TABLICA UČESTALOSTI POJAVE DISPLAZIJE 
KUKOVA U POJEDINIH PASMINA




Redoviti posjetitelji našeg portala sigurno se sjećaju da smo o displaziji kukova već pisali. 

Bio je to članak kojim smo na jednostavan način objasnili što je to displazija kukova, kako je otkriti, kako je spriječiti, kako prepoznati i kako se boriti protiv nje. Taj članak sad se nalazi se na CD-u {"Psi za neznalice 2003/2004"}, te ga svi koji posjeduju taj CD, mogu iznova pročitati i podsjetiti se te teme.


No ovom prilikom naša je namjera o displaziji kukova progovoriti na drugačiji način i upozoriti sve vlasnike pasa da se displazija ne događa samo pojedinim pasminama, već da je te bolest prisutna u gotovo svim pasminama i da bi svaki vlasnik psa, već prilikom odabira pasmine, morao znati koliko je ta pasmina sklona toj nasljednoj bolesti.


O važnosti tog podatka svjedoči nam da se gotovo u svakoj rodovnici nalazi i podatak koliki stupanj displazije kukova su imali preci tog psa .


Taj podatak vrlo često može biti presudan u odluci da li uzeti štene iz tog legla.

Drugim riječima, kupovina šteneta čiji su preci imali visoki stupanj displazije, povezana je s realnim rizikom da i vaš pas  u sebi nosi tu nasljednu bolest i sve probleme koje bi mu ona u tijeku života mogla stvoriti.

Da bi vam koliko - toliko pomogli, prenosimo vam tablicu koja je sastavljena na osnovi dugotrajnih istraživanja o pojavi displazije i njezinoj zastupljenosti u u pojedinim pasminama.

Svi navedeni podaci objavljeni su u publikacijama ortopedske fondacije za životinje iz Columbie, Missouri.


TABLICA UČESTALOSTI POJAVE DISPLAZIJE KUKOVA U POJEDINIH PASMINA

 Orthopedic Foundation for Animals (OFA) Hip Registry  




 Nastavak članka "Tablica učestalosti pojave displazije kukova u pojedinih pasmina", kao i mnoge druge zanimljive članke o psima, njihovom odgoju, ishrani, zdravlju, dresuri i socijalizaciji moći ćete pronaći na našem multimedijskom CD-u "PSI ZA NEZNALICE 2004/2005".

Više o tom CD-u moći ćete saznati ukoliko kliknete na slijedeći link:http://psi-za-neznalice.com/cdimp%203.htm.


Sadržaj CD-a odnosno popis članaka koji se nalaze na njemu moći ćete pogledati ukoliko svojim mišem kliknete na slijedeći link: Arhiva članaka


Jednu od kritika napisanih povodom objave tog CD-a moći ćete pročitati ovdje.


Sam CD možete naručiti tako da nam pišete na E-mail adresu NenadGrbac@hotmail.comili putem našeg web shopa koji se nalazi na slijedećem linku http://www.webshop.psi-za-neznalice.com/


Napisao: Nenad Grbac


---------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.

 

Dobrobit životinja, a što je to?




Naš prošlomjesečni osvrt o lažnoj brizi o napuštenim životinjama, potaknuo je mnoge da nam se jave.


S svakim novim razgovorom saznali smo sve više o novcu, ljudskoj pohlepi, licemjerju, laži, neistinama, podobnim i nepodobnim udrugama, stanju u zagrebačkom šinteraju, azilu u Dumovcu, načinu na koji se ubijaju napušteni psi, novinarima, koji su premješteni u druge redakcije, samo zato jer nisu željeli krivotvoriti istinu o napuštenim psima.


Zgroženi tom pravom istinom o silnoj brizi za napuštene životinje u našoj zemlji, odlučili smo nešto i poduzeti, te nizom članaka priloga i intervjua svekolikoj javnosti pružiti priliku da sazna i cijeli niz detalja o kojim se u strogo kontroliranim hrvatskim mediji ne smije, ni govoriti, ni pisati.


Naravno da u vezi svega toga treba postaviti i cijeli niz pitanja poput: Hoće li sve to pomoći napuštenim životinjama ? Hoće li ih prestati ubijati ? Hoće li prestati zarađivati na njihovim patnjama i boli ? Da li će pravi krivci ikad priznati svoju krivnju ? Mogu li se ti ljudi ili te zvijeri, bar na trenutak posramiti sami sebe i svega onog što čine ? Može li nam objavljivanje, te brižno skrivene istine, donijeti iste one nevolje, koje su pretrpjeli i novinari, koji nisu, ni mogli, ni željeli krivotvoriti istinu i uljepšati stvarnost.

                                                           

Piše: Nenad Grbac


Brinemo li se o napuštenim životinjama ?    

    

Toliko puta spominjana briga o napuštenim i odbačenim životinjama u našoj zemlji pretvorila se doslovno u vlastito ruglo, iza kojeg se u najvećem broju slučajeva skrivaju samo ljudska okrutnost, pohlepa, licemjerje, laž, neistina, te kojekakvi interesi.


U svemu tome najgore prolaze upravo oni kojima bi takva navodna briga trebala najviše pomoći - jadne napuštene i odbačene životinje.


Naravno da se takva okrutna stvarnost brižno sakriva od javnosti. Običnim ljudima i ljubiteljima životinja putem podobnih i pravovjernih medija, nudi se samo krivotvorena istina i uljepšana stvarnost.


Sve to lako je objasniti time da oni koji su odgovorni za sva ta događanja svjesni činjenice, da bi prava istina o događajima vezanim uz navodnu briga o napuštenim i odbačenim životinjama, u svakom normalnom građaninu ove zemlje bez obzira voli li životinje ili ne, izazvala samo mučninu, bijes i ogorčenje.


Te da sve to ne bi dugo potrajalo, odnosno da nakon svega toga oni sami ne bi više mogli raditi sve ovo što danas zaklonjeni od očiju javnosti, legalno i u skladu s zakonima, koje su sami predložili, napisali i usvojili rade.


Zašto je to tako ?    


Kad bi vam rekli da su ljudi, koji provode takvu navodnu brigu o napuštenim životinjama, bolesni, izopćeni i okrutni ljudi, koji uživaju u tom mućenju lagali bi smo vas. Iako naravno i toga ima.

Sve to događa se ipak i ponajprije samo zbog novca ili točnije pohlepe za novcem, koji se takvim okrutnim postupanjem, može zaraditi.


Žalosno je, no istinito da je novac jedan od najvažnijih faktora, koji naše hrvatske političare, veterinare, šintere i podobne zaštitare, tjera da budu zločinci, krvnici, licemjeri i kradljivci.

Ljudi koji napuštenim i odbačenim životinjama ne pomažu, nego otimaju.     


Koliko novaca je u igri ?        


Količina novaca koja se vrti oko napuštenih i odbačenih životinja, te kućnih ljubimaca uopće, nevjerojatna je ukoliko je gledate iz perspektive, bilo koga tko živi od prosječne plače ili mirovine u ovoj zemlji.


Ukoliko možemo vjerovati statistici koja kaže da u hrvatskoj ima oko 400,000 pasa, te da svaki od vlasnika tih pasa na njihovu ishranu potroši otprilike oko 60 eura, lako je izračunati da je ukupna mjesečna zarada onih koji prodaju tu hranu 24.000.000 eura. Slovima 24 milijuna eura.


Samim tim jasno je da se samo od prodaje hrane za kućne ljubimce, godišnje u našoj zemlji zaradi čak 288.000.000 eura. Slovima 288 milijuna eura.


Ukoliko tih 400 000 pasa, pomnožite sa 20 eura, koliko prosječno košta cijepljenje psa protiv bjesnoće, lako ćete ustanoviti da hrvatski veterinari godišnje samo na cijepljenju protiv bjesnoće, zarade ni više ni manje nego 8.000.000 eura. Slovima 8 milijuna eura.


Mikročipiranje, sterilizacija, te drugi zahvati, istina je godišnje donose nešto manje novaca od cijepljenja protiv bjesnoće, no sve zajedno ti zahvati uvelike premašuju svotu, koja se godišnje zaradi na cijepljenju protiv bjesnoće.


Posebna priča je novac, koji se u svrhu navodnog zbrinjavanja napuštenih životinja izdvaja iz proračuna lokalnih zajednica.


Podaci o količini novca kojim građani ove zemlje financiraju ubijanje i maltretiranje napuštenih i odbačenih životinja nije nam nažalost poznat, no pouzdano znamo da je grad Zagreb u svega nekoliko godina, u gradsko ruglo od Azila u Dumovcu uložio više od 4.000.000 eura, te da se taj isti azil godišnje potpomaže s čak 2.500.000 kuna.


