa ukoliko se radi o kamencima, kristalima i drugo može se ukloniti uzrok nastajanja uremije. Ukoliko je u pitanju sam bubreg može se lijekovima i specijalnom hranom olakšati rad bubrega. Kod teških stanja bubrega moguće su i transplatacije bubrega koje se nažalost još ne rade kod nas.

Tu je također važno naglasiti da u slučaju uremije ili čak i zatajenja bubrega ne vjerujete previše veterinarima koji u takvim slučajevima preporučuju infuzije u trajanju od nekoliko sati nego da psu pokušate pomoći na taj način da ga odvedete u ambulantu gdje su ga spremni staviti na cjelodnevnu infuziju u trajanju od nekoliko dana. Naime jedino će takva infuzija natjerati bubrege da ponovno prorade.


--------------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora. 


Jul 23 '12 · Oznake: bolesti pasa - uremija

Pisma čitatelja - Spriječavanje prvog tjeranja putem injekcije





Pitanje:

-------------------------------

 

Dobro veče unaprijed se izvinjavam na smetnji ali imam veliku dilemu. 


Naime imamo retriverku i labradora, koji su u istom boxu. Ona sada ima 7 mjeseci, i bojimo se da će uči u period tjeranja veoma skoro. Poznato nam je da je  najbolje vrijeme za parenje sa nekih 18 mjeseci, pa smo mislili retriverku odvesti na cijepljenje da spriječimo taj prvi nagon. 


Šta vi mislite o tome i šta mi preporučujete?


Druga stvar


Pored njih imam mješanca terijera i češkog kopa. Sad je već stariji ima oko 8 godina. U njegovom odgoju sam totalno zaribao, nisam imao pojma o psima. Sada je već agresivan i dominantan. Nikako da ga smirimo. 


Hiperaktivan je valjda zato što je lovačke krvi. Razmišljao sam o ogrlici za dresuru sa vibracijom, međutim on jednostavno puca svoj pravac i sve sto pročitam ili vidim na tv-u kod njega ne pali. 


Mislio sam đak i da ga poklonim međutim u ovakvom stanju neće ga nitko. Sad mi pravi probleme i u odgoju ova dva mlada psa jer su dosta blizu i na svaki njegov lavež ( a laje na sve sto se miče) i mladi psi mi reaguju.


Unaprijed hvala

 

Odgovor:

 ---------------------------

 

Poštovanje,


Ispričavam se što vam tek sad odgovaram, no vaš e-mail bio je u odjeljku neželjene pošte (na serveru) pa sam ga tek sad primijetio.


Što se tiče pitanja o labradorici bojim se da ideja s sprječavanjem prvog tjeranja putem injekcije i nije baš sjajna,a ni zdrava po nju.


Bilo bi puno bolje da ju pustite da se normalno tjera, no da pripazite na njeno i njegovo ponašanje te da ih od 12 do 16 dana tjeranja (tad je jedino moguće parenje i stvaranje potomstva ostale dane ona će ga tjerati od sebe), fizički odvojite. 


S druge strane ona će se i ubuduće tjerati, tako da je dobro da muškog psa naviknete na taj miris i pokažete mu kako se mora ponašati.


Sve u svemu to i nije tako teško. Većina vlasnika i uzgajivača psa koji imaju i muške i ženske pse susreće se i uspješno rješava taj problem.


S tim mješancem će očito biti više problema. Napišite i što vas kod njega muči, odnosno što bi ste htjeli ispraviti pa vam mogu opisati na koji način bi ste to trebali riješiti.


Očito je da je stvar u autoritetu odnosno nedostatku istog. To što on ima 8 godina nije neki veliki problem jer psi baš kao i ljudi uče cijeli život.


Toliko zasad


Pozdrav


Nenad


--------------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora. 

BOLESTI PASA - DEMODIKOZA    


 RIJETKA I OPASNA BOLEST KOŽE PSA         



  

    


Dužnost svakog vlasnika psa je da bude upućen u bolesti, koje napadaju pse, da bi ih znao prepoznati i na vrijeme intervenirati. Velika većina tih bolesti nabrojena je u dijelu multimedijskog CD-a o psima, pod nazivom Doktor - Doktor no naravno, nabrajanje svih bolesti zauzelo bi više prostora nego što smo prilikom izrade CD-a mogli dopustiti.      


Sve te bolesti opisane su jednostavnim, svima razumljivim jezikom, jer bi svaki vlasnik psa trebao otprilike znati o kojoj bolesti se radi i zahtijeva li ta bolest veterinarsku intervenciju.  


Nažalost, mnogo je primjera da vlasnik psa ne zapazi bolest na vrijeme i time dodatno oteža izlječenje. 


Nasuprot tome, postoje niz primjera da liječenje psa od bezopasne i lako izlječive bolesti pojedini veterinari namjerno zakompliciraju, kako bi iz novčanika zabrinutog neupućenog i lakovjernog vlasnika izvukli što više novaca. 


Nedavno sam i sam bio svjedok jednog takvog događaja. Običan vizualni pregled i mjerenje tjelesne temperature u trajanju od pola minute,veterinarka u ambulanti u Hečimovićevoj ulici (Srednjaci) je naplatila 150 kuna. No pred njom nije stajao neiskusan i lakovjeran vlasnik šteneta, već osoba koja se psima bavi već niz godina, a usput je i u svijetu priznati i cijenjeni kinološki sudac. 


Moj prijedlog je da pokušajte izračunati koliku satnicu ta osoba ima, ukoliko pola minute njenog vremena košta 150 kuna. 


Moj savjet svim vlasnicima pasa glasi: "Takve veterinare izbjegavati po svaku cijenu !" 


DEMODIKOZA 


Ovom prilikom progovorit ćemo o jednoj od bolesti, koje nisu opisane na CD-u o psima. Ta kožna bolest je relativno rijetka, no vrlo opasna. Nedavno sam je imao priliku nakon dugo vremena vidjeti i slikati oboljelog psa, a to me potaknulo da progovorim o njoj. 


Sjećam se da su, ne tako davno, psi oboljeli od demodikoze u pravilu bili eutanazirani. No, napretkom suvremene veterine i ta je bolest postala izlječiva. 


TKO JE UZROKUJE I KAKVI SU SIMPTOMI ?  


Uzrokuje je grinja, koju nazivaju demodex follicolorum. Taj nametnik živi u lojnim žlijezdama i u korijenu dlake psa, gdje se i razmnožava. 


Pretpostavlja se da demodikozu pospješuju ulazak psa u pubertet, loša ishrana i nedostatak potrebnih vitamina, stres, te loši uvjeti života.


Simptomi mogu biti različiti. Obično se javljaju u dva oblika: ljuskavi koji karakte-riziraju pojave ljuski na koži psa, i prištičavi. I u jednom i u drugom obliku bolesti dolazi do naglog i drastičnog otpadanja dlaka.  


U oba slučaja nema svrbeža, što je važno istaknuti, da se ne bi kojim slučajem dogodilo da bolest pogrešno dijagnosticirate kao šugu.  


Početak bolesti najčšće primjećujemo na glavi psa, no vrlo brzo se proširuje na veći dio tijela. Na koži se osjeća i neugodan miris. Oboljela mjesta dobivaju plavkastu boju.


KOJI PSI OD NJE NAJČEŠĆE OBOLIJEVAJU ?  


Od nje najčešće obolijevaju psi do prve godine starosti, kao i pasmine s kratkom dlakom. 


Odrastanjem psi dobivaju imunitet na tu bolest, u čemu vrlo važnu ulogu igra pravilna ishrana psa prirodnom hranom. Preporučuje se u obrok dodati malo ribljeg ulja, te prirodne namirnice bogate vitaminima A, D, E, Bi2 i mineralima.


KAKO POMOĆI PSU   


Jedini način na koji možete pomoći psu, ukoliko posumnjate da ima demodikozu, je odlazak veterinaru. Veterinar će pregledati psa i ispravno dijagnosticirati bolest  


Dijagnoza se zasniva na uočenim promjenama na koži i mikroskopskom nalazu grinja u strugotinama kože.  


Kao što smo već rekli, bolest je izlječiva, no liječenje može trajati mjesecima. 


LIJEČENJE          


Liječenje je teško i dugo i treba ga poduzeti što prije, jer uzročnik prodire duboko u kožu. Veterinar će vam prepisati lijekove i protiv uzročnika i protiv infekcije, koje se ponekad znaju javiti usporedo s bolešću.  


Vrlo je važno izabrati stručnog i odgovornog veterinara, koji će se s tako opasnom bolešću moći i znati nositi. 


Psu prilikom liječenja također treba davati hranu bogatu bjelančevinama i po mogućnosti sa što manje masnoća. Također mu treba davati ranije nabrojene vitamine i minerale. 


NADAM SE DA NISTE ZAKASNILI  


Nažalost moram napomenuti i jednu otežavajuću okolnost koja me i navala na pisanje ovog članka. A ona glasi: ako je bolest jako raširena, liječenje neće dati željene rezultate, te se u takvim slučajevima preporučuje bezbolno usmrćenje ili (eutanazija) psa. 


VAŠEM PSU MOGLO BI KORISTITI   


Ovaj podatak nam vrlo jasno pokazuje koliko je važno da svaki vlasnik pasa posjeduje bar neko osnovno ili laičko znanje o bolestima pasa. Ne trebamo svi biti veterinari i pisati magistarske ili znanstvene radove o bolestima pasa, no malo osnovnog znanja o tim bolestima nikom ne može nauditi. 


A vašem psu moglo bi koristiti. 



--------------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora. 


INTERVJU -   DAMIR SKOK 


Predsjednik Hrvatskog kinološkog saveza   


     

 



S pravom možemo reći da ste vi jedna od rijetkih osoba kojoj se doslovno cijeli život vrti oko pasa. Kinološki ste sudac, uzgajivač, menager u jednoj tvrtci, a odnedavno ste i predsjednik Hrvatskog kinološkog saveza. 


Rođen sam u Zagrebu prije 32 godine, ali od najranijeg djetinjstva živim u Samoboru. Doktor sam veterinarske medicine. U mojoj obitelji psi su kao ljubimci oduvijek bili prisutni, ali s uzgojem i izlaganjem pasa počeo sam se baviti s 12 godina.  


Uzgajao sam i posjedovao slijedeće pse; patuljasti pinč, ruski hrt, koker španijel, brak jazavčar, njemačka doga, njemački lovni terijer, posavski gonič, istarski gonič, zlatni retriver i epanjel breton.  


Kinološki sam sudac za rad i oblik pasa od 1993. godine. Dugi niz godina sam aktivan u radu HKS-a kao; tajnik odbora za lovnu kinologiju, član raznih komisija pri HKS-u, delegat HKS-a na Skupštinama FCI (Puerto Rico, Portugal, Mexico, Italija, Njemačka), delegat na sjednicama Europske sekcije FCI (Austrija, Francuska, Slovačka). Član sam FCI komisije za goniče a u 6. mjesecu na sastanku Europske sekcije FCI u Barceloni izabran sam u Generalni komitet.  


U svojoj sudačkoj karijeri sudio sam na izložbama i radnim manifestacijama u; Hrvatska, Slovačka, Slovenija, Grčka, Italija, Austrija, Mađarska, Belgija, Bosna i Hercegovina, Nizozemska, Finska, Švedska, Mexico i Ukraijna. 


Iz gore navedenog mislim da je jasno da su mi psi velika ljubav i strast, ali moram priznati da mi zbog obaveza nedostaje vremena uživati u društvu vlastitih pasa, jer mi je najveći užitak upravo rad s psima.  


 Kako uspijevate uskladiti sve te obaveze ?   


Hvala Vam što ste primijetili, za moje poslovne obaveze i obaveze u kinologiji potrebno je odvojiti puno vremena, pogotovo za putovanja. 


Ponekada stvarno nije lako, ali moram priznati da radim posao koji uistinu volim pa se umor i nedostatak slobodnog vremena brzo zaboravi.  


Isto tako moram istaknuti sam kroz bavljenje kinologijom jako puno naučio, stekao veliki broj prijatelja i proputovao gotovo čitavi svijet.  

     

Možete li našim čitateljima reći što vama znači riječ kinologija, što za vas znači baviti se kinologijom i koliko je kinologija sastavni dio života velike većine vlasnika pasa, odnosno smijemo li ustvrditi da je kinologija daleko više od pukog izlaganja pasa?   


Vjerujem da je Vašim čitateljima poznato značenje te riječi (nauka o psima), ali mislim da se danas u Hrvatskoj i svijetu preveliki broj ljudi krivo proglašava kinolozima isključivo zbog toga jer izlažu pse ili su uzgojili koje leglo.  


Biti kinolog, i baviti se kinologijom puno je više od pukog izlaganja pasa.  


Uz kinologiju ljudi obično vežu izložbe pasa, a sastavni dijelovi kinologije su 

još; radna sportska i radna lovna kinologija, agility, rad pasa spašavatelja, psi vodiči slijepih i slabovidnih osoba, rad s psima za otkrivanje narkotika i eksploziva, genetika, rad na razvoju i očuvanju pasmina, školovanje i socijalizacija pasa...i mnogi drugi segmenti vezani uz sustavan i stručan rad s psima. 


Naravno, ovim putem ne bih htio omalovažiti značaj izložaba pasa, samo bih htio da se čitatelji upoznaju s širinom kinologije, ali i da saznaju da HKS djeluje u mnogim drugim pravcima. 

    

Kao što smo i rekli, kinološki ste sudac, a sudili ste mnoge značajne izložbe. Što za vas predstavlja idealni primjerak neke od pasmina koje sudite i da li takvi psi uopće postoje i koliku pažnju prilikom suđenja poklanjate temperamentu, odnosno naravi psa, te njegovom dobrom ponašanju ?    


Svaka pasmina ima svoj standard, koji opisuje idel psa te pasmine. U standardu je opisan svaki dio tijela pasmine, kako to propisuje matična zemlja za svaku pasminu.  


Isto tako standard opisuje temperament i karakter svake pasmine. 


Prilikom suđenja sudac poklanja najveću pažnju upravo vanjskom izgledu psa, ali naravno atipičan temperament, izražavanje plašljivosti ili agresivnosti se posebno penalizira.  


Osim ocjene naravi pasa na izložbi, u Hrvatskoj posebno ispitujemo narav pasa na uzgojnim smotrama i posebnim ispitima u radu za lovne i službene pasmine pasa. To je vrlo bitan dio rada HKS-a, jer pas atipične naravi ili pas s diskvalifikacijskim greškama u eksterijeru ne mogu ući u uzgoj. 


Sudio sam veliki broj pasa koji su bili vrlo blizu ideala pasmine, ali uistinu ne postoji niti jedan pas kojemu ne biste mogli naći nikakvu manu.  


Upravo je to najbitnije kod suđenja, na najbolji mogući način usporediti kvalitete pasa u ringu te odrediti koji je pas bliži idealu pasmine, odnosno čije su mane manje bitne ili manje izražene, uvažavajući pritom narav i kretanje pasa. 


Ovdje bih još napomenuo da je kod samih izložaba pasa vrlo bitan i način na koji je pas izložen jer postoje određena pravila ovisno o pasmini na koji se psi izlažu. 

    

Malo je poznato da i vi na svoj način pomažete napuštenim psima. Nedavno smo u jednom časopisu mogli pročitati da je poznata estradna zvijezda Minea napuštenim psima poklonila veću količinu pseće hrane. Ipak, uočili smo da se u pozadini tog događaja nalazite i Vi. Možete li nam reći nešto više o tome ?    

Posebno mi je drago da ste primijetili aktivnosti naše poznate estradne zvijezde, Minea kao poznata ljubiteljica pasa predano radi na promociji kinologije, ali prvenstveno na edukaciji građana oko odgovornog držanja kućnih ljubimaca. 