Da porezni obveznici u koncentracioni logor, oprostite gradski šinteraj u Zagrebu, godišnje ulože 1.800.000 kn.


Da pojedine podobne i podatne udruge za navodnu zaštitu životinja, iste te porezne obveznike, godišnje koštaju i do 800.000 kn


A znate li što je najgore ? To što je sve to tek maleni dio novaca, koji se vrte u igri zvanoj "briga o napuštenim i odbačenim životinjama".


Što bi ste sve uradili za taj novac ?


Ne znam kako sve to vama izgleda, no mene su sve te brojke uistinu impresionirale i stoga ne mogu da vam ne postavim slijedeće pitanje


Kad bi vam netko ponudio toliko novaca da li bi ste:    


a) Ubijali napuštene pse, kako taj novac ne biste morali dijeliti s njima ?      

  

b) Šutjeli o svemu što se događa i odano služili onom tko vam je taj novac uplatio?    


c) Predložili neki novi Zakon o zaštiti životinja, koji će vam naravno omogućiti novu još veću zaradu na patnjama napuštenih životinja ?


d) Tvrdili da se brinete o stotinama ili tisućama pasa, bez obzira što zapravo imate samo jednog ili svega nekoliko pasa ?


e) Prodali dušu nečastivom i zažmirili da ne gledate patnje onih kojim bi zapravo trebali pomagati.

Ukoliko ste na sva postavljena pitanja odgovorili "NE", tad se s punim pravom možete nazvati ljubiteljem životinja.


Ukoliko ste na samo jedno od postavljenih pitanja odgovorili riječju "DA", tad mi zaista nije jasno što to vi uopće tražite na ovoj stranici ili ovom portalu.


Ukoliko ste na većinu od postavljenih pitanja odgovorili riječju "DA", tad bi bilo dobro da razmislite o tome da se učlanite u "Udrugu prijatelja životinja i homoseksualaca", ili "Udrugu Helenina arka",.


Imena predloženih udruga naravno nisu točna, no bilo tko s imalo pameti i morala brzo će shvatiti o kojim udrugama se radi.


Ukoliko ste na sva od postavljenih pitanja odgovorili riječju "DA", vrijeme je da razmislite o slijedećim koracima


a)     Upišite se na veterinarski fakultet,


b)     Podnesite zahtjev za zapošljavanje u gradskom šinteraju, azilu ili Uredu za poljoprivredu i šumarstvo,


c)     c) Osnujte svoju udrugu, budite podobni, ne pomažite nikom i spokojno trošite novac poreznih obveznika


d)     d) Učlanite se u neku od ranije navedenih udruga, smijenite Kuku Lomana i Pelenu Cink, unaprijedite njihov posao i uživajte u izobilju.


Posebna napomena:


Navedena imena u ovom odlomku, naravno nisu točna, no uz malo razmišljanja brzo ćete shvatiti o kome se radi


Tko od svega toga ima najviše koristi ?


Žalosno je, no istinito da od takvog tragičnog postupanja prema napuštenim psima, malverzacija s novcem poreznih obveznika, najviše koristi imaju upravo oni koji bi im trebali i najviše pomagati - hrvatski veterinari.


No, to zapravo i nije toliko veliko iznenađenje, ukoliko se prisjetimo da su najveće zloćine u zloglasnom njemačkom koncentracionom logoru Auschwitzu radili upravo oni od kojih bi svatko normalan očekivao da tim ljudima pomognu - njemački liječnici.


Usporedba koncentracionog logora Auschwitza i zagrebačkog šinteraja ili gradskog azila u Dumovcu, nipošto nije slučajna.


Zašto oni to rade    

     

Nekad je biti veterinar značilo samo pomagati i liječiti životinje.


Danas su veterinari prije svega vrlo utjecajna skupina i biznismeni, koje ne zanimaju, ni bilo čije patnje, ni moralne norme, već jedino i isključivo novac.


Njihovo zvanje omogućilo im je monopol na određen djelatnosti u kojim se može zaraditi mnogo novaca i normalno je da oni to koriste.


Više o snazi tog takozvanog veterinarskog lobija, reći će vam i slijedeći podatci:


Sve političke odluke vezane uz životinje donose se u Uredu za veterinu, koji je sastavni dio Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva. Pročelnik tog ureda je naravno HDZ-ov veterinar Mate Brstilo.


Nakon Brstila doći će netko drugi, no i on će naravno biti veterinar. Zanimljivo je napomenuti i to da gotovo svaka politička stranka u hrvatskoj ima svog veterinara, koji naravno uvijek zastupa samo interese lobija, kojem pripada.


Logično je i to da ti i takvi tipovi uz podršku šintera i podobnih udruga, sami pišu, predlažu i izglasavaju, Zakone o zaštiti životinja, koji samo njima služe i odgovaraju.


Veterinari naravno imaju i monopol na kontrolu prehrambenih namirnica, čime su najmanje zadovoljni oni koji bi te namirnice trebali proizvoditi i koji već godinama stenju pod teškom veterinarskom čizmom - hrvatski seljaci. Onako usput dodati ćemo da je pročelnik Mate Brstilo, već jednom bio smijenjen zbog malverzacija.


Što se same situacije s kućnim ljubimcima, tiče tu je veterinarski monopol još jači. Veterinari tu doslovno upravljaju svime.


Da bi smo vam to objasnili navesti ćemo vam i slijedeće primjere:


Jedini i isključivi koncesionar Gradskog azila i šiteraja, te ujedno i najodgovorniji za sve zloćine nad napuštenim životinjama, koji se tamo događaju je veterinarska stanica Zagreb. Privatna tvrtka u vlasništvu nekolicine Zagrebačkih veterinara.


Glavni menadžer najvećeg uvoznika pseće hrane u Hrvatskoj, po zanimanju je naravno veterinar.

Vlasnik najveće tvrtke koja se u našoj zemlji bavi uvozom kozmetike i potrepština za pse, po zanimanju je također veterinar.


Vlasnik najvećeg trgovačkog lanca za prodaju pseće hrane i potrepština, po zanimanju je isto tako veterinar.


Da ne nabrajam dalje reći ću vam da je čak i Predsjednik Hrvatskog kinološkog saveza, po zanimanju veterinar. Te da su od 8 članova upravnog odbora tog istog saveza, čak šestorica veterinari.


No, da bi shvatili koliko je sve to značajno, predlažem da se ponovno vratite na odlomak "Koliko je novaca u igri"      


Jesu li veterinari jedini krivci ?


Zanimljivo je i to da je većina tih novoosnovanih udruga, zajedno s nekoliko starih, odmah počela uzorno surađivati s veterinarima.


Čim su primili prve uplate novca poreznih obveznika, odmah su zaboravili na napuštene životinje. Odmah su zaboravili činjenicu, da se psi u kojekakvim šinterajima i azilima drže u groznim uvjetima i masovno ubijaju.


Jedini uvjet koji su veterinari postavili pred njih kako bi i dalje primali novac poreznih obveznika, bio je da odmah zatvore oči, ne gledaju patnju napuštenih, te svojim istupima u javnosti i dalje zavaravaju naivne i neupućene porezne obveznike.


Jer to je zapravo jedini način, kako bi jedni i drugi i dalje mirno i bez savjesti mogli nastaviti krasti novac iz državnog ili gradskog proračuna.


No članovi nekih udruga nisu mogli ili željeli pristati na te velikodušne uvjete.


Nisu željeli zatvoriti oči i ne gledati patnje napuštenih.


Nisu željeli šutjeti o tome, kako se zapravo postupa s napuštenim životinjama i nisu mogli lagati javnosti da se te napuštene životinje ne ubija.


Nisu mogli krasti i otimati od onih kojima treba pomagati.


A sve to dovelo je do toga da su veterinari, udruge za zaštitu životinja podijelili na dvije skupine: Poslušni i podobni te neposlušni i nepodobni


Što rade "podobne udruge" ?      


Podobne udruge i dalje surađuju s veterinarima, zatvaraju oči pred patnjama napuštenih, izglasavaju nove sve gluplje zakone o zaštiti životinja, te na svoje bankovne račune svaki mjesec primaju sve veće uplate.

 

Silnu ljubav prema životinjama zamijenili su novcem i suradnjom s veterinarima.


S vremenom te udruge su se i "profesionalizirale", te sav novac namijenjen napuštenim životinjama, uplaćuju same sebi u obliku mjesečnih plaća i kojekakvih davanja.


Njihova briga o životinjama samo je paravan za unosne poslove, te takve udruge u pravilu, ni nemaju, ni ne udomljuju napuštene pse.


Naravno sve to neće ih spriječiti da svoje prihode ne uvećaju i prilozima naivnih građana, kojekakvim škrabicama, te preprodajom hrane koju im građani poklanjaju kako bi pomogli napuštenim psima.


Oni snalažljiviji povezat će se i s inozemnim udrugama, koje će im ne znajući o kakvim ljudima se radi također donirati nešto novaca ili prikupiti nešto hrane za pse. Najveći problem suradnje s takvim stranim udrugama, zapravo je to što stranci nisu naivni poput hrvatskih građana, te će vrlo brzo shvatiti s kim zapravo imaju posla. Navodno da su baš iz takvih razloga neke podobne udruge izbačene iz svih stranih saveza udruga u koji su se prijavile.


Naravno takvim podobnim udrugama vrata potkupljivih i korumpiranih Hrvatskih medija širom su otvorena, kako bi javnost stekla utisak da oni zaista nešto i rade.


Najistaknutiji predstavnici takvih podobnih, a lažnih udruga za zaštitu životinja odazivaju se na slijedeća imena: "Prijatelji životinja", "Noina arka" i fantomski savez udruga grada Zagreba "SUZA", u kojem se zapravo nalaze samo dvije udruge i nekoliko pohlepnih pojedinaca.


Što rade "nepodobne udruge" ?       


Nepodobne udruge veterinarima naravno nisu po volji, te ih na svaki mogući način šikaniraju, maltretiraju i onemogućuju u radu ili iznošenju prave istine o postupanju s napuštenim životinjama u javnost.


Da bi ih što više izopačili ili onemogućili u djelovanju nije im dopušten ulazak u institucije ili kojekakve odbore. Jedno vrijeme zabranjen im je i ulazak u šinteraj. (U gradski azil ionako ne smije nitko osim veterinara i nekolicine pravovjernih i podobnih).


Uskraćena su im bilo kakva davanja, prepuštene su same sebi.


Njihovi bankovni računi su prazni, te svakodnevno moraju razmišljati o tome kako da nahrane životinje o kojim se brinu.


No ono najvažnije je to da te udruge za razliku od velike većine podobnih pravovjernih udruga i dalje sakupljaju i udomljavaju napuštene životinje.


Svrha tih udruga i dalje je pomoć, a ne krađa.


Svoje nepristajanje na veterinarske uvjete platile su izopačenjem, bijedom i siromaštvom, no savjest im je čista.


Što to rade mediji i čemu služi uljepšavanje stvarnosti?   

    

Kao što sam već napomenuo, da bi cijela ta krađa što duže trajala važno je da naivni porezni obveznici, nikad ne saznaju što se zapravo zbiva s njihovim novcem i u čijim džepovima on završava.


Da bi se to postiglo potrebno je kontrolirati lako potkupljive i korumpirane hrvatske medije, te tako stvoriti lažnu i neistinitu sliku tobožnje brige o napuštenim životinjama.


Iz tog razloga u hrvatskim medijima uvijek su prisutni samo veterinari ili vijesti koje plasiraju podobne udruge.


Nepodobnima, poštenima, ili onima predugog jezika ulaz je trajno zabranjen.

Zanimljivo je i to da su nepodobne udruge nekoliko puta uspijele razbiti medijsku blokadu na koju su osuđene, no da su svi takvi slučajevi riješeni na slijedeći način: novinari koji su se usudili napisati nešto što se gospodi u ministarstvu ili veterinarskim moćnicima nije dopalo, preko noći bi bili premješteni u drugu redakciju.


Naravno uvijek u onu koja nema nikakvih dodirnih točaka sa psima, životinjama, udrugama, šinterajom ili gradskim azilom.


Nasuprot tome svaki Bandićev posjet, gradskom šinteraju ili svaka priglupa akcija u kojoj se zagovara vegetarijanstvo i hvali human odnos zagrebačkih šintera i veterinara prema napuštenim životinjama u lako potkupljivim hrvatskim medijima dobivaju i više nego zapažen prostor.


I na kraju da li se napuštene životinje zaista ubijaju ?       


Odgovor na to pitanje vrlo je jednostavan.


Da ubijaju ih i to na nagore i najnehumanije moguće načine!


Jeste li vi zaista toliko naivni da vjerujete da je slučajnost to što baš svaki Zakon o navodnoj zaštiti životinja, sadrži i odredbu kojom se dopušta ubijanje napuštenih životinja, koje se ne udome u roku od 30 dana ?


Vjerujete li vi zaista da većina od tih životinja dočeka taj 30-ti dan ?


Vjerujete li zaista da je to što je nekim udrugama i svima nama običnim građanima, pristup u šinteraj ili azil ili ograničen ili zabranjen, čista slučajnost ?


Jeste li baš uvjereni da naši veterinari takvo što ne bi uradili, čak ni kad bi u pitanju bilo zaista mnogo novaca ?


Da sjećam se, to isto su neki rekli i kad sam u 11-om. mjesecu. 2003. godine, napisao "Priču o znanstvenim istraživanjima na Zagrebačkom veterinarskom fakultetu".


Sjećam se čak i toga da su me ti isti optužili da lažem, da sam sve to izmislio, te da se to nikad nije dogodilo.


Zatim je u 7. mjesecu 2005, otkriveno da se hrvatski veterinari opet malo igrali bogova, te je hrvatska javnost napokon saznala pravu istinu o monstruoznim događanjima, koja su se toliko dugo sakrivala od očiju javnosti.


Jasno se sjećam i toga da se tad konačno ustanovilo, da ja ipak nisam ni lagao, ni izmišljao, te da je moja "Priča o Znanstvenim istraživanjima na veterinarskom fakultetu", bila u potpunosti i istinita i točna.


--------------


Napisao i uredio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


Aug 24 '12 · Oznake: dobrobit životinja, a što je to?

Pisma čitatelja – Čudno se ponaša kad pliva, laje i radi grimase...


Pitanje:

 



Pitanje:

-------------------------------


Nenade,


evo nakon dužeg vremena ja bih Vas ponovno zamolila za jedan savjet u svezi Rone.Sad se tiče njenog ponašanja kad pliva u vodi tj. kad  kad smo s njom i mi. Neprestano laje i to pokazuje baš ružnu facicu pa se bojimo da nebi čisto nenamjerno s takvim ponašanjem nekoga ozlijedila.Sad me zanima kako bi trebalo pravilno postupiti i korigirati je?


Ja se nadam da ćete mi moći dati odgovor i unaprijed vam se zahvaljujem.


Lijep pozdrav, Ružica 

 

Odgovor:

 ---------------------------

 

Pozdrav,


Nije to baš lako pitanje.


Prvo bi trebalo vidjeti zašto ona to tako radi.


Da li iz užitka, da li se na taj način zafrkava i izgleda sama sebi otkačeno ili to radi zbog straha da ju netko ne potopi.


Sjećaš li se možda da li se takvo što dogodilo?


Jedini način na koji to možeš spriječiti je da joj pokažeš da ti se takvo što ne sviđa.

 

Ako imaš prilike pokušaj plivati pored nje i čim primijetiš da se tako kesi vikni na nju i upozori je da to ne radi.

 

Ako treba vikni na nju ili ju čak i kazni kad izađete iz vode.

 

Nikako u vodi da je ne bi prestrašila.

 

Pokušaj privući njenu pažnju i na taj način joj ne dopustiti da se posveti lajanju i režanju. Dobar način za to je igra. A za takvu igru ti može poslužiti i drvo i loptica i sve drugo što pluta, a može se nositi u psećim zubima.

 

Trebati će ti nešto vremena upornosti i ponavljanja no problem bi za nekoliko dana mogao biti riješen.

 

Sve u svemu meni se ipak čini da ona to ne radi iz zlobe nego iz uživanja i oduševljenja kupanjem i plivanjem. Lajanjem na neki način pokušava privući tvoju pažnju. A, vjerojatnost da bi u vodi nekog ugrizla je vrlo mala.

 

Ipak ako to možeš spriječiti dobro je prihvatiti se posla.

 

Toliko zasad

 

Srdačan pozdrav

 

Nenad i Schnautzi



Re_Pitanje:

-------------------------------


Nenade, hvala Vam puno na odgovoru.


I ja mislim da ona to ne radi iz neke zlobe nego koliko sam uspjela shvatiti mislim da je problem kad je u vodi ako ne obraćamo pažnju na nju onda ona laje ko luda. Čim joj bacamo drvo sve je ok. Pliva do njega i nazad k nama. 


Ali ako nema nikakvu zanimaciju a mi plivamo ona počinje lajati ko luda i ako je pozovemo dopliva do nas i ok je. Ali ne sviđa nam se ako netko skače u vodu malo jače hoda ,šprica se sa vodom onda ona tu reagira. Ja je korigiram koliko mogu, Ali ona je u tome uporna.


Nadam se da ću uspjeti je nekako smiriti.


Još jednom hvala.