Tako je bilo ovog puta, gospođica Minea je gledala TV prilog o gospođi koja zbrinjava veliki broj pasa a ima problema s njihovim hranjenjem.  


Kako je gospođica Minea članica udruge "Ljudi i ljubimci", koja se bavi promicanjem odgovornog držanja kućnih ljubimaca, zajednički smo kroz Udrugu čiji sam i ja član pokušali pomoći kroz donaciju hrane za pse.  


Danas nakon nažalost prerane smrti gospodina Marka Medara i oni koji su ga donedavno osporavali složit će se s tvrdnjom da su njegove zasluge za dobrobit hrvatske kinologiju i priznavanje hrvatskih pasmina praktički nemjerljive..   


Kroz 14 godina koliko je trajao njegov mandat HKS je primljen u punopravno članstvo FCI, sve hrvatske autohtone pasmine su nakon dugogodišnje borbe i priznate kao Hrvatske, u Hrvatskoj je organiziran 1. Srednje-istočno europski kup i 1. Kup Mediteranskih zemalja, a 2007. godine dobili smo domaćinstvo Europske izložbe.


Iz gotovo ničeg, stvoren je jedan moderan kinološki savez s 7 zaposlenih ljudi i velikim aktivnostima, a svi ovi uspjesi dokazuju veliko uvažavanje hrvatske kinologije u svijetu.  


Ako se osvrnemo na gore navedeno, treba biti iskren i reći da su to zaista povijesni uspjesi za koje je zaslužan gospodin Medar. Osobno sam ponosan što sam imao čast biti njegov suradnik prilikom tih uspjeha. 


Vi ste njegov legitimni nasljednik, odnosno novi predsjednik Hrvatskog kinološkog saveza. Da li bi nam mogli najaviti neke od vaših slijedećih poteza, odnosno ciljeva kojim će hrvatska kinologija u budućnosti težiti ?    


Nadam se da Vašim čitateljima neće biti dosadan ovaj malo opširniji odgovor, jer se na Vaše pitanje odgovor nalazi u mojem programu koji je prihvaćen a zadnjoj izbornoj Skupštini. Pokušati ću ga malo sažeti;   

       

- modernizacija i reorganizacija rada HKS-a 

- iniciranje osnivanja kinoloških udruga u regijama koje su slabije organizirane i osnivanje većeg broja pasminskih klubova 

- prilagodba cjenika usluga HKS-a ekonomskoj situaciji u RH i financijskim mogućnostima članova 

- Izmjene Pravilnika o stručnom radu, uzgoju... 

- Izrada sustava izobrazbe kinoloških sudaca, pripravnika i drugih kadrova kroz seminare, priručnike i dr. 

- Intenzivirati razvoj radne kinologije kroz agility, pse za spašavanje, program pas dobar građanin 

- Izrada programa edukacije građana RH za socijalizaciju pasa i njihovo odgovorno držanje 

- Suradnja s nadležnim Ministarstvima, MORH-om, MUP-om i Hrvatskim lovačkim savezom 

- Nastavak uspješnog organiziranja kinoloških manifestacija izložbene i radne kinologije s posebnim akcentom na Europsku 

izložbu. 

- Nastavak rada na promociji autohtonih pasmina i intenziviranje rada na priznanju Tornjaka 

- Izrada i tiskanje stručnih publikacija 

- Nova koncepcija glasila "Moj pas" i njegovo pravovremeno izlaženje 

- Izrada programa promocije kinologije u Hrvatskoj i svijetu, s posebnim naglaskom na javnu promociju u medijima  



--------------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora. 


INTERVJU -    NENAD RAZUMIĆ       

   

Uzgajivač pasa pasmine akita-inu    






Recite nam nešto o vama, koliko dugo se bavite psima, a koliko dugo kinologijom ? Kakav je vaš pristup psima i što vam znače ? 


Moje ime je Nenad Razumić. Rođen sam kao Nenad Razumić, nekima daleke 1965. od oca Stjepana i majke Viktorije, u Vinogradskoj bolnici u Zagrebu.  


Moj prvi pas bio je mali gumeni Švrćo, za kojeg sam vjerovao da je kvrgu na glavi zadobio nakon jednog ljutitog bacanja u zid. Nakon toga bio je dugi niz godina samo mažen i pažen.


Moj prvi stvarni kontakt sa psima bio je kod tete na Pešćenici. Bio je to njemački ovčar Džeki, strah i trepet ulice. Za razliku od ostalih, meni je dopuštao pokušaje jahanja, poljevanje vodom, natezanje za uši i ostale nepodopštine, kakve već može smisliti tek prohodalo dijete.


Odrastao sam u novozagrebačkom naselju Siget, gdje sam imao priliku svako toliko "udomiti" pokojeg psa lutalicu. To udomljavanje se sastojalo od hranjenja parizerom namijenjenog užini, odnošenja poneke deke od kuće i gradnje zaklona u obližnjem grmlju ili pod stepenicama crkve u izgradnji. Život u malom stanu i moja doza (ne)odgovornosti nisu dopuštali nabavku i stalni suživot sa psom. Mladost-ludost i cjelodnevni ili cjelonoćni izlasci nisu se jednostavno uklapali u odnos čovjek-pas, onakav kakav bi on trebao biti.


Za formiranje mene kao kinologa ili kinofila, zaslužna je moja supruga Nada, koja je u to vrijeme živjela sa roditeljima u kući, na sjevernom dijelu grada.Tamo sam prvi put prisustvovao odrastanju štenaca, malih njemačkih ovčara. Nedugi nakon toga bio sam i svjedok bolesti i truda oko njege bolesnog psa te na kraju i odlaska voljene životinje. Sljedeće godine u pusto dvorište i u naša srca uselila se dobermanka Dora, čija je prva i osnovna karakteristika bila, da ne liči nimalo na njemačku ovčarku Anju, čije slike i dan danas skirivamo od svojih pogleda, po manje korištenim ladicama.


Na prelasku iz 1996. na 1997. u naš život je nonšalantno ušetala bijela princeza, Tanita. Pasmina akita-inu za nas je tada bila potpuna nepoznanica. Punim imenom "Dacca of Snow Blizzard" bila je jedna od dvije kujice u prvom akita leglu u Hrvatskoj. Obitelj Vrbanc je njenu majku nabavila u prvom akita leglu u Sloveniji. U to vrijeme smo znali šta je to pedigree, ali kako se on i pod kojim uslovima izdaje, nismo pojma imali. Nikada prije nismo bili niti na izložbi pasa, znali smo da tako nešto postoji, ali da toga ima i "kod nas", pojma nismo imali. Punu godinu su nas nagovarali Tanitini uzgajivači, da dođemo na pseću izložbu. Onda je trebala još godina dana da prebolimo slabe početničke rezultate, da Tanita odraste potpuno (akite relativno kasno sazrijevaju) i da nama proradi inat (bez toga se nemože). Sve ostalo je legenda... 


Vaša E-mail adresa, adresa vaše web stranice i drugo?   


Web adresa: www.akita-kennel.com

Email: akita@kinolog.com


Kakav je vaš pristup psima i što vam znače ?    


Sebe u prvom redu doživljavam kao vrlo emotivnu osobu, kako u odnosu prema životinjama, tako i u odnosu prema drugim ljudima. To ponekad može čovjeku donjeti i neprilike, pogotovo što psi, a i neki ljudi, lako "nanjuše" moje slabe strane pa to obilato iskorištavaju. Kada takva praksa konačno pređe granice dobrog ukusa, nastaje promjena i mnogi se nađu u čudu i nespremni. U zadnje vrijeme radim na boljoj kontroli sebe samog, čitam dosta i učim kako bi efikasnije mogao odmah u početku postaviti stvari na pravo mjesto. Naravno to se odnosi i na pse u prvom redu. U čoporu sam ja glavni, u domaćinstvu je to moja supruga. [smijem seee...]  

Zašto baš akita inu?   


Iskreno govoreći, u početku sasvim slučajno. Neobavezan posjet i kavica kod stare školske frendice, završio je riječima "hoću bijelog medu". I tu nisu pomogli nikakvi argumenti. Naime akita štenci nevjerojatno liče na plišane medvjediće, puno više nego štenci ostalih pasmina.  


Nakon nabavke naše prve ženke, došla je faza upoznavanja pasmine, pretraživanje interneta i kupovina svih knjiga koje su nam se činile korisnima. Nakon toga krenula je i izložbena karijera naše Tanite, tokom koje je zatvorila sedam šampionata, a mi smo se nagledali pasa, kako vrhunskih tako i onih koji jedva zadovoljavaju kriterije opisane standardom i teško ih je izvan izložbe (nema broja u katalogu) prepoznati u kontekstu pasmine akita-inu.  


U to vrijeme došlo je i do poznate podijele pasmine, u kojoj su mnogi psi u Europi ostali "negdje između". Možemo zahvaliti znanju i htjenju gospođe Kavčič (psetarna "Anatina"), koja je za svoju (prvu slovensku) ženku odabrala parnjaka iz Italije, možda najpoznatijeg psa na svijetu (Seihoh of Juntai-Doh), uvezenog iz Japana, a u vlasništvu Richarda Hellmana. Njen primjer slijedila je i obitelj Vrbanc, te su oni unatoč nezavidnoj ekonomskoj situaciji u zemlji, također sa svojom ženkom potegli na put do Firence, kako bi parili sa drugim vrlo poznatim parnjakom (Daiji of Kisarazu Shirai-Kensul) gospodina Hellmana. Na taj način započet je trend osvježavanja krvne linije kvalitetnim psima uvezenim iz Japana. 


Recite nam nešto više o toj pasmini.   


Mislim da je najbolji i najtočniji opisa nastanka pasmine, onaj koji se nalazi u standardu pasmine, a glasi:


Akita potječe iz pokrajine Tohoku i ubraja se pod imenom "Akita Matagi" (pas za lov na medvjede) među lovačke pse srednje veličine. U vrijeme Sataka-Clana, između 1630. i 1870. godine, u pokrajini Akita, ovaj je pas sistematski bio uzgajan za borbe koje su, prema sačuvanim davnim pismenim zapisima, bile njegovane kako bi jačale moral plemstva toga kraja.


Pasmina je nakon toga bila križana sa psom koji je bio sličan mastifu, a pripadao je nekom njemačkom inženjeru, zaposlenom u rudniku bakra Kasaka. Također je križana sa borbenim psom tosa koji potječe od križanja mastifa Shikokua, srednje velike japanske pasmine, sa njemačkim goničem, psom St. Bernarda i njemačkom dogom. Ovim miješanjem akita je izgubio svoj prvobitan karakterističan izgled, kojeg su krasile uspravne špicolike uši i zavrnuti rep.


Po zabrani borbi pasa, 1908. godine, obrazovani ljudi i profesori odlučili su sačuvati pasminu. Godine 1919. izdan je zakon o očuvanju prirode. Zahvaljujući naporima ljubitelja da i nadalje poboljšaju pasminu, godine 1931. izabrano je devet vrhunskih pasa ove pasmine i proglašeno spomenikom prirode, što je pasminu jako populariziralo.


Godine 1945. nakon drugog svjetskog rata, poduzeti su napori da se akitu sačuva u njegovu izvornom obliku, pa se iz malo preostalih pasa ove pasmine nastojalo izvući krv mastifa i ostalih ukrižanih stranih pasmina. Ti su napori doveli do stabilizacije danas poznatog velikog akite u njegovom izvornom obliku.


Dakle 1945. godine postojao je jedan tip akite i nekoliko takvih pasa su američki vojnici nakon okupacije Japana, dopremili u Ameriku. Tamo je nastavljen uzgoj pasa takvih kakvi jesu, sa naglašenom tendencijom poticanja njihovih molosoidnih karakteristika. Japanci su pak krenuli putem restauriranja pasmine onakve kakva je nekad bila. To je dovelo do ranije spomenute podjele pasmine prije 4 godine u zemljama članicama FCI-a. Novonastala pasmina (američki akita) nazvan je veliki japanski pas i svrstan je u II. FCI skupinu. Američki i veliko-britanski kinološki savezi nisu još podijelili pasminu, ali postoje indicije da će i oni to uskoro napraviti. 


FCI standard akite poznaje četri boje: crvenu, bijelu, sezam i brindl (sivo-tigrasti). Crveni i brindl psi imaju vidljivo izražen bijeli URAJIRO, što je japanski naziv za područja bijele boje, koji bi bio adekvatan crvenom paležu kod crnih dobermana. Sezam pse gotovo i ne možemo sresti na europskim izložbama, a sve su rijeđi i u Japanu.


Rekli ste da je uzgan kao borbeni pas.Koliko se to danas očituje u karakteru pasmine?   


Očituje se u prenaglašenom izražavanju dominacije spolno zrelih mužjaka. Počeci takvog ponašanja počinju već negdje od 5-6 mjeseca života. Nije to agresivnost tipična za pitt-bulla, koji želi krv protivnika. Akita želi pokazati dominaciju, a problem nastaje kad naiđe na psa koji nije spreman bezuslovno pokazati pokornost, uvijek i u svakom pogledu. Znam za slučaj slovenske obitelji koja već godinama redovno izlaže muškog akitu i dva muška samojeda. Psi su nerijetko zajedno u istom (doduše malo većem) izložbnom kavezu i nemaju nikakvih problema. Aswan je gazda, to svi znaju i nema potrebe za stvaranjem problema.

   

Kažu da nije prikladan za kućnog psa, da li je to istina ?    


Akita obilno mijenu dlaku dva puta godišnje (linjanje). Za ilustraciju količine izlinjane dlake, navest ću primjer, da se u tradicionalnom Japanu ta dlaka koristila za punjenje jastuka i ostale posteljine, umjesto perja.  


Ako niste spremni tih 10-15 dana u godini svog akitu svakodnevno iščetkati, onda akita definivno nije pas za vašu kuću. Akita doslovno obožava svoje ukućane, ali prilično je nepovjerljiv prema strancima. Kada akita konačno shvati svoj položaj u obitelji (a prilično su tvrdoglavi), što u krajnjoj liniji najviše ovisi o nama (vlasniku), najveći posao ostaje uvjeriti sve ostale (ljude i pse izvan obitelji) da oni jednostavno nisu dio tog čopora. Akita neće niti prema njima biti agresivan, već će jednostavno pokušati pokazati svoju dominaciju. Zbog toga se ne preporučuje da djeca samostalno bez nadzora, izvode akitu u šetnju ili ugošćuju prijatelje dok su roditelji na poslu.  


Navedene "nezgodne" karakterne osobine tipične su za muške pse, fascinantna je naime razlika u karakteru ženke, koja je gotovo uvijek mila i draga, ali vrlo ponosna i samosvjesna. Moglo bi se raći da su japanska kultura i odnosi između spolova kod ljudi, ostavili velikog traga i u karakternim razlikama kod pasa. Muški akita definitivno nije za vlasnika-početnika, ali kao i svugdje u životu, iznimke potvrđuju pravila. 


Da li bi nam mogli reći nešto više o psima iz vašeg uzgoja ?

     

Broj štenaca rođenih i odgojenih u našoj uzgajivačnici nije velik. Za sada smo imali svega dva legla i osobno smatram da je to optimalan broj legala koje jedna ženka u našoj uzgajivačnici treba imati. Može nekome zvučati elitistički, ali ne želimo da "baš svatko" ima psa iz našeg uzgoja.  


Pas nije samo sreća i zabava, to je isto tako jedna velika obaveza i jednostavno se ne želimo dovesti u situaciju da vidimo neko od naše štenadi odbačeno i napušteno zbog nebrige i komocije novog vlasnika.


Možemo se pohvaliti da su naši štenci pobudili interes i našli novi dom doslovno širom svijeta. Jedan je dečko otišao u Rusiju, jedna ženka u USA, po dvije ženke su otišle u Austriju i Nizozemsku. Tri mužjaka su započeli uspješnu izložbenu karijeru u Hrvatskoj, a već su skupili i neke pobjede na izložbama izvan granica Hrvatske. Jedan od njih (Yosomono Go of Shirayuki Hime) je sa nepunih godinu dana, ponosno stao na četvrto mjesto V.FCI skupine, na natjecanju TOP TEN, koje svake godine organizira Hrvatski Kinološki Savez.