Pozdrav i Vama od mene i Rone




------------------


Odgovorio i uredio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


Što drugi kažu o nama ?




Oduvijek me je zanimalo što drugi misle o nama i svemu što smo zahvaljujući portalu "Psi za neznalice" i tri dosad izdana multimedijska CD-a uradili i postigli .  No ovako nešto priznajem, zaista nisam očekivao.

 

Gospodin Atif Kujundžić je napisao i poslao nam, kako i sam navodi, esejizirano shvaćanje portala "Psi za neznalice" i pojave osobe pod imenom Nenad Grbac. Koliko je on u svemu tome u pravu, to će svatko od vas moći zaključiti sam, ukoliko pažljivo pročita njegov vrlo zanimljiv i nadahnuto napisan tekst. 


 No, ja bih ipak ipak primjetio da Nenad Grbac koji se spominje u tekstu, najvjerojatnije ipak nisam ja ili bih napomenuo samo to da ja sam sebi nikad ne bih pripisao zasluge ili vrline, koje je gospodin Kujundžić u svom tekstu pripisao osobi, koja se vjerojatno ipak sasvim slučajno zove kao i ja.

   

                                                                                 Nenad Grbac 

      

----------------------------------


Atif Kujundžić



POVODOM TREĆEG MULTIMEDIJSKOG CD-a NENADA GRBCA


"MULTIMEDIJSKI CD O PSIMA" I INTERNET PORTAL "PSI ZA NEZNALICE"


by Nenad Grbac, Zagreb, Croatia 


* * *

Nesvjestan toga, kao i nebrojenih drugih stvari u svome vijeku, namjerno ne kažemo: životu, čovjek mahom, najčešće, provodi dato mu vrijeme živeći sam. Ustvari, to je cijena retardirane misli: "Čovjek, kako to gordo zvuči!?" 

Doista, nevažno je, ko je autor te nesuvislosti. 


Dakle,


prihvatajući svoju pojavu kao prirodan ekskluzivitet, 

ili: ekskluzivitet prirode (čak!), čovjek se usamio, a potom, udaljio i sam od sebe. Usput je, bez etičkog promišljanja aspekta svojih postupaka sve na šta je naišao, nastojao iskoristiti ili okrenuti u svoju korist. Jer, nije vidio smisao stvari i pojava, koje mu nisu od neposredne koristi. 

Bezobziran u svojim - darovanim mu moćima - čovjek se tako privilegiran, sporo i teško razvija kao dio cjeline koju čini Jednost. Jednako živi i neživi svijet, spoznato i shvaćeno, viđeno i neviđeno, pojmljivo i nerazumljivo.


To, ponajprije znači, kako čovjek slabo cijeni sebe i svoju priliku.


* * *


Potom, pouzdano:

ČOVJEK,

zaboravio je svoga Stvoritelja i sebe kao dio Svega.

Zaboravio je bolji dio svijeta koji mu je omogućio opstanak.

Poželio je postati i biti sve i otisnuo se u ništavilo. Dokaza ima napretek i svaki čovjek ih zna, jer zahvaljujući čovjeku, ugrožen je njegov opstanak na jedinoj mu planeti: Zemlja.


* * *


Zatim, 

VUČICA 

koja je bila dojilja Romula i Rema, koji će potom, odrastavši, podići Vječni Rim na sedam brežuljaka,

postala je "čovjekov dušmanin" kojega je doveo do potpunog istrjebljenja i uništenja i tako: postao sam svoj neprijatelj bez presedana.


Ako pogledamo australijskog divljega psa - dinga, vidimo prekrasnu životinju sasvim sposobnu da živi u prirodi, bez čovjeka. Vuk, hijena, šakal - takođe. Lav, gepard, puma. Slon, hipopotamus, krokodil, gmizavci, insekti. Medvjed, foka, kit, delfin, morski lav, ajkula. 

Ptice. 

Sasvim su neovisni od čovjeka.


Krećući, 

krajnje banalno motiviran prikupljanjem trofeja, ili bijednim koristima, čovjek, naoružan i s bezbjedne distance, uporno ih i sistematski istrjebljuje.

Nekih vrsta, pouzdano, više, nema.


* * *


Ali pas, 

kojega je čovjek pripitomio i odvojio od prirode radi sebe i tako ga oneprirodio, te ga prethodno učinio dijelom samoga sebe i zato jer mu je pas postao bezuvjetno odan, 

posebno je i prvorazredno, pa i kardinalno pitanje čovjekovoga razuma i ćudoređa.


Naime,

ČOVJEK NEMA SVIJEST O TOME,

KAKO SAM: NE VRIJEDI NI ZA IČ!


* * *


Najtragičnija strana odnosa između čovjeka i psa, proizilazi upravo iz beskrajne odanosti koju pas ispoljava prema čovjeku i jednako beskrajne bezobzirnosti, koju čovjek ispoljava prema psu. I inače, najlakše bi bilo dokazivati kako je čovjek beskonačno bezobziran prema svemu i jednako prema drugom čovjeku i psu.


Jer,

to što čovjek čini psu, još jedino čini i svojoj vrsti, ljudima, svome biću čiji je sastavni dio: 

PAS.


* * *


Općinske vlasti širom ex-YU prostora, na osnovu broja odrezanih vrhova repova ubijenih pasa, udruženjima građana - društvima lovaca, ljudima - dakle: isplaćuju bijednu naknadu za ubijanje pasa lutalica, a koju oni, u svojim lovačkim pohodima troše, vodeći sa sobom svoje kinološki verificirane - rasne pse i nakon lova organizirajući terevenke, bankete i pijanke... 


Pri tome, 

progone zadnjega fazana, posljednju patku, već nepostojeću lisicu i vuka, divlju svinju, a sve to: 

koristeći usluge svojih: 

lovačkih pasa.


* * *


Čovjek jeste čudovište koje karakterizira odsustvo svake mjere.

Niti mu je do mjere stalo, niti on, jadan, zna što bi s eventualnom mjerom. Što bi izmjerio, tako, neizmjerno glup, do tuposti? 

U tom smislu i značenju, svaka životinja, savršenija je od čovjeka. 

Jer, 

čovjek, niti namjerava mjeriti, niti mu mjera može nešto značiti, takvom, 

neizmjernom.


* * *


Tu negdje,

referentno,

našao se ČOVJEK imenom

NENAD GRBAC.

I to je ljudska priča za sebe.

Humanist, ljubitelj životinja i posebno pasa. Očajan zbog čovjekovoga odnosa prema psima i životinjama uopće. Čovjek s cjelovitim osjećanjem svijeta i beskrajnom ljubavlju za pse i ugrožene životinjske vrste. Čovjek sa smislom i zdravim osjećanjem pravednosti.

NENAD GRBAC.

Čovjek s neutaživom potrebom da bude od koristi i čovjeku i životinjama. Istinoljubiv do razornog bola. Samoprijegoran do samožrtvovanja. Odan svojoj zamisli i dobroti. Istrajan u svojoj namjeri da Svijet učini boljim.


* * *


I, 

kako volimo reći, kad nešto shvatimo: 

Nenad Grbac,

odredio se ljudski pošteno i nepristrasno. Stao na stranu pasa, svih boja i rasa. Jer: shvatio je suštinu. Čovjeka i psa.

To što se događa psima, osjetio je kao sopstvenu bol, 

kao osobnu nesreću i tragediju, svu tu pošast koju širi čovjek prema psu kao sebi najodanijem stvoru u okruženju i okolišu.

Odlučio je beskompromisno stati u zaštitu psa, a to znači i suprotstaviti se čovjeku i svim čovjekovim i društvenim nehumanim i zločinačkim mehanizmima postupanja, zlostavljanja i uništavanja pseće vrste. 

I više od toga, 

odlučio je pokazati kako je valjano i lijepo stati na stranu tih dobrih stvorenja, u njihovu i čovjekovu korist, dakle na stranu zajedničke dobrobiti.


* * *


Kao mjeru sopstvenoga prilaza, 

Nenad Grbac, 

osjetio je potrebu biti iskren i istinoljubiv. 

Kao etički uspravna i nepotkupljiva ljudska pojava, 

učinio je to transparentno, bez taktiziranja i zaobilaženja istine, bez podilaženja autoritetima, naprotiv: suprotstavljajući im se valjanim argumentima. Govoreći i njima i svijetu istinu u lice, tražeći i od njih i od svijeta da shvate i osnaže impuls nade i bolje budućnosti za sve.

Osim što je napravio izvrstan 

MULTIMEDIJSKI CD O PSIMA, 

pod naslovom: 

"PAS VIŠE OD NAJBOLJEG PRIJATELJA", 

o psećim rasama i njihovim osobinama, 

rekao je o svemu tome puno više stvari na svome portalu

"PSI ZA NEZNALICE",

koji u internet prostoru funkcionira već duže od dvije godine, 

a potom i na svome, istoimenom, compact discu, koji jedanput godišnje obuhvata i trajno čuva sadržaj portala.


Ono, 

što je možda najvažnije u pojavi Nenada Grbca i njegovome radu, jeste činjenica, što se odlučio djelati u virtualnom svijetu interneta, a to znači na globalnom planu ili unutar mogućnosti globalnih suvremenih trendova koji su pod kontinuiranom pažnjom i u optici većine čovječanstva. Dakle, Nenad Grbac je čovjek s takvim, sasvim suvremenim osjećanjem svijeta i smislom za djelovanje u njemu. 


I, 

baš na taj način, Grbac se predstavio kao čovjek u potpunom dosluhu s vremenom i suvremenim mogućnostima visokoetičnog i humanističkog, ali i uistinu produktivnog djelovanja na odabranoj frekvenciji radi postizanja svoga plemenito postavljenog cilja. 


Jer, 

Nenad Grbac je s istim stavom i prisutnim materijalima, čak i pod istim nazivom, mogao organizirati izdavanje časopisa u tiražu od 1000 ili nekoliko hiljada/tisuća primjeraka, računajući tako i na osobnu korist. Ali neovisno o tiražu, domet bi uvijek bio neusporedivo manji od ovoga koji ima njegov Portal, čiji sadržaj evo već drugu godinu prenosi i na kvalitetan nosač podataka: interaktivni compact disc.


* * *


Taj sjajni istinoljubivi i otvoreni čovjek,

borac za prava životinja bez premca,

NENAD GRBAC,

pojavljuje se kao savjest svekolikog čovječanstva posebice griješnog prema psima, koje je radi odanosti sebi, odvojilo od prirode i učinilo i zavisnim od svoje, najčešće, zle i nikakve volje

odgovornosti.

Nenad Grbac,

opet,

Razabrao je i zna, najvećem broju ljudi sasvim nejasnu stvar: dovoljno je da čovjek bude čovjekom, a pas - psom, i jedan sjajan životni krug, funkcionirat će bez pogrješke.

Niti čovjek može sam, niti je pas bez čovjeka pas.

To čudo dobrote i pozitivne energije koju nosi pas kao čovjeku odana životinja, u stanju je rješavati sve moguće čovjekove frustracije i transformirati njegovu negativnu energiju već svojim pozitivnim prisustvom.

No, 

tako je i s brojnim drugim stvarima koje čovjek bitno nipodaštava i očigledno zanemaruje, a one ga uistinu čine.

Čovjek se udaljio od principa sopstvenog opstajanja.

Čovjek se ponaša neodgovorno prema sebi i okruženju i jednako nesavjesno prema psima, a Nenad Grbac mu pomaže da osnaži svijest i savjest i shvati svoju odgovornost. 

Jednako zbog sebe, svoga sada i svoje budućnosti.

Na ovom mjestu, želim reći:

moje iskreno i najdublje poštovanje, 

gospodine Grbac.


* * *


Drugi po redu CD sa sadržajem portala

"PSI ZA NEZNALICE 2004. - 2005."

prvi je bio:

"PSI ZA NEZNALICE 2003. - 2004.",

Nenad Grbac je oblikovao s 

credom: 

"DOPUSTITE SVOME PSU DA BUDE PAS",

sasvim svjestan kako čovjek svojom nehumanom zlo/voljom poništava dobru pseću narav/prirodu na štetu sopstvenoga bića i žića. Tu su brojni tekstovi koji govore u korist zamisli Nenada Grbca. Znanstveni i stručni, ali i ljudski, humanistički dobronamjerni - otapaju stari i tvrdi led ljudske zlobe i nezainteresiranosti.


Na Portalu Nenada Grbca,

svaki živi čovjek može ponešto uistinu korisno naučiti, a što će biti dobro njemu osobno, njegovome okruženju i, čemu se naročito radujem/o: psima, posebice.


Da je u pitanju samo galerija psećih likova i njihovih dobrih očiju, šapa i repova, ovaj CD - bio bi vrijedan svake pažnje.

No,

Nenad Grbac zna šta želi postići i zato je njegov CD

puno više od svega što bismo mogli očekivati ma koliko bili motivirani ili nezainteresirani.


* * *


30. travnja/aprila, anno Domini, 2005. Atif Kujundžić


* * * 




Bilješka o piscu:  

      

Atif Kujunžić je pisac, pjesnik i spisatelj. Živi u Lukavcu, BIH, a rođen je 1947. u Gračanici.  Više o svom književnom radu rekao nam je on sam u intervjuu koji možete pročitati ukoliko svojim mišem kliknete na slijedeći link: {Intervju Atif Kujundžić} 


 Dakle, citiramo riječi gospodina Kujundžića:


 Pišem i objavljujem dugo. Ne smijem reći kad sam objavio svoju prvu pjesmu, jer, to je bilo 1957. godine. Prvu knjigu poezije objavio sam u sarajevskoj Svjetlosti, 1976. godine, a od tada, tridesetak raznih knjiga u rasponu od poezije do proze, esejistike, publicistike... Zastupljen sam tekstovima u udžbenicima za osnovnu školu, ali i knjigama u programu lektire za osnovnu školu.


Mi bi smo svemu tome dodali i to da najradije piše za djecu. O čemu nam svjedoče i slijedeći naslovi njegovih knjiga: "Pjesme o pticama", "Muške ženske i druge pjesme", "Razglednice srca, ljubavi i prijateljstva" i "Priče o dječacima i psima".  Uz odobrenje gospodina Kujundžića web portal "Psi za neznalice" je objavio i jedan ulomak njegove knjige "Priče o dječacima i psima", drugo poglavlje, ili drugu priču po redu, po imenu "{Zvijer ili ubleha}" i dvije, dotad neobjavljene priče o psima: "Traktat o dvije pseće naravi tibetanskih španijela" i priču "Beni i Teo ili priča o slobodi" . Pri tom naravno nismo zaboravili ni pjesnički izricaj gospodina Kujundžića, te smo na portalu objavili i dvije "Pjesme o psima". Jednu po imenu "Jesen i ja dok jasenak sja" i drugu nazvanu kratko i jednostavno "Jesen".


 Sve te priče i pjesme zahvaljujući priloženim linkovima možete i ovaj put pročitati i uvjeriti se u jednostavnost i jedinstvenost, i samim tim i veličinu i značaj književnog opusa gospodina Atifa Kujundžića. 

      

Pripremio za objavu na portalu   Nenad Grbac 


---------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.

     


Predstavljamo vam pasminu – Škotski ovčar (Rough Collie)


Za ove pse se zna da su naseljavali Veliku Britaniju, a naročito Škotsku još od XIV stoljeća. Postojale su u dvije varijante: kratkodlaka (Smooth Collie) i dugodlaka (Rough Collie).

Za ime Koli ne može da se odrediti točno porijeklo, no postoje mnoge teorije. Po prvoj ime Koli (Collie) potiče od riječi ugalj (coal), a vezu predstavlja crna boja dlake koja je nekad bila prevladavajuća. Druga, pak, povezuje ove ovčare sa rasom ovaca „colleys“, a treća sa rečju okovratnik (collar), povezano sa bijelim okovratnikom dlake.

Lesi se vrača kući (Lassie come home)


Ovo je danas jedna od najpoznatijih pasmina u svijetu, a popularnost duguje radu Alberta Paysona Terhunea i mnoge novele, filmovi, serije s poznatim imenom Lassie. Lik Lassiea je osmislio Eric Knight u kratkoj priči objavljenoj 1938. godine Lassie se vraća kući (objavio Saturday Evening Post) i 1940. godine kada je izdana kao novela.

"Lassie" je prvi put ekraniziran 1943. godine u filmu Lassie se vraća kući s glumcima Roddy McDowall i Elizabeth Taylor. Prateći uspjeh filma, već 1945 godine objavljen je nastavak Lassiejev sin s glumcima Peter Lawford i June Lockhart. Sljedeće godine, 1946, objavljen je treći nastavak Hrabrost Lassiea s Elizabeth Taylor.

Lassie je jedna od samo troje životinja koja je dobila zvijezdu na Hollywoodskoj stazi slavnih. (ostali su Rin tin tin i Stronghead 2005. godine show business journal Variety je svrstao Lassie u 100 ikona svih vremena.

Izgled

Pasmina  Škotski ovčar se javlja u četiri osnovne boje: bijela, bijela, trikolor i srebrnoplava. Svi imaju bijele boje oko vrata, donjem dijelu noga i eventualno na vrhu repa. Neki mogu imati bijele mrlje po glavi, ili bijelu crtu po sredini glave do nosa. Na glavi su prepoznatljive bademaste oči, nos u obliku tupasto zaobljenog klina i uši s 2/3 gore i 1/3 poklopljene.