Prateći vaše nastupe primijetili smo da nastupate uglavnom na izložbama u inozemstvu, koji je razlog tome ?   


Ima nekoliko razloga, koji se međusobno isprepliću...

  

Kako je akita u Hrvatskoj prilično rijetka pasmina, pa 3/4 akita su psi u našem vlasništvu ili naš uzgoj, na mnogim izložbama u Hrvatskoj nismo imali nikakvu konkurenciju, a na ostalim je izložbama konkurencija bila prilično malobrojna. Pronaći adekvatnog partnera našoj ženki, jednostavno je bilo nemoguće unutar hrvatskih granica. Vidjeti i biti viđen je svakako najvažniji razlog izlaganja u inozemstvu. Na taj smo način i stupili u kontakt sa talijanskim uzgajivačima, obitelji Rossi-Brutti, od kojih smo kasnije i nabavili našeg prvog i za sada jedinog mužjaka. Kasnije se naša suradnja produbila te smo u Italiji parili našu Tanitu sa mužjakom uvezenim iz Japana. Unatoč tome ranijih godina smo propustili mnoge inozemne izložbe, upravo zbog poklapanja termina sa izložbama u Hrvatskoj.  


Jedan od primarnih zadataka nam je bilo, popularizacija pasmine. Kako je naš mužjak, Kiryoku-Go, 2002. godine od strane Hrvatskog Kinološkog Saveza proglašen za najuspješnijeg psa V.FCI skupine u Hrvatskoj (osmi u ukupnom poredku pasa svih pasmina), nametnulo se razmišljnje, kako naši štenci, koji tek započinju izložbenu karijeru, nemaju velikih šansi u ogledu sa velikim i zrelim šampionom u najboljoj snazi. Zašto im uskratiti zadovoljstvo da pobijede konkurenciju i ponosno se predstave u velikom ringu, među najuspješnijim psima izložbe.


Proteklih smo godina bili dosta aktivni (možda i previše) na hrvatskoj kinološkoj sceni. Supruga je zadnjih nekoliko godina fotoaparatom zabilježila sve pobjednike, svih hrvatskih izložbi, sve BOB pse Centralnoistočnoeuropskoh kupa, koji se održavao u Zagrebu, a trebao je biti generalna proba "Europske izložbe" koju Hrvatska još nije dobila.  


Sponzorirali smo i nekoliko specijalnih izložbi, kao zastupnici profesionalne kozmetike #1 ALL SYSTEMS. Ja sam pak uređivao web-stranice časopisa "Svijet pasa", službene stranice HKS-a, a i dalje vodim projekt Kinolog.com na kojem zainteresirani mogu smjestiti svoje web stranice i dobiti e-mail adresu. 


Kako svaka medalja ima i svoju drugu stranu, a svi smo nažalost "samo ljudi", došlo je do "razmimoilaženja u razmišljanju" sa nekim ljudima iz vrha hrvatske kinologije i domaće su nam izložbe jednostavno prestale pričinjavati zadovoljstvo.  


Kako nebi svojim prisustvom kvarili užitak i drugim sudionicima zabave, odlučili smo malo više izlagati po inozemstvu, a malo manje izlagati u Hrvatskoj. Obavili smo potrebna stažiranja za kinološke suce V.FCI skupine, položili predispit i tu smo stali. Polaganje ispita ostavili smo za neko drugo vrijeme.  


Jesmo li štogod zaboravili?   


Rezultati naših pasa su uglavnom navedeni na našim web stranicama, no postoji nekoliko zanimljivosti kojih nema, jer se jednostavno nisu uklopile u kratak i jednostavan dizajn weba. Naš najuspješniji pas Kiryoku-Go je u razredu najmlađih izlagan osam puta i svaki je put osvojio titulu "Najljepši najmlađi pas izložbe", pored toga osvojio je i dva puta R.BIS, odnosno drugi najljepši pas izložbe. Imali smo nekoliko TV nastupa u specijaliziranim emisijama, nekoliko napisa u dnevnim novinama, kao i u specijaliziranim kinološkim revijama. Sve u svemu, ponosni smo na svoj dosadašnji doprinos hrvatskoj kinologiji.


--------------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora. 


INTERVJU - ATIF KUJUNDŽIĆ, 


Pisac, pjesnik i autor knjige "Priče o dječacima i psima" 





Razgovarao: Nenad Grbac


Recite nam nešto o vama, koliko dugo se bavite psima, a koliko književnošću?


Psima se bavim cijeloga života. U nekoliko navrata i psi su se bavili mnome. Iz djetinjstva nosim ožiljke od zuba nekoliko ljutih pasa na listovima nogu.


Prvo sam prohodao u dvorištu porodične kuće u Gračanici, nakon što sam se pridigao iz pužućeg stava a držeći se za bogato krzno našega tornjaka. Šargo je pažljivo hodao dvorištem, dok sam nespretno trupkao uz njega. I plakao sam kad mi iz dječije šake izmakne njegovo krzno, pa padnem na tlo. A Šargo se zaustavi i sačeka da se ponovo uspentram i uspravim. Tako su učila hodati i moja braća.


Kad sam u školi čitao o djetinjstvu Josipa Broza i dobrom psu Polaku, činilo mi se da čitam o samome sebi. Ali, nažalost, nisam postao Josip Broz. Čak ni Tito... A, uvijek pomišljam kako bi to bilo bolje nego što sam postao pjesnik, pisac. No, šala nastranu.


Što se tiče književnosti, rano sam počeo čitati, već sa šest godina, jer, čitalo se u našoj kući. Čitali su i otac i majka. Nisu to uvijek bile knjige za djecu, pa je, kada sam već naučio slova, intriga bila veća. To je možda uzrokom pa sam rano počeo i pisati. Upočetku pjesme, a kasnije, po preporuci moga nastavnika maternjega jezika - Milorada Gligorevića, počeo sam i voditi dnevnik. Tako sam izgrađivao svoju potrebu da zapišem priču o prethodnom danu.


Nisam pisao bogzna što, ali sam održavao radnu naviku, što je izuzetno važno u spisateljskom poslu. Tokom školovanja, nerijetko, smetalo mi je što rađe čitam knjige nego što učim, što sam u stanju uz dobru knjigu ostati u kući i ne otići na nastavu. Tako sam gomilao izostanke koje nisam mogao opravdati, do mjere da su u dva navrata, dok sam pohađao Gimnaziju, bili uzrokom mojega isključenja iz škole...


Dakle, pišem i objavljujem dugo. Ne smijem reći kad sam objavio svoju prvu pjesmu, jer, to je bilo 1957. godine. Prvu knjigu poezije objavio sam u sarajevskoj Svjetlosti, 1976. godine, a od tada, tridesetak raznih knjiga u rasponu od poezije do proze, esejistike, publicistike... Zastupljen sam tekstovima u udžbenicima za osnovnu školu, ali i knjigama u programu lektire za osnovnu školu.


Možete li nam reći vašu E-mail adresu?


Moja e-mail adresa je :


kujundzic@gmail.com


Kakav je vaš pristup psima i šta vam znače?


Psi mi znače puno više nego što sam to u mogućnosti kazati. Pokušavajući razumjeti sopstveni odnos prema psima, napisao sam pjesmu PSETANCE, koja je objavljena u mojoj knjizi pjesama za djecu: MUŠKE, ŽENSKE I DRUGE PJESME.


Obradovalo me što su djeca dobro primila pjesmu, pa i ovaj put, rado je navodim u cjelini:


I, mada ga nismo zvali, / išao je pored nas. / Dali smo mu malo hljeba. / Da poraste mali pas. // Na kraju rekosmo: / Ne dirajte kuče naše. / Dok stojimo, gleda nas / i repićem maše. // Kad trčimo, ono juri, / sve brže i brže. / Kad stanemo, u nas zuri. / Nagoni ga drže. // I, mada sam dobro star, / ipak ne znam jednu stvar: /Šta li je učinilo, / pa nas je osvojilo? / I, šta smo učinili, / pa smo ga osvojili? // Naša ljubav dugo traje. / Ko će znati šta je.


No, kako kažem, riječ je o životinjama i prirodi uopće u mome životu. Tako sam napisao knjigu PJESME O PTICAMA, koja je uvrštena u program lektire za učenike osnovnih škola u Federaciji BiH. Ali i knjige: PJESME O CVIJEĆU i PJESME O DRVEĆU.


U cjelini slike, pas nije sam. Tu je i čovjek...


Da, u mome životu nije samo riječ o psima. Riječ je o životinjama i Životu uopće. Čovjek je, definitivno, ugrožavajući biljni i životinjski svijet - ugrozio sebe i svoju poziciju učinio nemogućom.


Znate, duboko vjerujem, kako su tačne i nisu samo puke metafore one biblijske prema kojima su ljudi živjeli dugo, puno duže nego danas: I poživje Adam 130 godina, i rodi sina po obličju svojemu, kao što je on, a nadjenu mu ime Sit. A rodiv Sita poživje Adam osamstotina godina, rađajući sinove i kćeri. Tako poživje Adam svega 930 godina i umrije. A Sit poživje 105 godina, a rodi Enosa..., jer, u svojim počecima čovjek je mogao opstati samo sasvim usklađen sa prirodom. A Bog je, stvarajući čovjeka, stvorio i sve što je potrebno za njegov zdrav i dug život.


Čovjek ima zubalo i probavni trakt biljojeda, a ponaša se kao mesožder. Ali, po mojem najdubljem uvjerenju, najcrnja je stvar sadržana u u sentenci: Čovjek je ono što jede. A šta to znači, ako čovjek jede meso mrtvih životinja?! Sada se to pomjerilo u smjeru: Čovjek je ono što ga jede. A šta to znači? Znači li to da će čovjeka pojesti mrtve životinje?!


Možda treba razmisliti! Jer, čovjek proizvodi milijarde života koje nehumano likvidira (Bože sačuvaj, kao da postoji i humano ubijanje!!!) a samo kako bi jeo njihovo mrtvo tijelo. Tako je proizveo lude krave. Iz SAD javljaju, da se sa ludim kravama širi i ljudsko ludilo! Zapadnoeuropske zemlje su odavno već sebi napravile strašne poremećaje u genetskom nivou, jer su sebi dopustile luksuz da se hrane mesom koje je dobijeno hormonskim podsticanjem i ubrzavanjem uzgoja i tova životinja.


Razumljivo i u svezi je: ishrana je promijenila čovjekovu prirodu i nakon što se radi hrane okrenuo protiv životinja, čovjek se okrenuo i protiv drugoga čovjeka, a tako i sam protiv sebe.


Veoma držim do suštine plemenite i istrajne borbe koju vode pripadnici i simpatizeri udruge Prijatelji životinja u Hrvatskoj. Na njihovoj sam strani i želim nam svaku sreću i uspjeh. 


Znači, čovjek je taj koji remeti prirodni red.


Pogledajte, molim vas, ako je pas jedna od najduže pripitomljenih životinja u čovjekovoj blizini, pas je nesumnjivo bolji od bilo kojega čovjeka, jer mu ostaje odan i u trenutku, kada ljudi kao šintori idu da odstrijele višak životinja na gradskim ulicama. 


Čovjek je neodgovoran do bezumlja. Pogledajte samo licemjerne priče lovačkih udruga i lovaca! Oni, kao štite prirodu i rijetke vrste! Naravno, nakon što su bezumnim i bezobirnim odstrijelom te vrste učinili rijetkima!


Pogledajte ljude koji nose skupe krznene bunde koje su napravljene od kože nekoliko stotina života malih, dragih, inetligentnih životinjica kakve su činčile! Još se nadmeno drže! Oni imaju novaca da skupo plate toliko života i toliko smrti! 


A, ipak, šta je sa pristupom psima? 


Ne bih rekao da imam neki pristup psima, osim što volim pse i što se osjećam odgovornim prema njima i za sve zlo koje im čine ljudi.


Znate, pamtim puno ljudi. Ali, jedna od najdražih slika koju nosim cijeloga života je slika mojega, bijelog i čupavog psića Mede, o kojem imam priču u pomenutoj knjizi.


Medo je bijeli, razigrani oblačić koji prelazi preko svake vedrine moga ljudskoga neba tokom cijeloga života. Toliko dobrote i bezazlenosti, mimo njega nisam u životu upoznao... Tužan sam što nije živ, što ne živi duže od mene.


Nadam se da njegov život i njegovu sjajnu energiju produžava moja priča o njemu. Ustvari, tu energiju evo, pronosim i svojim životom... 


Čini mi se se, vaša knjiga, iako objavljena 2000. godine, seže daleko prije?

U pravu ste. Moja knjiga PRIČE O DJEČACIMA I PSIMA, stvarnosno je zasnovana i u preko 90% svoga obujma je faktografska.


Ona donosi istinite priče o dječacima i psima iz moga života, ali i psima iz života moga sina Željka, koji je svojom ljubavlju prema psima pomogao, pa i moja ljubav osnažena opstaje neprekinuta u mojih 55 godina života.


Pas Benni, tibetanski španijel kojega je kupio moj sin, uistinu je spiritus movens - duh pokretač nastajanja i pisanja te knjige.


Taj mali, pametni, dobri stvor je sjajan generator pozitivne energije u našoj kući i porodici. Život nije jednostavan. Vremena su teška. Postoje problemi, poteškoće i brige.


Ali, sve nedaće svijeta su beznačajne spram ljubavi koju isijavaju Bennijeve dobre oči, spram titranja njegovoga prekrasnog, kitnjastog repa dok vas gleda. Vratimo se doma natmureni, umorni, opterećeni, a Benni čeka u hodniku i čovjek od njegove dobrote naprosto sine u duši.


Kako se Vi , zapravo, odnosite prema psima?


Pse, naprosto volim i ničemu ih ne učim.


Nisam pristalica klasične dresure, mada znam koliko je nužna u nekim situacijama, posebice kad je riječ o krupnim i snažnim životinjama koje su bez dresure nepredvidive i opasne za ljude u svojoj blizini.


Naši psići, tek, znaju šta znači riječ: ne! Sve drugo je beskrajno nadmudrivanje i tako neprekidna igra i komunikacija među nama, koja potvrđuje da se obostrano volimo.


Naš Benni je pravi pas. Benni nije igračka. Benni ima ličnost i karakter. Ne možete ga maltretirati, on će se suprotstaviti. Ne trebate ga dirati, ako je dremljiv. Pet puta će vam liznuti ruku koju ne biste trebali više stavljati na njega. Tako vas upozorava. Ako ipak produžite, on će zarežati. Ako budete uporni, on će vas ugristi.


Baš, kao što biste uradili i sami prema nekoj dosadnoj zunzari koje se ne možete drugačije osloboditi. Događalo se da ga uštinem makazama dok mu siječem nokte. Benni zaskiči, ali mi samo lizne ruku i traži da ga oslobodim. I, oslobodim ga. Poslije mu uzmem šapu i govorim mu polako, da ću biti pažljiv, da ga neću uštinuti. Malo mu pušem u šapu i njegov pogled mi kaže, da mi opet vjeruje.


Benni je sjajan. Uči me mjeri postupanja prema ljudima. Ali, uvjerio sam se, da su ljudi samo iznimno u stanju zaslužiti takvo uvažavanje i mjeru.


Pas je uvijek korektan. Ljudi samo iznimno. Iako, je li: čovjek je biće mjere ili bi barem to trebao biti!?!


Ispričajte nam nešto o Beniju i Teu.


Uz Bennija, sa vama živi i njegov sin Teo. Možete li nam reći nešto više o njima? 

Benni se pario sa kujicom Ninom, tibetanskom španijelkom iz susjedstva, i mi smo dobili štene.


To je njegov sin Teo. Još jedan krasan pas. Drugačije naravi, nego Benni. Živ, vrlo živ. Naizgled prgav, ali kako je njegovo režanje i rondanje mahom bezrazložno, jer mu ne odgovaramo na njegov prgavi način, ni Benni ni mi ukućani, to mu je postalo neka vrsta šarma, karakterističnog nastupanja i komuniciranja sa okruženjem.


Pošto mu nije odgovoreno prgavošću, on nikad nikoga nije ugrizao. Režanje i rondanje je naprosto način njegove pasije prirode u komunikaciji sa okruženjem i mi to gledamo kao njegovu smiješnu osobinu, jer je bezrazložno.


U suštini, i Teo je to shvatio.


A Tea smo kao štene zadržali, jer nismo imali povjerenja ni u koga kome bismo ga mogli dati. Sada ne znamo, kako bismo bez njega, kao ni da li bi on mogao bez nas i Bennija, ili Benni bez njega. Oni se toliko džaveljaju da su postali kao jedan.


Teo ne dopušta da neko zovne Bennija. Dođe prije nego Benni. Tako se bori za pažnju i nježnost do koje mu je stalo, ali i pokazuje ljubomoru. Zato nastojimo istodobno milovati obojicu, jer, ako prihvatimo Teovu nametljivost, za kratko vrijeme vidimo da je Benni jako tužan, jer je zapostavljen a kako nije nasrtljiv - ne zna ni braniti ni uzeti ono što smatra da mu pripada - naša pažnja.


Ustvari, Benni je prethodno tri i pol godine živio sam sa nama i nije imao potrebu izgrađivati način borbe za pažnju i nježnost. On je naprosto bio pažen i mažen. Dakle, baš kao dobri ljudi.


Ali, čovjeku je najbolji dokaz da je dobar, ako ga voli njegov pas.


I o tome sam napisao pjesmu za djecu, jer, kao što volim pse, tako rado pišem za djecu. Čak duži ciklus, ustvari manju knjigu naslovljenu: PASIJE PJESME. A pjesma koju pominjem - PASIJA PJESMA ili ASILUK, glasi:


Kad su ljudi asije* /rade stvari pasije. / Dok gluposti ređaju, / oni i pse vrijeđaju. // Jer, psi pasja posla rade / kad niko ne znade. / I, psi ljude puste kraju, / samo rade to što znaju. // Čuo sam i starije / da prave svinjarije. /A to dvoje kad se spoji / pas sa svinjom dobro stoji! // Pas i svinja dva su stvora, / ni bolja ni gora. / Oni nisu asije i ne rade pasije. / Čak ni svinje starije, / ne prave svinjarije. // Kad je čovjek asija / narav mu je pasija. / Tada pravi štetu / sebi i svijetu. / Kad je čovjek hinja, / tad je bolja svinja. / Svinja mora paziti! /Može je zaraziti! / Tek, igre su dječije, / baš stvari čovječije!


( *asija, riječ tur. porijekla, a označava osobu koja se osilila jer je sita, pijana, imućna, a nije navikla na to, pa se skorojevićki ponaša. **hinja, riječ tur. porijekla a označava neiskrenu, podlu osobu.)


Vaša knjiga PRIČE O DJEČACIMA I PSIMA objavljena je samo u Bosni i Hercegovini i na internetu (www.digitalne-knjige.com)?


Da. Priče o dječacima i psima, objavljene su samo u Bosni i Hercegovini i mada su izvrsno primljene kod čitatelja, djece i odraslih podjednako, kao i od književne kritike koja priče tretira kao zanimljivo komponiran roman - nisu otišle dalje.


To sa knjigom je sasvim isto, kao i sa našim odnosom prema psima i životinjama, prema djeci uostalom. Rijetko smo iskreni u svojoj ljubavi. Životinje ubijamo, pse takođe. Djecu lažemo. Politički kompromisi su toliko natrpali ruksake naše djece knjigama da se djeci krivi kičma u trenutku, kad djeca u svijetu prestaju nositi knjige u školu, kada se sve više drži do slobodnoga odgoja. 

Nisam baš praktičan. Vidim oko sebe ljude koji se dobro snalaze. Uspostavljaju veze, jedni drugima prave prijevode knjiga i objavljuju ih, a onda se iz zemlje u zemlju posjećuju, promoviraju.


Nerijetko, to su tanka, neinventivna i jadna ostvarenja koja u prijevodu zbunjuju ljude, jer se ne vidi razlog za njihovo prevođenje.


Tako širimo i neadkvetnu sliku o književnoj produkciji, a kulturama pravimo štetu. Jer, prevedeno djelo - referenca je - certifikat za kvalitet! Potom, izdijeljeni interesima i granicama, onemogućili smo čitanje moje knjige i u, npr. Republici srpskoj. Nepoželjna je, jer nije tiskana ćiriličnim pismom!


Osim toga, postoji i niz drugih banalnih razloga, a mi smo jezički srodni narodi i međusobno uvjetovane kulture.


Svako od nas ko se izdvoji, osiromašen je u sebi barem za drugo dvoje koji su ga u značajnoj mjeri artikulirali prisustvom svoga bića.


Govorim to, pokušavajući kulturologijski razumijevati sliku, a ne zalagati se za prevođenje svojih knjiga i učešće u kulturnoj razmjeni - ako to ne zaslužuju. No, nemamo ni instancu koja bi izvršila odabir, vrednovanje...


Svojevremeno, u prvom susretu sa Bennijem, imali ste nedoumice oko njegovoga porijekla, rase? 


Da. Krupne i velike nedoumice.


Bennija je u Bijeljini kupio moj sin Željko plativši ga novcem, koji je kao dječak prikupljao da bi kupio bolji, Intel-ov procesor za svoj kompjutor.


Vidio je Bennija u jednom zoo-butiku i nije odolio. Zaboravio je procesor. Kupio je štene za koje mu je rečeno da je pekinezer.


Pošto rado zagledam pse, vidio sam da to nije pekinezer ili pekinški psić. Počeli smo raspravljati i nagađati. Kad bi imao uspravljene uši, bio bi malo krupniji nego chiuaua, jer ima krasno vučije uho i skoro istu njuškicu. Rep, također, drži kao chiuaua, taj prekrasni, hrabri, mali pas.


A onda sam, kod mojega dragoga prijatelja iz djetinjstva, inače doktora veterine, razgledajući izvrsnu njemačku enciklopediju o psima, naprosto naišao na: Bennijevu fotografiju!


Bio je To Benni 1/1. Bio sam zapanjen. Bilo je to u času, kad je moj prijatelj Aziz Maglajlija, alias Bakir - liječio Bennija od teškoga viroznoga proljeva.


Zbog te bolesti, Benni je zauvijek ostao veoma nježnoga zdravlja. Počne povraćati i dehidrira za petnaestak sati. Tada ga moj prijatelj Bakir vraća u život infuzijom... to se u ovih pet Bennijevih godina dogodilo 6 do 7 puta. Dovoljno je da se samo nekoliko sati na njega zalijepi krpelj i Benni bi mogao uginuti da nije moga, dragoga prijatelja Bakira, koji, osim što je vrstan doktor veterine, veoma voli životinje.


Kažete: rado pišete za djecu. Zašto?


Čini se da je sasvim u pitanju isti poriv: ljubav prema životinjama i prema djeci.


U najboljem smislu, kod djece ćemo posve jednostavno identificirati bezbroj osobina koje uočavamo kod dragih životinja. Stareći, čovjek se oneprirođuje i napušta svoju pravu narav, za račun stečenih, nerijetko veoma sebičnih i ružnih navika.


Pišući, djeci se obraćam s potpunim povjerenjem da mogu biti iskren i jednostavan i da će to djeca ne samo razumjeti, već i tako prihvatiti i znati cijeniti.


Djeca ne vole glumatanja i infantilnosti kojima pribjegavaju slabi pisci. Djeca se toga, ustvari, groze. Tome se odlično podsmijevaju. Tako, oslanjajući se na djecu, oslanjam se na budućnost u kojoj bi, zahvaljujući mojim tekstovima, mogla i u drugim ljudima živjeti sjajna pozitivna energija mojega psića Mede, Bennija, Tea, Campija i drugih pasa, zbog čijih dobrih priroda i sudbina uvijek mogu zaplakati od tuge.


Djeca su sjajna.


Dođem u školu, kako bih kao pisac iz lektire djeci priredio književni čas. Povedem Bennija kako bih ilustrirao moje priče o dječacima i psima i napravimo urnebes!


Kakav ja kao pisac i kakva lektira i književni čas, kakvi bakrači!


Djeca više vole Bennija nego cijelu školu!


Potpuno ih razumijem.


Zato rado pišem za djecu i nastojim im pomoći da ostanu to što jesu: djeca, ili - najbolji dio ovoga svijeta.


Držim im stranu i fige!


Vama, također!


-------------------------


A na kraju ćemo samo napomenuti da Atifove knjige «Priče o dječacima i psima» i «Kuđi, roman o kuji» u digitalnom obliku možete preuzeti na našem portalu www.digitalne-knjige.com


Adrese su sljedeće:


"Priče o dječacima i psima" - http://www.digitalne-knjige.com/kujundzic.php


"Kuđi, roman o kuji" - http://www.digitalne-knjige.com/kujundzic2.php


Uživajte u njima kao što smo i mi uživali dok smo ih čitali.


--------------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora. 


Nabavila sam elektronsku napravu s ogrlicom ...




Pitanje:


-------------------------------


Dobro veče Nenade i pozdrav iz Garešnice! 


Ja sam eto vlasnica četiri ženska psa od kojih su dvije sestre stare 5 mjeseci, njihove mame Sambe i jedne prekrasne mješanke Buge. Samba je čista labradorica a Bugi ovčarka sa malamutom miješana. Velike su i jake, imaju sve što treba - ljubav, dobru ishranu, veliko dvorište, dobre kućice i da ne nabrajam dalje ali imam jedan veliki, veliki problem koji traje već poduže a to je bježanje. Kad njima puhne nema ograde preko koje ne preskoče i ne pomaže ako ja to vidim pa ih zovem da se vrate. One samo odu i vrate se nakon nekoliko sati, umorne, smrdljive a ponekad i ozlijeđene od tko zna čega. Naša je ulica prometna i bojim se da će se naći pod autom. Puno sam već novca dala za razna liječenja, bilo je i šivanja itd...    


Nabavila sam elektronsku napravu s ogrlicom i Buga je to nosila ali je skužila da može bježat kad ogrlicu ne nosi a ne smije ju stalno imat na sebi. jednom je pobjegla s njom, ušla u ribnjak i ogrlica više  ne radi a platila sam ju 700kn. 


Ne podnosim da su zavezane u velikom dvorištu i da ih moram kao krave ići čuvati van i na -5 a to radim u zadnje vrijeme. Danas sam nagovorila supruga da kupi građevinske mreže i da podigne do susjeda na postojeći plot visinu jer su tu najčešće preskakivale i on je  to napravio. One su sve samo gledale, ostale su puštene i kad smo mi otišli u kuću one su nestale. Ne znam gdje su preskočile ali sutra si dajem zadatak da ih pratim i spriječim. Vozala sam se sat vremena po Garešnici u nadi da ću ih pronaći ali ništa.    Bojim se da se i ove male ne nauče isto to-pa šta ću onda.    


Poludit  kad pomislim kako one  šlajfaju po gradu ili negdje. Meni je to bježanje stvarno prava noćna mora i moram to nekako riješiti pa molim savjet i pomoć da riješim taj veliki problem naše cijele obitelji. 


Vaš savjet i pomoć mi je velika nada! Pozdrav od marine



Odgovor:

---------------------------


Poštovanje,


Da bi ste riješili taj problem svakako preporučujem novu, čvršću, bolju  i višu ogradu.

 

Električna ogrlica definitivno nije rješenje. Naime kod plahih i nesigurnih pasa ona može izazvati trajne psihičke posljedice, a oni stabilniji će jednostavno zaključiti " Kad mi je ogrlica na vratu onda moram slušati, a kad je nemam onda mogu nastaviti po svome.

 

U biti čini mi se da onaj tko je izmislio i prodaje te ogrlice pojma nema o psećoj psihi.

 

Znači nakon postavljanja sigurnije ograde trebali bi ste postupiti na sljedeći način.

 

Pronaći mjesto koje možda mogu preskočiti ili im namjerno ostaviti otvorena vrata.

 

Pomno motriti na to mjesto i u zasjedi pričekati trenutak kad neka od njih namjerava istrčati ili pobjeći iz dvorišta. U tom trenutku dotrčati, uhvatiti je i vratiti u dvorište. Nakon toga slijedi ljutnja. Jako se naljutite na nju, ako treba glumite ljutnje, izvičite se na nju, uhvatite je za šiju i pošteno protresite (nemojte ju udariti i nemojte je tresti 

strujom iz ogrlice).

 

Kad s tim završite smjestite ju u kaznu. To može biti neko mjesto koje ona ne voli a može biti i vezivanje na lanac ili lajnu na dvorištu. Svakako gledajte da to bude mjesto na osami i da druge ženke ne mogu doći do nje kako bi je tješile ili se igrale s njom.

 

Naravno i svim vašim ukućanima treba zabraniti da je maze ili tješe.

 

Pomoglo bi i kad bi se u tim trenucima poigrali s drugim psima. To će je jako povrijediti ona u kazni a vi se igrate s drugim psima.

 

Ostavite je tamo duže vrijeme (sat ili više)

 

Najvažnije je da ona taj vaš postupak shvati kao figurativno rečeno izbacivanje iz čopora. Naime pse kao društvene životinje tako nešto jeko pogađa.

 

Nakon što je pustite iz kazne ignorirajte ju cijeli taj dan. Nemojte ju ni maziti ni razgovarati s njom (ali mazite druge pse da bi ona shvatila da je u nemilosti).

 

Tako bi se trebali ponašati prema svakom psu koji poželi bez vašeg odobrenja izaći iz dvorišta.

 

Nekoliko takvih kazni i vidjet ćete da će one biti znatno opreznije i da im bijeg iz dvorišta neće više biti najomiljenija zabava.

 

Najvažnije je biti uporan i nepopustljiv. 

 

Električnu ogrlicu spremite negdje u ladicu i zaboravite da ste je kupili.

 

Nadam se da sam vam ovim bar malo pomogao

 

Srdačan pozdrav

 

Nenad




--------------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora. 

Predstavljamo vam pasminu - Belgijski ovčar




Ime belgijski ovčar udružuje četiri različita tipa pasmine, koji se međusobno razlikuju po dužini, boji i kvaliteti dlake.


"Belgijski ovčar je skladno proporcionalan, inteligentan, otporan, kvadratičan pas, naviknut na život pod vedrim nebom, građen da može odolijevati nepogodama godišnjih doba i atmosferskim promjenama tako čestim u klimi Belgije. Skladnošću svojih oblika, ponosnim držanjem glave, pas belgijski ovčar treba ostavljati utisak one elegantne čvrstine koja je postala osobinom selekcionarnih predstavnika radne pasmine."





Belgijski kratkodlaki ovčar (Malinois)


Belgijski ovčar - malinois svojim porijeklom je okolice grada Malinesa u Belgiji, pa je tako dobio i svoje ime. Za razliku od ostalih tipova, malinois je belgijski ovčar kratke dlake crvenkastosmeđe boje i crnom maskom.


Malinois je izvrstan sportski radni pas koji plijeni svojom brzinom, eksplozivnošću željom za radom, hrabrošću i oštrinom kada je to potrebno. Stalno je u pokretu i budno motri i čuva svoj teritorij. 


Zbog svoje pokretljivosti, brzine izdržljivosti i prvenstveno selekcije kao radne pasmine ovi psi gotovo da i nemaju problema sa muskulaturom i displazijom kukova, kao neke druge športske radne pasmine.