Dlaka je gusta, ravna i dugačka, podlaka je mekana i čupava; na stražnjoj strani prednjih noga dlaka je malo duža nego kod zadnjih. No, kad smo već kod dlake  posebno treba napomenuti da je pasmina Škotski ovčar upravo zbog duge i guste dlake pogodnija za držanje na otvorenom nego u stanu. Svi oni koji pomisle da linjanje i duga dlaka nisu veliki problem mogli bi ostati i razočarani i susresti se s kojekakvim drugim problemima.

Također kod prednjih nogu bijela boja seže do koljena, kod zadnjih do razine zgloba "šake". Držanje repa je uglavnom spušteno, moguće horizontalno ali ne i uvis.

Temperament i ponašanje


Što reći ili napisati za psa kojeg kao pasminu i pojavu vrlo često opisuju i sljedećom rečenicom "To je pas muške inteligencije i ženske ljepote". Bez obzira koliko vam ta rečenica čudno zvučala i koliko se možda neki od vas naljutili na nju svi oni koji poznaju tu pasminu složiti će se s tvrdnjom da taj opis apsolutno odgovara i pojavi i osobnosti škotskog ovčara.

Prvo i osnovno što kod te pasmine treba naglasiti je to da su i vrlo inteligentni i  druželjubljiv, te da zbog svoje osjetljivosti i blagosti zahtijevaju puno pažnje i pozitivnih emocija.

S tom pasminom jednostavno se ne smijete ponašati grubo i osorno. Na grube kazne i glasno vikanje ni ne pomišljajte.  Sve to pse ove pasmine dovodi u stanje šoka, prevelike plahosti ili u krajnjem slučaju i do pojave tvrdoglavosti i inaćenja.

Najbolji način za postupanje s tom pasminom je (kao i kod većine drugih pasmina) igra, veselje te pozitivnu namjere i emocije.

Važno je napomenuti i da su vrlo odani svom vlasniku te da se u slučaju opasnosti mogu ponašati i vrlo zaštitnički. S djecom i drugim članovima obitelji su vrlo pažljivi te se stoga s punim pravom može reći i da su Škotski ovčari gotovo idealni obiteljski psi za velike obitelji s djecom i naravno velikim dvorištem.

--------------------------------

ŠKOTSKI OVČAR DUGODLAKI / ROUGH COLLIE


Standard

Zemlja porijekla: Velika Britanija

Kennel Club, 1988

OPĆI IZGLED: ostavlja dojam zadivljujuće ljepote, suzdržanog dostojanstva, niti jedan dio ne kvari harmoničnost cjeline.

KARAKTERISTIKE: izgledom ocrtava snagu i aktivnost, lišen nezgrapnosti i bez traga grubosti. Najvažniji je izraz lica., koji se postiže savršenom uravnoteženošću spoja prednjeg dijela glave i lubanje, veličine, oblika, boje i smještaja očiju te pravilnom pozicijom i držanjem ušiju.

TEMPERAMENT: prijateljski naklonjen, bez traga nervoze ili agresivnosti.

GLAVA I LUBANJA: karakteristike glave, koje su od prvorazrednog značaja, moraju se promatrati u skladu sa veličinom psa. Gledano sprijeda ili sa strane, glava podsjeća na fino zatupljen klin, čistih, mekano ocrtanih linija. Lubanja je plosnata. Obje strane glave, od ušiju do kraja crnog nosa, postepeno i glatko se sužavaju u klin, nema istaknutih obrisa kostiju obraza ili stisnute njuške. Gledano sa strane, linija glave i linija gubice položene su kao dva paralelna pravca jednake dužine, koji su povezani blagim, ali zamjetnim prijelazom - stopom. Središnja točka između unutarnjih uglova očiju (što je centar pravilno postavljenog stopa) centar je ravnoteže duljine glave. Završetak glatke, fino zaobljene njuške je tup, nikad četvrtast. Donja vilica je jaka, čisto odrezana. Dubina glave od čela do donjeg dijela vilice nije nikad prevelika (preduboka glava). Nos je uvijek crn.

OČI: vrlo važna odlika koja daje blagi izraz licu. Oči su srednje veličine (nikada premale) postavljene ponešto ukoso, bademastog oblika i tamnosmeđe boje, osim u slučaju blue merle pasa kod kojih su oči (jedno ili oba, ili dio jednog ili oba oka) često plave ili šarene sa plavim odsjajem. Izraz lica odaje veliku inteligenciju, sa živahnim, pozornim pogledom kada osluškuje.

UŠI: male, ni preblizu, niti predaleko postavljene jedno od drugoga na vrhu glave. Kad je pas opušten položene su unatrag, a u pozornom su stavu postavljene prema naprijed i nošene polu-uspravno, to jest, otprilike dvije trećine uha stoji uspravno, vršna trećina se prirodno preklapa prema naprijed, ispod horizontalne linije preklopa.

USTA: Zubi dosta veliki. Vilice snažne sa savršenim, pravilnim i potpunim škarastim zagrizom, što znači da gornji zubi tijesno preklapaju donje zube i da su postavljeni okomito u vilicu.

VRAT: mišićav, snažan, dug i lagano zaobljen.

PREDNJI DIO TRUPA: plećka dosta koso položena i pod pravim kutom. Prednje noge ravne i mišićave, laktovi ne smiju biti postavljeni ni prema unutra niti prema van. Kosti umjereno jake i oble.

TIJELO: nešto duže u odnosu na visinu, leđa čvrsta, lagano zaobljena preko slabina, rebra dobro pružena, duboka prsa, prilično široka iza pleća.

STRAŽNJI DIO TRUPA: stražnje noge mišićavih butina, ravne i snažne u donjem dijelu, koljeno dosta savijeno. Došaplje čvrsto postavljeno i snažno.

ŠAPE: ovalne, jastučići dobro ispunjeni. Prsti prednjih nogu zasvođeni i čvrsto skupljeni. Prsti stražnjih nogu nešto manje zasvođeni.

REP: dugačak, tako da kost dosiže najmanje do skočnog zgloba. Nosi se nisko kada je pas miran, ali sa vrhom lagano savijenim prema gore. Može se nositi visoko kad je pas veseo, ali nikad iznad linije leda.

KRETANJE: kretanje je tipično obilježje ove pasmine. Zdrav pas nikada nema laktove izokrenute prema van, ali se kreće tako da prednje noge postavlja dosta blizu. Položaj šapa izokrenut prema van, križanje nogu ili valjanje kukovima su vrlo nepoželjni. Stražnje noge, od skočnog zgloba do tla, moraju biti paralelne kada ih se gleda odostraga, ali ne preblizu postavljene; kada se promatra sa strane kreće se glatko. Stražnje noge su snažne sa jakim potiskom. Poželjan je dosta dugačak korak, koji mora biti lagan i ostavljati dojam kretanja bez napora.

DLAKA: prati liniju tijela, vrlo gusta. Pokrovna dlaka ja glatka i tvrda na dodir, podlaka je mekana, poput krzna i vrlo gusta, tako da gotovo sakriva kožu; šal i griva su vrlo bujni, dlaka na glavi je kratka, na vrhovima ušiju je kratka , ali prema korijenu je dulja i ima je više, prednje noge imaju duge zastavice, a stražnje noge su bogato odlakane iznad skočnog zgloba, dok je ispod dlaka kratka. Na repu je dlaka vrlo bujna.

BOJA: postoje tri priznate boje: sable (žutosmeđa), trikolor (trobojna) i blue merle (mramorasto plava).

SABLE: žutosmeđa boja (boja samurovine), sve nijanse od svijetlo zlatne do bogato crvenkastosmeđe (boja mahagonija) ili žutosmeđa zasjenjena crnom. Svijetlo pšenična ili žuckastobijela su vrlo nepoželjne.

TRIKOLOR: prevladavajuća je crna sa bogatim paležom na nogama i glavi. Crvenkasti odsjaj na pokrovnoj dlaci je vrlo nepoželjan.

BLUE MERLE: prevladavajuća je čista srebrno plava boja, poprskana i zamrljana sa crnom. Bogati palež je poželjan, ali se njegov nedostatak ne kažnjava. Velike crne oznake, siva boja, ili crvenkasti odsjaj bilo na pokrovnoj dlaci ili na podlaci su vrlo nepoželjni.

BIJELE OZNAKE: dlaka bilo koje gore navedene boje mora, u većoj ili manjoj mjeri, imati bijele oznake tipične za škotskog ovčara. Poželjne su slijedeće oznake - bijeli ovratnik, u cjelini ili djelomično, bijela prsa, noge i šape, bijeli vršak repa. Na glavi i/ili njuški može biti bijela lisa.