Belgijski dugodlaki crni ovčar (Groenendael)


Srednje je velik, skladno građen pas, izdržljiv - može puno trčati. Glavu drži uspravno i zato izgleda ponosno. Nosni dio glave je dug, podsjeća na glavu divljeg psa, stoga grenendel djeluje arhaično, prvobitno. Čeona i nosna linija moraju biti usporedne, stop je dobro izražen. 


Poželjne su što tamnije oči, koje moraju biti bademastog oblika. Pogled je živahan. Vjeđe su crno pigmentirane. Belgijski ovčari razlikuju se samo po boji i dužini dlake. 


Dlaka je kod groenedaela duga i glatka sa zastavicama na nogama i hlačama na bedrima.






Belgijski dugodlaki ovčar (Tervueren)


Duga dlaka crvenkasto je smeđe boje sa sivim mrljama. Obvezno je crno lice. Dlaka je po glavi, obrazima i na prednjim nogama kratka. Na zadnjem dijelu prednjih nogu nalaze se zastavice, a na zadnjim nogama hlače. Duga i glatka dlaka na prsima tvori grivu. To su psi srednje veličine, izuzetno inteligentni, poslušni, veoma dobri radni psi - kao čuvari, ovčari, policijski psi, tragači. Posebno se ističu u sportskoj kinologiji, idealni su za agility. 


Po temperamentu su veoma živi, veoma privrženi vlasniku. 


Poslušnost i socijalizacija od malih nogu je gotovo obavezna - onda vlasnik sa njim neće imati nikakvih problema.






Belgijski oštrodlaki ovčar (Laekenois)


Uši su trokutaste, uspravne i ne preduge. Vrat je vitak i mišićav, bez podbratka. Visina je skoro jednaka dužini tijela stoga pas djeluje kockasto. Udovi su vitki i snažni. Izvanredno je pokretljiv i brz. Laekenois ima oštru dlaku koja je raščupana, tvrda i gusta. Dlaka je jednako duga po cijelom tijelu - oko 6 cm. Oko očiju i na gubici je još duža, mada kraća od one kod briarda. Brada je poželjna. Boja: crvenkasto smeđa ili siva s mrljama boje čađe. 


Pasmina je dobila ime po kraljevskom gradu Laeken, u čijem obližnjem selu ju je duge godine uzgajao neki ovčar. Laekenois je najrjeđi medu svim belgijskim ovčarima. 


Za tu pasminu vrijedi kao i za druge belgijske ovčare: vole djecu, prijatni su, rado se igraju do velike starosti, imaju izvrsno pamćenje.


---------------------


Sve pasmine ( osim GROENANDELA) imaju prepoznatljivu crnu "masku". Budući da im je fizička konstrukcija jednaka u raznim dijelovima svijeta različito su priznate pasmine. Amerika priznaje tri pasmine , Velika Britanija sva 4 varijeteta priznaje kao jednu pasminu, a F.C.I ih prepoznaje kao 4 različite pasmine.


--------------------


STANDARD PASMINE – BELGIJSKI OVČAR




ZEMLJA PORIJEKLA: Belgija


DATUM VAŽEĆEG STANDARDA: 22.6.2001.


UPORABA: Izvorno ovčarski pas, a danas radni pas (čuvanje, obrana, traženje i drugo) i službeni pas za sve namjene, kao i obiteljski pas.FCI KLASIFIKACIJA: Grupa 1 Ovčarski i stočarski psi(osim švicarskih stočarskih pasa).Sekcija 1 Ovčarski psi.S radnim ispitom.


KRATAK POVIJESNI PREGLED: U Belgiji su krajem 1800. godine postojali brojni stočarski psi, koji su bili raznolikog izgleda i dlake. Kako bi sredili takvo stanje ljubitelji tih pasa udružili su se i zatražili pomoć profesora A. Reula s Veterinarsko-medicinske škole Cureghem, kojeg treba smatrati pravim pionirom i osnivačem ove pasmine.


Pasmina je službeno nastala između 1891. i 1897. godine. U Bruxellesu je 29. rujna 1891. godine osnovan Klub za belgijske ovčare (Club du Chien de Berger Belge), a iste je godine u Cureghemu, 15. studenog, profesor Reul okupio 117 pasa, od kojih je izabrao najbolje primjerke. Sljedećih godina započelo se s pravim selektivnim uzgojem u bliskom srodstvu s nekoliko rasplodnjaka.


Do 3. travnja 1892. godine Klub za belgijske ovčare napravio je prvi detaljan standard pasmine. Dozvoljena je samo jedna pasmina s tri varijeteta dlake. No, kako je pasmina bila u rukama običnih ljudi nije još stekla službeni značaj. Zbog toga je prvi pas upisan u rodovnu knjigu Royal Saint-Hubert Society tek 1901. godine.U slijedećem razdoblju istaknuti promotori iz redova zaljubljenika pasmine bili su odlučni ujednačiti tip pasmine i ispraviti greške. Može se reći da je do 1910. godine utvrđen tip i temperament belgijskih ovčara.


Tijekom povijesti belgijskih ovčara često puta je pitanje prihvatljivih varijeteta i boja izazivalo žučne rasprave. S druge strane, pitanja morfologije, temperamenta i radne podobnosti pasmine nikad nisu bila sporna.


OPĆI IZGLED: Belgijski ovčar je pas srednje izduženih linija, skladnih proporcija, koji kombinira eleganciju i snagu sa suhim, snažnim mišićjem, koje se uklapa u kvadratičan oblik, izdržljiv je, priučen na život na otvorenom i građen tako da je otporan na atmosferske promjene belgijske klime.Skladnošću izgleda, visoko nošenom glavom on daje utisak elegantne snage koja je nasljeđe selekcije reprezentativnih radnih pasa. Treba ga ocjenjivati kad se prirodno drži bez psihičkog kontakta s vodičem.


VAŽNE PROPORCIJE: Belgijski ovčar može se uklopiti u oblik kvadrata. Prsni koš je spušten do nivoa lakta. Dužina njuške je jednaka ili malo duža od polovice dužine glave.


PONAŠANJE / TEMPERAMENT: Belgijski ovčar je pozoran i aktivan pas, pun energije, uvijek spreman uskočiti u akciju. Uz prirođen nagon za čuvanjem stada, posjeduje i visoko cijenjene kvalitete najboljeg psa čuvara imovine. Bez ikakvog oklijevanja on oštro i ustrajno čuva svog vlasnika. Sjedinjuje sve odlike potrebne za ovčarskog psa, psa za čuvanje i obranu i službenog psa.Živahnost i pozornost temperamenta, povjerljiva narav i odsustvo straha i agresije očiti su iz njegovog prirodnog držanja, kao i ponosan i pažljiv izražaj sjajnih očiju. Pri suđenju pasmine treba uočiti njegov smiren i neustrašiv temperament.


GLAVA: Visoko nošena, dugačka, ali ne pretjerano, pravokutna, lijepo isklesana i suha. Lubanja i njuška su od oka jednake po dužini, s vrlo malo razlike u korist njuške što daje završni ton izgledu cijele glave.


LUBANJSKI DIO: Srednje širine, u proporciji s dužinom glave, čelo više plosnato nego zaobljeno, frontalna brazda nije jako izražena; sa strane gledano paralelna sa zamišljenom linijom – produženom linijom njuške; potiljno izbočenje slabo razvijeno; nadočni lukovi i jagodice nisu istaknuti.Stop: Umjeren.


PREDIO LICA:Nos: Crn.Njuška: Srednje dužine i lijepo popunjena ispod očiju, postepeno se sužuje prema nosu, poput izduženog klina; nosni hrbat je ravan i paralelan prema gornjoj liniji čela; usnice dobro razdvojene, što znači da kad su usta otvorena kutovi usnica su povučeni prema natrag, a vilice dobro raširene.Usnice: Tanke, napete i jako pigmentirane.Vilice/zubi: Snažni, bijeli zubi, pravilno i duboko usađeni u dobro razvijene vilice. Škarast zagriz; klještast zagriz, koji preferiraju uzgajači ovaca i stoke, se tolerira. Potpuno zubalo prema zubnoj formuli; nedostatak dva prva premolara 1 (2 P1) se tolerira, a treći molari 3 (M3) se ne uzimaju se u obzir.Obrazi: Suhi i ravni, iako mišićavi.Oči: Srednje veličine, niti izbočene niti upale, blago bademastog oblika, koso položene, smeđkaste boje, poželjno tamne; crno obojani rubovi očnih kapaka; otvoren, živahan, inteligentan i radoznao pogled.Uši: Prilično male, visoko nasađene, izrazito trokutastog oblika, dobro zaobljenog vanjskog uha, šiljastih vrhova, čvrsto uspravljene, nošene okomito uspravljene kad je pas pozoran.


VRAT: Istaknut, pomalo izdužen, prilično uspravan, mišićav, postepeno se širi prema ramenima, bez podvaljka, vrh blago povijen.


TIJELO: Snažno, ali nije teško, dužina od vrha ramena do sjednih kvrga je otprilike jednaka visini psa u grebenu.Gornja linija: Gornja linija leđa i slabina je ravna.Greben: Istaknut.Leđa: Čvrsta, kratka i mišićava.Slabine: Čvrste, kratke, dovoljno široke, mišićave.Sapi: Mišićave; samo blago koso položene; dovoljno široke, ali ne pretjerano.Prsa: Umjereno široka, ali duboka; gornji dio rebra zasvođen; gledano od naprijed pretprsje umjereno široko, ali nije usko.Donja linija: Počinje s donje strane prsnog koša i blago se podiže u skladnoj liniji prema trbuhu, koji nije ni opušten niti uvučen, već blago podignut i umjereno razvijen.


REP: Dobro usađen, snažan pri korijenu, srednje dužine, doseže barem do skočnog zgloba, ali poželjno dalje; u mirovanju nošen prema dolje s vrhom zavijenim prema natrag u visini skočnog zgloba; više podignut u kretanju, iako se zavijanje prema vrhu pojačava bez da se podiže preko horizontale, ali nikako ne tvori omču ili se iskrivljeno zavija.


UDOVI


PREDNJI UDOVI:Opći izgled: Kosti jake, ali ne teške; mišići suhi i snažni; prednje noge okomite sa svih strana i savršeno paralelne gledano od naprijed.Ramena: Lopatice dugačke i koso položene; čvrsto povezane, tvore dovoljno zatvoren kut s nadlakticom, idealno 110 – 115 stupnjeva.Nadlaktice: Dugačke i dovoljno koso položene.Laktovi: Čvrsti, nisu izbočeni, ni uvučeni.Podlaktice: Dugačke i ravne.Zglobovi došaplja (carpus): Vrlo čvrsti i glatkih linija.Prednja došaplja (metacarpus): Snažna i kratka, što je moguće više okomita prema tlu ili samo vrlo blago kosa prema naprijed.Šape: Okrugle, mačje, zatvorene, prsti zasvođeni; jastučići debeli i elastični; nokti tamni i snažni.


STRAŽNJI UDOVI:Opći izgled: Snažni, ali ne teški; sa strane gledano stražnje noge su okomite, a odostraga gledano su savršeno paralelne.Bedra: Srednje dužine, široka i snažno mišićava.Koljena: Otprilike na okomitoj liniji s kukovima, uobičajenih kutova.Potkoljenice: Srednje dužine, široke i mišićave.Skočni zglobovi: Nisko spušteni, široki i mišićavi, umjerenog kuta.Stražnja došaplja (metatarsus): Čvrsta i kratka, čaporci nepoželjni.Šape: Mogu biti blago ovalnog oblika; zatvorene, prsti zavođeni; jastučići debeli i elastični, nokti tamni i snažni.


HOD / KRETANJE: Živahno i slobodno kretanje u svim načinima hodanja; belgijski ovčar je dobar galoper, ali njegovo uobičajeno kretanje je koračanje i posebno kas, noge se pokreću paralelno sa središnjom ravninom tijela. Pri velikoj brzini šape se približavaju; u kasu iskorak je srednje dužine, kretanje lako i ujednačeno s dobrim potiskom odostraga, dok leđna linija ostaje čvrsta, a prednje noge se ne podižu previsoko.Uvijek u kretanju belgijski ovčar djeluje neumorno; kretanje mu je brzo, elastično i živahno. U stanju je iznenada promijeniti smjer pri punoj brzini. Zahvaljujući svojem karakteru koji obiluje energijom i želji da čuva i štiti, sklon je kretanju u krugovima.


KOŽA: Elastična, ali napeta po cijelom tijelu. Rubovi usnica i očnih kapaka jako pigmentirani.


POKROV I VARIJETETI: Kako se kod belgijskog ovčara pokrov razlikuje po dužini, smjeru, izgledu i boji, ova je osobina prihvaćena kao kriterij za razlikovanje četiri varijeteta Groenendael, Tervueren, Malinois i Laekenois. Ova se četiri varijeteta odvojeno ocjenjuju i svakom se može dodijeliti CAC ili CACIB s rezervama.


DLAKA: U svim varijetetima dlaka treba biti gusta, priljubljena i dobre građe, s vunastom potdlakom koja tvori izvrstan zaštitni pokrov.


DUGA DLAKA: Dlaka je kruta po glavi, vanjskom dijelu uha i donjim dijelovima nogu, osim stražnjeg dijela podlaktice gdje je od lakta do zgloba došaplja prekrivena dugom dlakom – zastavicama. Dlaka je dugačka i glatka po ostalim dijelovima tijela, a duža i obilnija oko vrata i po pretprsju gdje tvori ovratnik. Ulaz zraku je zapriječen debelim čupercima dlake. Od korijena uha dlaka je odstojeća i uramljuje glavu. Stražnji dio bedra je prekriven jako dugačkom i obilnom dlakom koja tvori «gaće». Rep je odlakan jako dugačkom i obilnom dlakom koja tvori perjanicu.Groenendael i Tervueren imaju dugu dlaku.
KRATKA DLAKA: Dlaka je vrlo kratka po glavi, vanjskoj strani ušiju i donjim dijelovima nogu. Kratka je po ostalim dijelovima tijela, a punija po repu i oko vrata gdje tvori ovratnik koji počinje kod korijena uha i proteže se do grla. Isto tako i stražnji dio bedra je odlakan dužom dlakom. Rep je poput četke, ali ne tvori perjanicu.Malinois ima kratku dlaku.


OŠTRA DLAKA: Ono što posebno karakterizira oštrodlaki tip je oštrina i suhoća dlake, koja je uz to i hrskava i čupava. Dužine je oko 6 cm preko cijelog tijela, kraća je po njuški, čelu i nogama. Dlaka oko očiju i njuške ne treba biti toliko dugačka da zakriva oblik glave. No, bujna odlakanost njuške je važna. Rep ne tvori perjanicu.Laekenois ima oštru dlaku.


BOJA:Maska: Kod Tervuerena i Malinoisa maska mora biti jako izražena i širiti se da obuhvati gornju i donju usnicu, kutove usnica i očne kapke odjednom. Traži se pigmentacija na najmanje šest točaka: dva uha, dva gornja očna kapka, dvije usnice (gornja i donja) – koja mora biti crna.Crni preljev: Kod Tervuerena i Malinoisa crni preljev znači da dlake imaju crni vrh koji zasjenjuje osnovnu boju. Ovo zatamnjenje se širi kao plamen, i ne smije biti prisutno kao velike pjegaste oznake ili kao prave pruge (tigrasto). Kod Laekenoisa crno zasjenjenje je samo blago izraženo.


Groenendael: Samo jednobojna crna.


Tervueren: Samo jelenja boja sa crnim preljevom ili siva boja sa crnim preljevom, sa crnom maskom; jelenja osnovna boja je poželjnija. Jelenja boja je bogata, ne svijetla, niti ne djeluje isprano. Pas koji nema jelenju boju sa crnim preljevom ili nema dovoljno jak intenzitet boje ne može se smatrati elitnim primjerkom.