VELIČINA: visine u grebenu - mužjaci, 56 -62-cm (22 -24-in.). Ženke, 51 -56 cm (20 -22- in.).

GREŠKE: bilo koje odstupanje od gore navedenog opisa mora se smatrati greškom, a težinu greške mora se procjenjivati u skladu sa stupnjem greške.

NAPOMENA: mužjaci moraju imati dva izgledom normalna testisa potpuno spuštena u skrotum.



Napisao: Nenad Grbac


---------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.

Psi kao prosjaci (prvi dio)




Jeste li ikad sami sebi postavili pitanje koliko vam znači pas?


Najvjerojatnije niste, no ukoliko malo bolje razmislite, shvatiti ćete da bi se vaš život bez psa uvelike razlikovao od života, kojim sada živite.


Svima nama koji imamo psa teško je zamisliti život, bez pogleda njihovih sjajnih toplih očiju, život bez veselog laveža, koji nas dočeka kad se umorni i neraspoloženi vraćamo s posla ili iz škole?


I stoga ne mogu da se ne upitam da li postoji netko tko nas može voljeti na taj i takav način i u potpunosti i svakog trenutka biti nam apsolutno posvećen?


Da li itko može tako jednostavno i instinktivno shvatiti sve naše osjećaje, naša veselje, naše strahove i tako jednostavno ih otkloniti?


No, psi takvi kakvi jesu, sve više postaju i predmet kojekakvih manipulacija. Njima se sve više bave ljudi, koji ih ne poznaju i kojima riječ "pas", predstavlja samo istoznačnicu za novac.


U rukama takvih ljudi, psi postaju istovremeno i sredstvo manipulacije i prosjaci na temelju čijih tragičnih sudbina se iz džepova poreznih obveznika, pokušava izvući što više novaca.


Klasičan primjer takvih postupaka je i nedavna akcija "Ureda za poljoprivredu i šumarstvo", i udruge po nazivu "Prijatelji životinja".


Naime dotični ured je dotičnoj udruzi za potrebe nekakvog programa navodne socijalizacije ili dresure, svega pet pasa, izdvojenih iz gradskog azila, isplatio čak 25 000 kuna.


S obzirom da članovi te udruge znaju mnogo o vegetarijanstvu, jogi, homoseksualizmu, i odvikavanju od narkotika, a gotovo ništa o psima, za pomoć pri navodnoj "dresuri pasa iz Azila", su angažirali i osobu, koja nikad nije uspjela, ni socijalizirati, ni izdresirati čak ni vlastite pse.


No, da ne dužimo dva mjeseca kasnije u novinama se objavljuje da su ti psi tijekom "uspješne", i vrlo skupe dresure, uspjeli naučiti čak dvije naredbe ("Sjedi" i "lezi"), te da su spremni za odlazak u novi dom.


Tri mjeseca kasnije novine objavljuju i vijest da je od tih pet "savršeno izdresiranih pasa" samo jedan udomljen, no prešućuju nam podatak o tome u čijim džepovima je završilo tih 25 000 kuna, kao i podatak o tome koliko se hrane za napuštene pse, za tu svotu moglo kupiti.


Još gori primjer manipulacije sudbinama napuštenih pasa pružila nam je fantomski "Savez udruga grada Zagreba", (SUZA), koji putem novina prijeti građanima da će odsad sve napuštene pse, koji oni dovedu u njihove prostorije odmah i bez razmišljanja eutanazirati.


Time je i konačno potvrđeno da je fantomski "Savez udruga grada Zagreba", zapravo samo produžena ruka gradskog šinteraja.


No pitanje je gdje zapravo završava 800 000 kuna, koliko grad godišnje izdvaja za potrebe tog izmišljenog saveza izmišljenih udruga.


Ipak da vas ne bi razočarali reći ćemo vam da je sve to samo podnožje ledenog brijega, jer se u politici zbrinjavanja napuštenih pasa, vrti još jako puno novaca.


Te da svim tim ljudima, psi zapravo nisu nimalo važni, osim kao sredstvo manipulacije ili kao prosjaci iz Dickensovog "Olivera Twista".





--------------


Napisao i uredio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


Aug 16 '12 · Oznake: psi kao prosjaci (prvi dio)
Predstavljamo vam pasminu: Zapadno škotski bijeli terijer (West Highland White Terrier)

Zapadnoškotski bijeli terijer, poznat i kao Westie, je vrsta psa poznatog po svojoj živahnosti, odvažnosti i potpuno bijeloj dlaci. Izuzetno je prijateljskog ponašanja, pogotovo prema starijoj djeci, ali zahtijeva i puno pažnje.. Mnogi vjeruju da je nastao križanjem kern terijera sa autoktonim zapadnoškotskim pasminama.


Izgled


Westie ima tamne, sjajne oči koje imaju prodorni pogled. Uši su mu male i uzdignute dajući psu izgled spremnosti za svaku situaciju. Težina odraslog psa muškog spola je od 6,8 do 9 kg, a za ženke od 6 do 7,2 kg. Naraste od 23 do 28 cm. Rep mu je uvijek uspravan. Unutrašnjost dlake mu je gusta i meka, a prema vani postaje gruba i zahtjeva redovito češljanje. Dlaka mu je srednje duljine i umjereno kudrava, čupava i treba ju redovito šišati. Mnogi vlasnici dlaku oko lica ostavljaju dugu tako da izgleda kao lavlja griva.






Porijeklo:    


Sredinom devetnaestog stoljeća pojavila su se u nekom uzgoju kern (caim) terijera u gorofoviji Argyll sasvim bijeli štenci umjesto da budu crveni. Bijeli primjerci su selekcionirani i umnoženi sve dok nije natsala ova pasmina. Znači praotac Zapadnoškotskog bijelog terijera nije, dakle, nitko drugo do bijeli kern terijer. Kasnijim uzgojem razlike između te dvije pasmine su se povećavale.


Ponašanje i karakter:


Ova je pasmina puna energije i upornosti. Vrlo su razdragani, veseli, pametni i znatiželjni te donose radost u svaki dom. Radi svog temperamenta Westieja opisuju i kao "velikog psa u malom tijelu". Uvijek je na oprezu i može se smatrati psom - čuvarom, iako radi svoje veličine ne djeluje zastrašujuće. Ako ga se draži i provocira, reagira režanjem pa čak i ugrizom. Kada su mu rep i uši spušteni, Westie je zadovoljan, odnosno prilično sretan zbog nečega. To bi moglo biti dolazak vlasnika, žvakanje omiljene igračke ili jedenje. Izuzetno je društven s ostalim životinjama iako se "upoznavanje" s domaćim ljubimcima, uključujući i mačku, mora izvesti s dodatnim oprezom, premda se brzo privikne. Kako Westie spada među lovačke pse, potreban mu je veći prostor za trčanje i igru, ali unatoč tome, vrlo se brzo privikavaju i na male prostore,stanove. I u putovanjima je dobar suputnik jer se lako prilagodi na nove situacije i ljude. Radi svoje energije brzo se umori te više puta na dan drijema. Kao i ostali psi, puno bolje reagira na ljubav i pažnju nego na okrutnost. Vrlo su tvrdoglavi i učiniti će sve što je u njihovoj moći da nametnu svoju volju.


Posebna napomena


Zbog svog lovačkog porijekla, hrabrosti i urođene živahnosti potrebno je prilikom odgoja pripaziti na to da Westi-ju ne dozvoljavamo napad na mačke ili druge pse. Naime upravo zbog činjenice da je to mali pas s velikim srcem moguće je da tu njegovu živahnost mačke ili psi većeg rasta krivo protumače, pa da dođe i do ozljeda. S druge strane tako ćete i spriječiti mogućnost da vas pas dovede u situaciju da se morate pravdati pred drugim vlasnicima pasa ili drugim ljudima. No, kao što rekoh takvo ponašanje se ne može pripisati genetici ili pasmini već iskljućivo lošem odgoju. 


Njega i zdravlje


Westie je skloniji suhoj dlaci pa često kupanje može iritirati kožu. Kao i kod ostalih pasmina preporučuje se da ga uz pomoć šampona kupate najviše dva puta godišnje. Uz pomoć obične   vode možete ga kupati svaki dan. Dlaka Westi terijera zahtijeva redovito trimanje (šišanje odnosno čupanje dlake). Nikako se ne preporučuje šišanje mašinicom jer to dlaku ćini mekom i lomljivom. Potrebno je i češće češljanje kako bi se dlaka održala prirodna i čista. Češću higijenu zahtijevaju unutrašnjost ušiju te oči kako bi se izbjegla infekcija. 