Malinois: Samo jelenja boja sa crnim preljevom i sa crnom maskom.

Lakenois: Samo jelenja boja s tragovima crnog preljeva uglavnom po njuški i repu.
U svim varijetetima: toleriraju se male bjeline po prsima i nožnim prstima.


VELIČINA, TEŽINA I MJERE:Visina u grebenu:Idealna visina je: - 62 cm za mužjake58 cm za ženke.Granice: 2 cm manje ili 4 cm više.


Težina: Mužjaci oko 25-30 kg.Ženke oko 20-25 kg.Mjere: Uobičajene mjere odraslog belgijskog ovčara visine 62 cm u grebenu su:Dužina tijela (od vrha ramena do sjednih kvrga): 62 cm.Dužina glave: 25 cm.Dužina njuške: 12,5 – 13 cm.


GREŠKE: Bilo koje odstupanje od osobina navedenih u standardu smatra se greškom, a njezina težina se procjenjuje prema stupnju njezine izraženosti.Opći izgled: Nezgrapan, bez elegancije; prelagan ili pretanak; visina veća od dužine; oblika pravokutnika.Glava: teška, presnažna, bez paralelnih linija, nedovoljno isklesana ili suha; čelo prezaobljeno; stop previše naglašen ili preplitak, njuška prekratka ili previše šiljasta; rimski nos; nadočni lukovi ili jagodice previše naglašeni.Nos, usnice i očni kapci: tragovi depigmentacije.Zubalo: loše nanizani sjekutići. Ozbiljna greška: Manjak jednog sjekutića (1I), jednog premolara 2 (1 P2), jednog premolara 3 (1 P3), ili tri premolara 1(3 P1).Oči: svijetle, okrugle.Uši: velike, dugačke, preširoke u korijenu, nisko nasađene, nošene okrenuto prema van ili unutra.Vrat: tanak, kratak ili duboko usađen.Tijelo: predugačko; prsni koš preširok (cilindričan).Greben: ravan, nizak.Gornja linija: linija leđa i/ili slabina dugačka, slaba, uleknuta ili povijena.Sapi: previše kose, nadgrađene.Donja linija: previše ili premalo spuštena; preizražen trbuh.Rep: prenisko usađen; nošen previsoko; tvori omču, iskrivljen.Udovi: kosti prelagane ili preteške; lošeg uspravnog stava sa strane (npr. prednja došaplja previše kosa ili preslabih zglobova), od naprijed (šape se iskreću ili uvrću, izbočeni laktovi i dr.), ili odostraga (stražnje noge preblizu ili preširoko postavljene, bačvastog stava, skočni zglobovi preblizu ili preširoko međusobno postavljeni i dr.); premalih i pretjeranih kutova.Šape: raširene.Hod: u kretanju vezan, prekratkog iskoraka, preslabog potiska, slabog prijenosa preko leđa, iskoraci visoko dizanih nogu.Pokrov: kod sva četiri varijeteta: nedostatna poddlaka.Groenendael i Tervueren: vunasta, valovita ili kovrčava dlaka; nedovoljno dugačka dlaka.Malinois: dlaka poluduga gdje treba biti kratka; glatke dlake; oštre dlake raspršene među kratkom dlakom; valovita dlaka.Laekenois: dlaka predugačka, svilenasta, valovita, crisp-dlaka ili kratka; tanka dlaka raspršena u čupercima u oštroj dlaci; predugačka dlaka oko očiju i donjeg dijela glave (brada); čupav rep.Boja: za sva četiri varijeteta: bijele oznake na prsima koje tvore kravatu; bijele oznake po šapama koje se šire iznad prstiju.Groenendael: crvenkaste nijanse boje dlake; sive gaće.Tervueren: siva boja.Tervueren i Malinois: tigravost; nedovoljno tople nijanse boje; nedovoljno ili premalo crnog zasjenjena ili oznake po tijelu; nedovoljno izražena maska.Tervueren, Malinois i Laekenois: presvijetla jelenja boja; osnovna boja koja je jako razrijeđena (kao isprana) smatra se ozbiljnom greškom.Temperament: psi kojima nedostaje samopouzdanja ili su previše razdražljivi.


DISKVALIFICIRAJUĆE GREŠKE:Temperament: agresivnost ili plahost.Opći izgled: pomanjkanje tipičnosti.Zubalo: podgriz; predgriz, iako postoji kontakt (obrnut škarast zagriz); križani zagriz; odsustvo jednog očnjaka (1 C), jednog gornjeg derača (1 P4) ili donjeg derača (1 M1), jednog molara (1 M1 -u gornjoj vilici- ili 1 M2; M3 se ne uzima u obzir), jednog premolara 3 (1 P3) plus još jedan drugi zub ili ukupno tri zuba (isključujući premolare 1) ili više.Nos, usnice, očni kapci: jako izražena depigmentacija.Uši: ovješene ili umjetno uspravljene uši.Rep: nepostojeći ili skraćivan., kod štenjenja ili zbog kupiranja; previsoko nošen, prstenast ili zakolutan.Pokrov: odsustvo poddlake.Boja: boje koje ne odgovaraju opisanih varijetetima; previše raširene bijele oznake po prsima (pogotovo ako dosežu do vrata); bjelina po šapama koja se diže do polovice prednje strane došaplja i tvori čarape; bijele oznake na drugim mjestima osim pretprsja i nožnih prstiju; odsustvo maske, uključujući i njušku svjetlije boje od ostale dlake kod Tervuerena i Malinoisa.Veličina: Izvan dozvoljenih granica.


Svaki pas koji pokazuje očitu psihičku abnormalnost ili abnormalnost u ponašanju treba biti diskvalificiran.


N.B.: Mužjaci trebaju imati dva, očigledno normalna testisa potpuno spuštena u skrotum.


CROSSBREEDING – PARENJE IZMEĐU VARIJETETA:Svako parenje između varijeteta je zabranjeno, osim u izuzetnim okolnostima, kad tu zabranu može povući odgovarajuće, službeno tijelo za uzgoj (tekst iz 1974, napravljen u Parizu).




Napisao i obradio: Nenad Grbac

----------------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


Predstavljamo vam pasminu - Doberman




Povijest pasmine


Uzgoj dobermana počinje u drugoj polovici 19. stoljeća. U to vrijeme rasni psi bili su prava rijetkost. Nije bilo planskog uzgoja, a pažnja se posvećivala isključivo radnim sposobnostima pasa. Lokalni uzgajivač čuvarskih pasa, i poreznik g. Karl Friedrich Louis Dobermann idejni je začetnik pasmine te je u njegovu čast i dobila ime. 


Postoji i priča da je nekoliko puta bio opljačkan od drumskih razbojnika. Da bi se zaštitio i da bi onemogućio daljnje pljačke stvorio je snažnog i izdržljivog psa koji je mogao i trčati uz kočiju i zaštiti ga od razbojnika. U svrhu stvaranja takvih pasa  koristio je sve pse koji su imali poželjan karakter ( izgled tada nije bio u prvom planu). Koristio je i " mesarske pse " ( pretke današnjih rottweilera ) te ovčarske pse. Vrlo brzo se pasmina ustalila i postala poznata po svojoj oštrini i upotrebljivosti. 


Koristili su ih kao čuvare, pse za borbu, čak i za lov na visoku divljač. Početkom 20. stoljeća počela ih je koristiti policija i tada je krenula njihova planetarna popularnost.






Dobermani su tada bili uglavnom crni sa žutim paležom. Zanimljivo je da su kupirani od prvog dana, a pokušaj da se uzgoje psi prirođeno kratkog repa je propao. Prema nekim podacima križali su ih sa pinčevima, greyhaundima, gordon seterima, manchester terijerima te beauceronima ( s kojim i danas imaju velikih sličnosti ), a sve s ciljem poboljšanja nekih od karakteristika pasmine ( npr. manchester terijer je ubačen u uzgoj da bi poboljšao boju paleža i kutevi nogu).


Prvi standard pasmine je napisan 1899. godine. Nakon smrti gospodina Dobermanna brigu o razvoju pasmine preuzeli su gosp. Tischler i gosp. Goller koji je osnovao prvi klub uzgajivača dobermana. On je utemeljio izgled i karakteristike pasmine, te ga možemo smatrati zaslužnim za razvoj pasmine kakvu imamo danas.



------------------





O naravi


O naravi dobermana vodi se puno rasprava. Tipičan doberman je izrazito temperamentan pas, pun energije, velike inteligencije. Američki stručnjaci za školovanje pasa svrstali su ga na visoko peto mjesto kao jednu od najinteligentnijih pasmina pasa. Dobro odgojen i socijaliziran pas je ponos svakog vlasnika. Doberman je specifičan po tome štoje vrlo tankoćutan tj. osjetljiv na promjene u okolini. Brzo uči i brzo primjećuje promjene u okolini. Zato je bitno da štene odrasta u okolini razumnih i staloženih ljudi. Njegov temperament se neće zadovoljiti skakutanjem u dvorištu i u skučenom prostoru. On mora vidjeti, istražiti, doživjeti... Ako ga u tome ograničimo postat će nervozan i frustriran.


Lako se prilagođava na suživot s drugim kućnim ljubimcima, bez obzira na vrstu. Problemi se mogu javiti jedino uz druge jednako dominantne pse. Prirodno je doberman čvrst i oštar pas, ne smijemo zaboraviti da je njegova primarna funkcija čuvanje vlasnikove imovine.


Nažalost, posljedica masovnog uzgoja često su netipični, plašljivi i nervozni psi. Odgovorni uzgajivači zato provjeravaju narav svojih pasa (polaganjem radnih ispita po IPO programu).



--------------------


Standard


ZEMLJA PORIJEKLA: Njemačka

UPORABA: Pas za pratnju i zaštitu, službeni pas, sa radnim ispitom.


FCI KLASIFIKACIJA: FCI grupa 2 -pinčeri i šnauceri ( sekcija 1., s radnim ispitom ).




OPĆI IZGLED: srednje velik, snažan i mišićav.Tijelo kvadratično, posebno kod mužjaka. Dužina tijela ne smije premašiti visinu za više od 5% kod mužjaka i 10% kod ženke. Masa tijela je poželjna, ali proporcije moraju ostati skladne, elegantne.


TEMPERAMENT: Stabilne i čvrste naravi, temperamentan, inteligentan. Lagano se školuje. Plašljivi i nervozni psi su nepoželjni.


GLAVA: Snažna i proporcionalna tijelu. Gledano odozgo glava tvori tupi klin. Nadočni lukovi su dobro izraženi, ali ne izbočeni. Stop je blago izražen. Mišići glave dobro razvijeni. Lubanja i njuška u pravilnom omjeru ( minimalna dužina gubice je jednaka dužini lubanje ). Nosnice dobro razvijene, kod crnih pasa crne, kod smeđih pasa smeđe boje. Njuška mora biti snažna, sa jakom donjom čeljusti. Usnice napete i priljubljene uz vilice, usta čvrsto zatvorena. Zubalo kompletno, škarasto, dobro razvijeno. Oko je bademastog oblika, tamno, kod smeđih pasa može biti nešto svjetlije. Uši su visoko nasađene. Ako je uho kupirano mora biti srazmjerno veličini glave. Prirodno uho je srednje veličine, priljubljeno uz glavu.




VRAT: Dug i elegantan, suh i mišičav. Nošen je uspravno. Greška je višak kože ( fanon ), kratak ili " labuđi " vrat.


TIJELO: Greben dobro izražen ( posebno kod mužjaka ). Leđa kratka, čvrsta, mišićava, dobre širine. Slabine široke, mišićave. Ženka smije biti nešto duža u slabinskom dijelu. Sapi su blago zaobljene, široke i mišićave, nisu ni ravne ni kose. Prsa moraju biti proporcionalna veličini tijela. Dubina prsnog koša iznosi 50% visine psa. Rebra blago zaobljena. Predprsje izrazito razvijeno. Donja linija tijela od točke prsne kosti prema stražnjem dijelu izrazito uvučena.

Općenito gledano, tijelo mora biti skladno, proporcionalno, kod ženki trup može biti nešto duži. Rep je visoko nasađen, kupira se na dva kralješka. U zemljama gdje je kupiranje zabranjeno rep se ostavlja u prirodnom obliku i mora biti nošen iznad leđa.


UDOVI: Prednje noge su ravne, okomite na tlo i snažne. Lopatice su priljubljene uz prsa, koso položene prema leđima, prekrivene snažnim mišićima. Nadlaktica je dugačka, mišićava, pod kutem od 105°-110°. Lakat je priljubljen tijelu, ne izbacuje se. Podlaktica je snažna i ravna, dužine u skladu s veličinom tijela. Došaplje je snažnih kostiju, gledano od naprijed mora biti ravno. Sa strane gledano, položeno blago ukoso, najviše 10°. Zglob došaplja je snažan. Šape su kratke i čvrste, prsti čvrsto stisnuti i kratki ( tzv. mačje šape ). Nokti su kratki, crne boje. Stražnje noge su ravne i paralelne. Prekrivene su dobro razvijenim mišićjem. Bedra su dugačka i široka, dobro zatvorenog kuta kuka, kosina u odnosu na horizontalu iznosi 80°- 85°. Koljeno je snažnog zgloba, kut između bedra i potkoljenice iznosi 130°. Potkoljenica je srednje dužine. Skočni zglob je srednje snažan i paralelan u stavu. Kut između potkoljenice i došaplja iznosi oko 140°. Došaplje je kratko i okomito na tlo.


KRETANJE: mora biti elastično, energično i izdašnog iskoraka. Stražnje noge daju tijelu snažan potisak. Prednja noga jedne strane i zadnja noga druge strane tijela kreću se istovremeno. Leđa moraju ostati čvrsta. Doberman je kasač, a pravilno kretanje je od velike važnosti za radnu sposobnosti psa.


DLAKA: kratka, čvrsta i gusta. Koža i dlaka dobro pigmentirane ovisno o boji psa. Boja crna ili smeđa s jasno izraženim paležom.


VISINA I TEŽINA: visina mužjaka u grebenu iznosi 68-72 cm, težina 40-45 kg. visina ženke u grebenu iznosi 63-68 cm, težina 32-35 kg.


GREŠKE: greška je svako odstupanje od standarda koje umanjuje skladnost i radnu sposobnost psa. Napomena: mužjaci moraju imati dva dobro razvijena testisa spuštena u skrotum.



-----------------------


Napisao i obradio: Nenad Grbac


----------------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.

Jul 20 '12 · Oznake: predstavljamo vam pasminu - doberman

Predstavljamo vam pasminu - Veliki šnaucer




To je povećana i snažnija podvrsta srednjeg šnaucera, s izgledom koji budi strahopoštovanje.

Osobita glava šnaucera mora zbog brade djelovati četverokutno, zubalo sa škarastim ugrizom je jako razvijeno. Usnice su kod obje kombinacije crne boje. Uši i rep su jednaki kao i kod srednjeg šnaucera. Šape su kratke, okrugle i imaju dobro zatvorene, na gore zaobljene nokte.


Dlaka je duga, oštra, tvrda i gusta. Krzno je potpuno crno i boje papar i so. Dozvoljeni su metalno siva i srebrno siva nijansa.


Najpoželjnija je srednja nijansa jednolične paprene boje sa sivom poddlakom.

Visina – 60 do 70 cm, tjelesna težina – oko 40 kg. 


Njegova domovina je gornja Bavarska, gde su uzgojili puno generacija tih pasa, pre nego što su se pojavili 1909. godine na izložbi u Munchenu kao čadavi medveđi šnauceri. Izloženo je bilo trideset pasa te pasmine i svi su bili crni. Ime veliki šnaucer pasmina je dobila tek kasnije.


Ti psi su čvrsti i nadasve dobri čuvari. Izvanredna sposobnost učenja olakšava odgoj i školovanje, što nije tako jednostavno, jer pas kasno sazrije i prilično se voli igrati. Zato se njime treba dosljedno i strpljivo baviti.


Zbog dlake koja se trima (šiša, odnosno ne linja se) Veliki šnaucer  može biti dobro rješenje za život stanu, ali to ne znači da ne može živjeti i na otvorenom.


Potrebno mu je puno šetnje, što je uvjet za dobro školovanje. Po prirodi je otporan.




Velika većina vlasnika pasa koji su jednom imali Velikog šnaucera zaljubi se u tu neobičnu pasminu i nakon prvog šnaucera ima i drugog, trećeg… Pravi primjer takvog vlasnika je i autor ovog teksta koji već više od dvadeset godina uz sebe uvijek ima - velikog šnaucera. 


Iznenađujuće su inteligentni. Vežu se uz svog vlasnika i njegovu obitelj i spremni su ih slijediti i u pakao ako zatreba. Ne dopuštaju da ih se zanemari, odnosno moraju sudjelovati baš u svim događajima koje proživi njihov vlasnik. Upravo ta vezanost uz svog vlasnika, i odanost do groba otežavajuća je činjenica kad ih se koristi u vojsci ili policiji. Naime većini drugih pasmina se može podmetnuti svakih šest mjeseci drugi vlasnik (vodič), no Schnautzer to ne dopušta. On se veže samo uz jednu osobu.


U predstavljanju pasmine na Multimedijskom CD-u "Pas više od najboljeg prijatelja" sam napisao i da je to pas ili pasmina koju jednostavno ne možete zanemariti. Molim vas da tu moju opasku shvatite doslovno. Naime ako Velikog šnaucera pokušate zanemariti i ne dozvolite mu da sudjeluje u vašem životu velika je vjerojatnost da će on svu svoju inteligenciju usmjeriti u pravljenje štete.


Zanimljiv je i način na koji komuniciraju sa svojim vlasnicima. Naime Veliki šnauceri kao da se trude progovoriti, no ne uspijeva im, pa se njihov govor svodi na mumljanje. Recimo zaboravili ste staviti vodu u njegovu posudu, kroz dvije, tri minute on će vas mumljanjem upozoriti na taj propust.


Tu činjenicu koju znaju samo vlasnici te pasmine jednom je na nekoj izložbi spomenula i Sonja Buva, djelatnica HKS koja je izlazak psa te pasmine u ring najavila rečenicom "A sad pas pasmine koja uvijek ima nešto za reći svom vlasniku".





Napisao i uredio: Nenad Grbac



------------------------------


STANDARD PASMINE VELIKI ŠNAUCER


Zemlja porijekla: Njemačka                                                                                                                                                               Natrag
Upotreba: radni pas i pas za pratnju
Klasifikacija FCI: 2. grupa - Pinčeri i Šnauceri, Molosi, švicarski planinski i pastirski psi, ostale pasmine.
Odjeljak 1- Pinčer i Šnaucer tip
Podliježe radnom ispitu.

KRATAK POVIJESNI PREGLED:

Prvobitno je Veliki šnaucer korišten u južnoj Njemačkoj kao gonič stoke. Zadnjih godina 19. stoljeća uzgajivači uočavaju njegove izuzetne radne sposobnosti i vrijedne karakterne osobine. Od 1913. godine pasmina je zvanično registrirana u knjigama a 1925. službeno je priznat kao radni pas.

OPĆI IZGLED:


Velik, snažan, više nabijen nego vitak. Uvećana, snažna slika Šnaucera. Hladnokrvan, nepokolebljiv pas, spreman na obranu, čija pojava izaziva poštovanje.

VAŽNE PROPORCIJE:

Četvrtaste građe, visina u grebenu je skoro jednaka dužini tijela. Dužina glave (mjerena od vrha nosa do zatiljka) odgovara polovini dužine gornje linije tijela (mjereno od grebena od korijena repa).

PONAŠANJE / TEMPERAMENT:

Tipične osobine su njegova dobroćudna narav, ujednačen temperament te nepotkupljiva odanost gospodaru. Ima visoko razvijenu intuiciju, inteligenciju, sposobost da uči, snagu, izdržljivost, brzinu, te otpornost na bolesti i vremenske uvjete Zahvaljujući ovim osobinama i njegovoj urođenoj sposobnosti da se nosi sa pritiskom, Veliki šnaucer je pogodan kao pas za pratnju, sport, službu i rad.

GLAVA:

LUBANJSKI DIO:


Lubanja: Snažna, dugačka bez izrazito istaknutog zatiljka. Glava bi trebala biti u proporciji sa građom psa. Čelo je ravno, bez nabora i paralelno sa nosnom linijom.

Stop: Dobro definiran gledajući kroz obrve.

LIČNI DIO:

Nos: Dobro razvijena nosna pečurka sa velikim otvorima, uvijek crn.

Njuška: Završava u obliku tupog klina. Nosna linija ravna.

Usne: Crne, glatke i dobro priliježu uz vilicu. Kutevi usana zatvoreni.

Zubalo: Jaka i gornja i donja vilica. Kompletno škarasto zubalo ( 42 čista, bijela zuba prema dentalnoj formuli), snažno razvijeno i dobro se zatvara. Mišići za žvakanje su dobro razvijeni, ali ne kvare pravokutni oblik glave (gledano sa bradom ).

Oči: Srednje veličine, ovalne, postavljene naprijed, tamne sa živahnim izrazom. Kapci dobro priliježu.

Uši: Spuštene uši, postavljene visoko, u obliku slova V sa unutrašnjim rubovima priljubljenim uz obraz, jednako nošene, okrenute naprijed prema sljepoočnicama. Savijene paralelno, ne bi trebale biti nošene iznad vrha lubanje.

VRAT:

Jak, mišićav vrat je plemenito zakrivljen, nastavlja se glatko u greben bez ikakvog upadljivog prijelaza. Snažno nasađen, tanak, plemenito zakrivljen, odgovara građi psa. Koža vrata tijesno je priljubljena bez nabora.

TIJELO:


Gornja linija: U blagom padu od grebena prema stražnjem dijelu.

Greben: Čini najvišu točku na gornjoj liniji.

Leđa: Jaka, kratka i čvrsta.

Slabine: Kratke, jake i duboke. Razmak od zadnjeg rebra do kuka je kratak, što daje psu kompaktan izgled.

Sapi: Blago zaobljene i neprimjetno prelaze u početak repa.

Prsa: Umjereno široka, u promjeru ovalna, dopiru do laktova. Predprsje je jasno označeno vrhom prsne kosti.

Donja linija i trbuh: Bokovi nisu previše uvučeni i formiraju dobro zakrivljenu liniju sa donjom stranom prsnog koša.

Rep: Prirodan.

UDOVI:

PREDNJE NOGE: Gledano sprijeda prednje noge su jake, ravne i nisu postavljene preblizu. Gledano sa strane, podlaktice su ravne.

Ramena: Lopatice se nalaze odmah uz prsni koš i mišićave su s obje strane ramene kosti, strše iznad prsnog kralješka. Nagnute su što je više moguće i dobro polegnute prema natrag, čineći kut od otprilike 50° sa horizontalnom osi.

Nadlaktice: Dobro priliježu uz tijelo, snažne i mišićave, čine kut od 95° do 105° prema lopatici.

Laktovi: Dobro priliježu, nisu okrenuti ni prema van ni prema unutra.

Podlaktice: Gledano sa svih strana, potpuno ravne, snažno razvijene i mišićave.

Šaplje: Jako, stabilno, neznatno se razlikuje od strukture podlaktice.

Došaplje: Gledano sprijeda vertikalno. Gledano sa strane blago iskošeno prema tlu, snažno i gipko.

Prednje šape: Kratke i zaobljene. Prsti dobro prikupljeni i savijeni (mačja šapa) sa kratkim tamnim noktima i otpornim jastučićima.

STRAŽNJE NOGE: Stoje koso kada se gleda sa strane, paralelno ali ne previše blizu, kada se gleda otraga.

Gornja butina: Umjereno dugačka, široka i jako mišićava.

Koljeno: Nije okrenuto ni prema van ni prema unutra.

Potkoljenica: Dugačka, jaka i žilava, prelazi u jak skočni zglob.

Skočni zglob: Vrlo dobro uglat, jak, stabilan, nije okrenut ni prema van ni prema unutra.

Došaplje: Kratko i vertikalno prema tlu.

Stražnje šape: Prsti kratki, zakrivljeni i dobro prikupljeni. Nokti kratki i crni.

HOD / KRETANJE:

Elastično, elegantano, odlučno, slobodno sa izdašnim iskorakom. Prednje noge izdašno idu naprijed koliko je moguće, stražnje noge priliježu na tlo i snažno guraju tijelo osiguravajući potrebnu brzinu. Prednja noga sa jedne strane i stražnja noga sa druge strane kreću se naprijed u isto vrijeme. Leđa, ligamenti i zglobovi stabilni.

KOŽA:

Na cijelom tijelu tijesno priliježe.

DLAKA:

Dlaka bi trebala biti čvrsta, oštra i gusta. Sastoji se od guste podlake i ne tako kratke gornje dlake, koja dobro naliježe na tijelo. Gornja dlaka mora biti oštra i dovoljno dugačka da bi se provjerila tekstura; niti čekinjava niti valovita. Dlaka na nogama je uglavnom manje oštra. Dlaka na čelu i ušima je kratka. Tipične karakteristike su ne tako meka brada na njušci i grmolike obrve koje pomalo zaklanjaju oči.

Boja: Potpuno crna, sa crnom podlakom.

Papar-sol

Kod uzgoja papar-sol boje cilj je srednja nijansa sa ravnomjerno raspoređenom i dobro pigmentiranom papar bojom sivom podlakom. Sve nijanse od tamno-metal sive do srebrno-sive su dozvoljene. U svim nijansama boje mora postojati tamna maska koja se treba harmonično stapati sa osnovnom bojom. Posebna svijetla obilježja na glavi, prsima i nogama nisu poželjna.

VELIČINA I TEŽINA:

Visina u grebenu: mužjaci i ženke: 60 do 70 cm

Težina: mužjaci i ženke: 35 do 47 kg.



GREŠKE:

Svako odstupanje od gore navedenih karakteristika smatra se greškom i ozbiljnost sa kojom se treba odnositi prema grešci treba biti proporcionalna njenom stupnju.

Posebno:

Cjelokupno gledano, premala ili prekratka glava

Teška ili okrugla lubanja

Nabori na čelu

Kratka, šiljata ili uska njuška

Klještasti zagriz

Jako stršeči obrazi ili lične kosti

Svijetle, prevelike ili okrugle oči

Nisko postavljene, predugačke ili nejednako nošene uši

Naborana koža na vratu.

Plitka, strma prsa ili vrat

Preduga, uzdignuta ili meka leđa

Šaranasta leđa

Padajuće sapi

Rep nagnut ka glavi.

Duge šape.

Neenergični hod

Prekratka, predugačka, mekana, valovita, stršeća, svilenkasta, bijela, flekava dlaka ili bilo koja druga mješavina boja

Smeđa podlaka

Kod papar-sol pasa: crni trag na leđima ili crno sedlo

Visina preko ili ispod 2 cm od standardom propisane visine.

Teške greške:

Nezgrapna ili laka građa. Prenizak ili previsok na nogama

Obrnuti seksualni tip ( npr. muškobanjasta ženka)

Laktovi okrenuti ka van

Ravne ili u ''O'' stražnje noge

Skočni zglobovi okrenuti ka unutra

Visina preko ili ispod više od 2 ali manje od 4 cm propisane visine

Diskvalifikacijske greške:

Deformacije bilo koje vrste

Nedostatak tipičnih odlika pasmine

Greške kod zagriza - predgrizač, podgrizač, ili unakrsni zagriz

Ozbiljne greške na pojedinom mjestima, kao što su greške u građi, dlaci ili boji.

Visina preko ili ispod više od 4 cm od propisane visine

Stidljiv, agresivan, zloban, previše sumnjičav ili nervozan karakter.

Napomena: Mužjaci moraju imati dva normalna testisa potpuno spuštena u skrotum.   

 

--------------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora. 

Ne možete sami - treba vam dresura psa

Svi mi znamo da se mnogi ljudi ponekad nađu u situaciji da nikako ne uspijevaju sami odgojiti ili dresirati psa. Upravo iz tog razloga odlučili smo vam ponuditi i tu uslugu.

Više o nama govori vam portal Psi za neznalice i tri multimedijska CD-a.

Tijekom postojanja portala pomogli smo već mnogima. 

Vodila sam ga u čak sedam škola za dresuru pasa

Možda najzanimljivija priča o tome slučaj je kad je jedna vlasnica pasa svratila do nas da kupi CD-e.

Upoznavši me ozbiljno se potužila. Ja već godinama ratujem s njim. Vodila sam ga u čak sedam škola za dresuru pasa. Skupo sam sve to platila, no nitko od njih nije uspio postići ni najosnovije: Da ne napada druge pse, da ne skače na ljude, da u tijeku šetnje hoda uz nogu.

Saslušavši probleme koji je muče predložio sam joj da me nazove i da se dogovorimo za šetnju s psima. Onako usput sam joj rekao da svi ti problemi i nisu ništa strašno, te da sam siguran da će njen pas već nakon 15 –ak minuta hodati uz moju nogu i da mu sasvim sigurno neće ni pasti na pamet da napada ljude i pse.

U nevjerici me pogledala i rekla nemojte se ljutiti Nenade, no ja vam ne vjerujem.

Oni u školama su s njim radili mjesecima i nitko nije ništa postigao. Nemoguće je da vi sve ono što oni nisu mogli mjesecima vi uradite za samo 15 minuta.

Ipak nekoliko dana kasnije nazvala me na telefon i rekla da bi došla s psom u šetnju. 

Pravilan odgoj i dresura psa - još jedna od osnovnih dužnosti vlasnika   

To popodne već smo se šetali na nasipu, a njen pas je već desetak minuta poslušno hodao uz moju nogu. Tijekom cijele šetnje nije napao nijednog čovjeka i nijednog psa.

I naravno da se njegova vlasnica svemu tome nije mogla načuditi.

No ja sam se kasnije ipak upitao: Što su s tim psom radili ti iskusni i vrlo skupi dreseri pasa kad ga nitko od njih mjesecima nije uspio naučiti ni dvije tri najosnovnije naredbe.

Sve to potaklo me i da se nastavim i dalje baviti time.

Kontaktirajte nas

Svi oni koji su zainteresirani za takav način socijalizacije ili dresure pasa mogu se javiti na:

Mobilni telefon: 095 / 853-03-40,

E-mail adresa: nenad.grbac@gmail.com    

Što je to dresura?  

Vrlo je važno napomenuti da svaki pas posjeduje svoju osobnost, a vlasnik bi trebao znati tu osobnost usmjeriti u pozitivnom pravcu.

Da bi to postigli i pomogli da mladi pas izraste u pozitivnu, staloženu i samouvjerenu osobu, pomoći će nam i rad sa psom ili dresura.

Pas nije robot

Kako će tko rad sa psima nazvati, apsolutno je svejedno, neki to zovu školovanje, neki obuka, a mi smo se ipak odlučili za naziv dresura.

Za početak takvog rada sa psima, najvažnije je da onaj tko radi sa psom, shvati nekoliko osnovnih činjenica. Prva i najvažnija je da pas nipošto nije robot, već vrlo inteligentno, živo biće.

Od psa treba očekivati poslušnost, no treba mu dozvoliti da ima vlastiti sud, vlastitu volju i pravo na razmišljanje. Nije vrhunac dresure besprijekorno ponavljanje naučenog, nego sposobnost da naučeno primjenjuje u svakodnevnim situacijama.

Tko je odgovoran za uspjeh ili neuspjeh dresure psa?  

Onaj tko radi sa psom mora se znati prilagoditi psu.

Na koji način motivirati psa, na koji način privući njegovu pažnju i na koji način mu pravilno pokazati što želite od njega, odgovor je na koji ne postoji univerzalni recept, jer svaki je pas jedinka za sebe.

Provodite što više vremena sa psom, šetnja, igra, druženje pomoći će vam da upoznate psa i psu da upozna vas.

Dopustite sebi da učite od psa, promatrajte njegovo ponašanje, pokrete, otkrijte njegove strahove i stvari koje ga uzbuđuju.

Što je to dresura ?     

I za kraj, da odgovorimo na pitanje što je to dresura.

Vrlo jednostavno, dresura je jedna vrsta igre i druženja koja omogućuje bolje razumijevanje i veću privrženost između vlasnika i psa.

Svima koji ne žive u Zagrebu...    

Svima onim koji ne žive u Zagrebu ili misle da mogu i sami socijalizirati odgojiti i dresirati psa (što je u biti i najbolja varijanta jer će pas uvijek najbolje slušati onoga tko je radio s njim), preporučujemo multimedijski CD-e «Pas više od najboljeg prijatelja»

CD je vrlo jednostavan i prilagođen upravo početnicima, a na njemu se nalaze svi podaci koje bi po mom mišljenju svi vlasnici pasa trebali znati.

Na CD-u se nalazi i poglavlje «Mala škola dresure», u kojem ćete moći pomoću slika, teksta i video zapisa moći vidjeti i naučiti kako svog psa naučiti onom što nazivamo osnovne naredbe poslušnosti odnosno onom što bi u današnje vrijeme svaki pas morao i trebao znati  

Više o multimedijskim CD-ima   

Više o multimedijskom CD-u «Pas više od najboljeg prijatelja» moći ćete saznati na sljedećim adresama: 

Multimedijski CD-e «Pas više od najboljeg prijatelja»

http://cd-o-psima.orgfree.com/   

Saznajte više o multimedijskom CD-u "Pas više od najboljeg prijatelja"

http://www.psi-za-neznalice.com/cdimp.htm 

Saznajte više o multimedijskom CD-u {"Psi za neznalice 2003/2004"}

http://www.psi-za-neznalice.com/cdimp 2.htm 

Saznajte više o multimedijskom CD-u {"Psi za neznalice 2004/2005"}

http://www.psi-za-neznalice.com/cdimp 3.htm 

Naručite bilo koji od naših multimedijskih CD-o psima

http://www.webshop.psi-za-neznalice.com/

Što biste još morali znati ?      

Od ostalih stvari koje treba napomenuti izdvojio bih ovo:

Radimo isključivo individualno s svakim psom. Što znači da rad u grupi ili s više pasa odjednom jednostavno ne dolazi u obzir. 

Takav rad s psima u pravilu ne donosi nikakve rezultate jer psi nisu koncentrirani na onog tko radi s njima već na moguće društvo u igri.

Nakon što pas nauči osnovne naredbe i savlada osnove poslušnosti vrijeme je i za dresuru vlasnika koji također radeći sa svojim psom po našim uputama mora naučiti kako da se ponaša prema svom psu.

U tijeku dresure i socijalizacije pasa ne primjenjujemo nasilje što znači da nam se oni koji bi htjeli da im psa dresiramo pomoću električne ogrlice ili drugih sličnih pomagala ne trebaju ni javljati.

Ne odobravamo ni ne primjenjujemo poticanje bilo kakve agresivnosti kod pasa. 

Svi psi s kojima smo radili danas su mirne, socijalizirane i apsolutno neagresivne jedinke.

------------------------------

Ne možete sami...  

Ukoliko se dobro sjećam na portalu sam napisao da dresuru svog psa nikako ne prepuštate nekom tko ni vlastitog psa nije uspio ništa naučiti.   

Da bih vam dokazao da sa mnom to nije slučaj ovdje ću vam priložiti nekoliko linkova na video zapise na kojim možete vidjeti mene i moje pse:

Svi oni koji su kupili ili vidjeli naše CD-e sasvim sigurno znaju tko je ona. No, za one koji je još nisu upoznali pripremili smo nekoliko kratkih filmova.

Te filmove možete pogledati ukoliko svojim miše kliknete na sljedeći link:

http://www.psi-za-neznalice.com/malena/

Nadam se da će vam se svidjeti...



--------------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora. 


Pisma čitatelja - Igra se sa djecom ali često se zalijeće za noge da ugrize




Pitanje:

 

-------------------------------

 

Dobar dan gosp Nenade,

 

Zamolio bih vas za pomoć kupio sam psa njemački ovčar ženka stara je 3 mjeseca. To nam je prvi pas igra se sa djecom kao i sa nama ali često se zalijeće za noge da ugrize pogotovo suprugu pa bih vas molio ako možete dati neki savjet ili pomoć kako da ga to odviknemo.

 

Unaprijed vam hvala

 

Marinko Šipić

 

Odgovor:

 

-------------------------


Poštovanje,

 

Vaša njemačka ovčarka se s vama igra na način koji njoj odgovara i za koji ona u svom neznanju misli da je ispravan i stoga joj vi morate pokazati da to nije u redu.

Prvo ugrizi:

U igri s vama ili s djecom ona će vas često ugristi i jače nego što bi trebala ili smjela. Razlog takvog postupanja je jednostavan, naime ona ne zna naš ljudski prag tolerancije na bol i vi joj ga morate pokazati.

To ćete uraditi jednostavno. Izazovite ju na igru i u trenutku kad vas ugrize ječe nego što bi trebalo jednostavno vrisnite (taj prvi vrisak mora biti jak, poslije će biti dovoljno i samo malo zacviliti)

Kad to uradite ona će vas zaprepašteno pogledati, postoji mogućnost i da će se uplašiti i neko vrijeme izbjegavati igru s vama no kad igra opet počne bit će puno opreznija prilikom ugriza.

Isto to morate naučiti i djecu.

Moj savjet je da ju kroz igru jedno dan dva zafrkavate i svaki put kad vas ugrize vrisnete. Nakon tih dan ili dva imati ćete psa koji će jako paziti na svaki dodir s vlasnicima.

Sve to što sam sad opisao događa se i u prirodi.

Naime ako malo bolje pogledate prvu igru dva šteneta vidjet ćete da će jedan od njih 

u jednom trenutku pretjerati s ugrizom. Drugi će na to zacviliti. Igra će na trenutak prestati, no kad ponovno započne i jedan i drugi pas će biti puno oprezniji s onim što se u kinologiji naziva "Kočnica za ugriz".

Drugo: 

Psi su jako vezani uz prirodu. Jedna od njihovih najomiljenijih igara je lov. Tu njihovu potrebu za učenjem kroz igre lova možemo koristiti i u odgoju i dresuri psa.

No ne bi smjeli štenetu dozvoliti da nam nameće igre koje nam ne odgovaraju (recimo ugrizi za noge).

Ako dobro odradite prvu stavku moguće je da će se taj problem riješiti sam od sebe, no ako se ne riješi tad treba reagirati na taj način da viknemo na štene svaki put kad pomisli da smo mi zgodne lovina (prva naredba koju bi štene trebalo naučiti je naredba NE).

Ako to ne pomogne i ako primijetite da se štene inati treba ga rukom uhvatiti za šiju naglo protresti i pustiti. Isto to štencima radi i njihova majka tijekom boravka u leglu pa će štene brzo shvatiti što ste mu tim postupkom htjeli reći.

Inače Njemački ovčari su vrlo inteligentna pasmina no treba ih pažljivo odgajati jer su se hiperprodukcijom pasmine pojavili mnogi plahi i nesigurni primjerci, a to je prvi korak prema nesocijaliziranosti i povećanoj agresivnosti.

No kako rekoh pažljivim odgojem sve to se može bez problema izbjeći.

Nadam se da sam vam ovim uspio bar malo pomoći.

Srdačan pozdrav

Nenad 


--------------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora. 

 

 

Pisma čitatelja - Kako ide procedura i koje papire se mora imati da negdje vani kupim psa




Pitanje:

 

-------------------------------

 

Pozdrav... Zanima me kako ide procedura i koje papire se mora imati da negdje vani kupim psa i dovedem ga kod nas? Npr. Bosna, Srbija, Slovenija... Mauro Grl

 

Odgovor:

 

---------------------------

Poštovanje,

Točnu proceduru ne znam jer se ona često mijenja. No uglavnom dosta uzgajivača mi je pisalo o tome da imaju jako puno problema s tim. Da je administracija koja to rješava vrlo spora i poprilično skupa (samo dozvola za uvoz može koštati i do nekoliko tisuća kuna a sve to može potrajati i do nekoliko mjeseci).

Puno lakše i jednostavnije rješenje je psa bez dozvole za uvoz no s putovnicom, mikročipom i obavljenim cijepljenjima prevesti preko granice kao običnog ljubimca. Možete se i s njegovim vlasnicima iz BiH ili Srbije dogovoriti da oni s njim pređu granicu a da ih vi samo dočekate s ove naše strane. Kasnije je potrebno samo pri Hrvatskom kinološkom savezu podnijeti dozvolu za nostrifikacija rodovnice

Tu vam je i link odnosno cjenik za taj postupak

www.hks.hr/formulari/NOSTRIFIKACIJA.pdf

Sve u svemu to će vam znatno olakšati pojeftiniti i pojednostaviti uvoz psa preko granice.

Nadam se da sam vam ovim odgovorom bar malo pomogao.

Srdačan pozdrav

Nenad

 

Re_Pitanje:

 

------------------------------- 


Hvala Vam na odgovoru, pa meni i treba pas za kućnog ljubimca... Tako da mi se to čini odlično riješenje... Možda sam se krivo izrazio pri postavljanju pitanja... Još jednom hvala, Mauro


--------------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora. 

Pisma čitatelja - Pitanje vezano uz tjeranje ženke






Pitanje:

 

-------------------------------

 

Imam ženku tornjaka, staru 1,7 god i prije nekoliko dana sam primijetio da je prokrvarila (kada je spremna za parenje sa mužjakom), našao sam i mužjaka tornjaka i namjeravao sam je ovih dana voditi mužjaku.


No danas  sam vidio drugog psa nekog avlijanera male pasmine da je liže otraga. šta mi je činiti, da li se mužjaci male pasmine mogu pariti sa ženkama velike pasmine?


Šta bi to lizanje značilo, vrijedi li mi da svoju ženku vodim kod toga mužjaka? 


Inače, preko noći, moj je pas zatvoren otkako sam vidio da krvari. 


Molim Vas hitno pomoć


Josip

 


Odgovor:


---------------------------


Poštovanje,

Mislim da je sve u redu i da ćete moći uspješno spariti vašu ženku. 


Naime ona se tek počela tjerati a pravo vrijeme za parenje će biti tek 12 ili 13 dan od početka tjeranja (u to vrijeme jajašca će sazrijeti i biti spremna za oplodnju).


Onaj mali pas kojeg ste spomenuli ju je najvjerojatnije samo njušio ili lizao jer bi ga ona ako je to početak tjeranja odmah otjerala čim bi pokušao nešto ozbiljnije.


Pravilo je da kuje dopuštaju skok tek tih dva ili tri dana kad same osjete da su spremne za oplodnju.


U to vrijeme krv će postati nešto tamnija, ona nemirnija, zainteresirana za druženje s muškim psima i počet će micati rep u prisustvu drugih mužjaka.


Važno je da pogodite pravo vrijeme za parenje jer ako uranite ili zakasnite od parenja neće biti ništa.


Nadam se da sam vam ovim bar malo pomogao.


Srdačan pozdrav


Nenad


--------------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.

Pisma čitatelja - kad idemo na spavanje i ona ostane sama cvili




Pitanje:

 

-------------------------------

 

Poštovani gosp. Grbac


Čuli smo da od Vas možemo dobiti korisne informacije u vezi odgoja svog kućnog ljubimca.

Ovim putem vas molim ako mi možete odgovoriti na moje pitanje.


Prije 4 dana kupila sam štene maltezera ženku staru dva i pol mjeseca.  Dali postoji način kako da se nauči da spava sama u prostoriji.


Smjestila sam je u dnevni boravak međutim dok smo mi tu sve je u redu ali kad idemo na spavanje i ona ostane sama cvili dok god se netko ne ustane i dođe kod nje te  bude s njom. Ima li šanse da se osamostali i da spava sama .


Iščekujemo od vas odgovor i unaprijed se zahvaljujemo .. 


Pozdrav Ornela 

 

 

Odgovor:

---------------------------

 

Poštovanje,

Vaše štene je sve donedavno spavalo s majkom sestrama i bračom i sad mu nedostaje ta blizina i osječaj sigurnosti i zaštičenosti. Sve to pokušava nadoknaditi spavajući s vama, odnosno iz tog razloga želi vašu blizinu. 

Naravno da je moguće naučiti ga da spava sam.

Tu je potrebno da se prvi put malo oštrije postavite prema njemu i jasno mu pokažete da ste vi ta koja piše pravila. Ostavite ga samog u sobi i krenite na spavanje. Nikako nemojte reagirati na njegovo cviljenje i proteste što spava sam. 

Naravno da će on protestirati i buniti se no nakon nekog vremena će shvatiti da protesti ne pomažu te će spokojno zaspati. Najvažnije je kako rekoh da neko vrijeme budete tvrda srca i zatvorenih ušiju. 

Ako se svaki put kad on zacvili budete dizali iz kreveta i išli k njemu da ga utješite tad bi ta igra mogla duže trajati, a on se pretvoriti u prezahtijevnog i prerazmaženog psa.

Sve to moglo bi ostaviti i trajne posljedice tijekom daljnjeg odgoja i kasnije ga pretvoriti u neposlušnog, tvrdoglavog, svojevoljnog i prerazmaženog psa.

Nadam se da sam vam ovim uspio bar malo pomoći.

Srdačan pozdrav

Nenad

 

------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


Pisma čitatelja - Mogu li dobiti rodovnicu za svoju ženku Pitt bulla




Pitanje:


-------------------------------


Poštovani g. Nenad, imam pit bulla, zanima me dal postoji način da dobijem papire za nju, otac ima papire a majka ne...


Hvala...


Tomislav



Odgovor:

---------------------------

Poštovanje,

Teško je točno odgovoriti na vaše pitanje jer koliko ja znam nijedna od dvije vodeće svjetske kinološke federacije FCI i AKC ne priznaju pasminu Pitt bull kao priznatu pasminu te ne izdaju nikakve rodovnice za tu pasminu.

U Americi pored AKC postoje još neke kinološke organizacije i jedna od njih priznaje pasminu Pitt bull i koliko ja znam izdaje rodovnice.

U Evropi je to pokušala nekakva kinološka organizacija iz Rumunjske, no ne znam da li je to još uvijek aktualno. Naime Evropa a posebno Velika Britanija i Njemačka uvelike se trude uništiti odnosno istrijebiti sve pse pasmine Pitt bull.

Čak su i kod nas ministarstvo poljoprivrede i šumarstva odnosno veterinari usvojili zloglasni pravilnik "O opasnim pasminama" prema kojem se svi psi pasmine Pitt bull moraju sterilizirati.

Sve to nažalost vodi istrebljenju te pasmine.

Što se Evrope odnosno međunarodne kinološke federacije (FCI), tiče tu ne postoji apsolutno nikakva mogućnost da pas bez pedigrea ili čiji jedan roditelj nema pedigre dobije rodovnicu.

U Americi ta mogućnost postoji. Naime ako je riječ o izuzetnom primjerku neke pasmine tad mu specijalna komisija može izdati takozvanu uvjetnu rodovnicu, koju on kasnije mora potvrditi rezultatima na izložbi. Ako u tome uspije dobiva trajnu rodovnicu i dopušta mu se parenje.

Ako otac vašeg psa ima rodovnicu tad je moguće samo da je on ili američki staford ili da ima rodovnicu neke američke kinološke organizacije.

Nadam se da sam time uspio odgovoriti na vaše pitanje.

Srdačan pozdrav

Nenad



--------------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.