STANDARD PASMINE 
ZAPADNO ŠKOTSKI BIJELI TERIJER (West Highland White Terrier)


Standard br. FCI 85 – Velika Britanija


Opći izgled: Snažno građen, duboke grudi i daleko unazad postavljena rebra. Ravna leda. Stražnje noge mišićave i snažne. U velikoj mjeri jedan veličanstven spoj snage i atraktivnosti.

Karakteristike: Mali, aktivan, neustrašiv, robustan sa znatnom samostalnošću u nastupu. Pokazuju oštrinu prema onome tko pokušava uzeti povjerene mu stvari. 

Narav: Budan, veseo, hrabar, samosvjestan, ali prijateljski raspoložen.

Glava i lubanja : Lubanja blago zaobljena. Čeoni dio ravnih kontura. Gornji dio glave blago se sužava od korijena ušiju ka očima. Rastojanje između potiljne kosti i očiju neznatno je veće od dužeg prednjeg dijela. Glava je odlakana bogatom dlakom. Nošena je pod pravim ili manjim kutom u odnosu na os vrata. Glava ne treba biti ravno nošena. Prednji dio od očiju do vrha brade blago se sužava. Jasan stop izražen jakim lukovima čeonih kostiju. Neposredno je nešto ispred gornje polovice očiju i između očiju blago udubljenje. Dio ispod očiju nije upao ili jako odsječen već dobro ispunjen. Snažne vilice iste jačine. Nosna pečurka crna i prilično velika, s njuškom čini ravnu liniju. Nosna pečurka špicasto isturena. 

Oči: Daleko jedno od drugog, srednje velike, okrugle i tamne koliko je moguće, nešto dublje, oprezne i inteligentne, gledaju naprijed ispod žbunastih obrva koje im daju prodoran pogled. Svijetle oči su jako nepoželjne.

Uši: Male, uspravne i sigurno nošene, završavaju se jasnim vrhom. Niti daleko jedno od drugog, niti pak blizu. Dlaka je kratka i ravna (baršunasta), vrh uha bez resa. Okrugle, široke, debele, velike i pretjerano odlakane uši su krajnje nepoželjne. 

Zubalo: Između očnjaka ja tako široko da ostavlja dojam oštrine na grabežljivce. Zubi su u odnosu na visinu psa veliki. Pravilno škarasto zubalo, pri čemu gornji sjekutići bez razmaka naliježu na donje. Zubi su postavljeni vertikalno u vilicu. 

Vrat: Dovoljno dug i omogućava željeno nošenje glave. Mišićav, ka korijenu blago širi, pri čemu je neprimjetan prijelaz ka unazad postavljenim plećkama. 

Prednje noge: Plećke položene koso unazad, široke i dobro priliježu na grudi. Rameni zglob dobro unazad postavljen, a laktovi priliježu pri čemu je omogućeno slobodno kretanje i paralelne prednje noge u odnosu na os tijela. Prednje noge su kratke, mišićave i ravne, prekrivene gustom i oštrom dlakom. 

Tijelo: Kompaktno. Ravna leda sa širokim snažnim slabinama. Duboke grudi. Rebra u gornjoj polovici tako zaobljena da bocne strane cine ravnim. Zadnja rebra daleko unazad postavljena. Rastojanje između posljednjeg rebra i zadnje noge toliko kratko koliko je to spojivo sa slobodnim kretanjem. 

Stražnje noge: Snažne, mišićave i snažne u gornjem dijelu. Noge su kratke, mišićave sa snažnim tetivama. Butine vrlo mišićave i nisu postavljene daleko jedna od druge. Skočni zglob dobro zaobljen i postavljen dobro ispod tijela. U mirovanju i kretanju prilično blizu jedan drugom. Strm ili slab skočni zglob je krajnje nepoželjan. 

Šape: Prednje veće od zadnjih, okrugle odmjerene veličine, snažni i dobro popunjeni jastučići. Pokrivene kratkom, oštrom dlakom, zadnje šape su manje i imaju dobro napunjene jastučiće. Donji dio jastučića i svi nokti prvenstveno crni. 

Rep: Dug 13 – 15 cm. Prekriven oštrom dlakom, bez zavjesica, ravan i snažan koliko je moguće, pri tome nije nošen veselo i savijeno iznad leda. Dug rep je nepoželjan i ne smije biti kupiran. 

Kretanje: Slobodno, ravno i tečno. Prednje noge se pomjeraju samo iz ramena. Kretanje zadnjih nogu je slobodno i veliku snagu. Vrlo gipko koljeni i skočni zglob, koji je dobro pod tijelo postavljen daju dobar potisak. Ukočeno, štulasto kretanje zadnje noge i kravlji stav maksimalno nepoželjni. 

Dlaka: Dupla, pokrovna dlaka duga oko 5 cm. Oštra bez bilo kakvih znakova uvijanja. Poddlaka je baršunasta, kratka, meka i gusta. Otvorena dlaka krajnje nepoželjna. 

Boja : Bijela. 

Veličina: Visina grebena oko 28 cm. 

Mane: Svako odstupanje od gore navedenih točaka smatra se manom, a procjena ovisi o stupnju izraženosti. 

N.B: Mužjaci trebaju imati dva normalno razvijena testisa, potpuno spuštena u skrotum.



Napisao i obradio: Nenad Grbac


---------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.

Pisma čitatelja – Kako spriječiti strah od grmljavine?





Pitanje:


-------------------------------


Poštovani gosp. Nenad!


Imam jedno pitanje vezano za svog sibirskog haskija. Naime, unazad par tjedana, kad se počne spremati nevrijeme, haski počne, skoro, pa i panično trčati po kući i traži mjesto gdje da se sakrije, jer se strašno boji sijevanja i grmljavine. Pokušavam ju smiriti tako da ju zagrlim, ali ona se počne tresti i u strahu se povlači u svaki mračni kutak. Jednostavno ne znam kako da joj drugačije pomognem.


Srdačan pozdrav


Darko Mraz


Odgovor:


 ---------------------------

Poštovanje,

Ispričavam se što vam nisam stigao ranije otpisati, no imao sam puno posla.

Strah od nepoznatih pojava ili jakih zvukova normalan je znak kako u našem ljudskom tako i u njihovom psećem svijetu.

Da bismo ga otklonili i djetetu i psu moramo na njemu razumljiv način objasniti da to što se događa nije ništa strašno i da mu ne prijeti nikakva opasnost.

Kod pasa to ćemo uraditi na sljedeći način. Početi ćemo ga privikavati na nagle i iznenadne zvukove. Za početak ćemo uzeti recimo običnu papirnatu vrećicu napuhati je zrakom i naglim udarcem natjerati da ekplodira u blizini psa.

Pas će se naravno iznenaditi i preplašeno nas pogledati, no mi ćemo se u tom trenu jako razveseliti i svojim ponašanjem mu pokazati da nema nikakvih razloga za strah.

Već nakon nekoliko takvih ponovljenih ekplozija primijetiti ćete da se pas sve manje boji, da nakon ekplozije željno očekuje naše veselje te da želi sudjelovati u njemu.

Kad ga priviknemo na te slabije eksplozije u šetnji ćemo aktivirati i malu petardu nazvanu žabica kako bi ga priviknuli na ekplozije petardi što je posebno važno tijekom božićnih i novogodišnjih praznika. 

Postupak je isti. Pričekamo ekploziju i naglo se razveselimo te dopustimo psu da sudjeluje u našem veselju. Ako to odradite kako treba tijekom  praznika ćete se moći normalno šetati sa

svojim psom, odnosno on neće bježati kad čuje petardu ili se skrivati u kupaoni što se velikom broju pasa i događa.

Isto tako ćemo postupiti i prilikom grmljavine. Svaki put kad zagrmi naglo se razveselite, počnite skakati po sobi te glasno hvalite i bodrite psa. 

Recept je jednostavan ali i učinkovit te ga svakako primijenite i imat ćete mnogo hrabrijeg psa.

Toliko zasad

Srdačan pozdrav

Nenad


---------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.

Pisma čitatelja – Imam problem sa poslušnosti, nisam dovoljno radio sa njime





Pitanje:

-------------------------------


   BOK! Imam Njemačkog boxera starog 3g. Imam problem sa poslušnosti, nisam dovoljno radio sa       njime. Sada bi to htio promijeniti pa bi naručio cd PAS VIŠE OD NAJBOLJEG PRIJATELJA.

 Problemi sa psom su sljedeći: dok smo u šetnji vuče uzicu, kad ga pustimo s uzice i zovemo ga  ne odaziva se i ne dolazi dok on to sam ne odluči, kad neko dođe u dvorište od sreće skače po  ljudima i treba mu cca 10 min da se smiri, kaj se tiče naredba jedino sjedne kad zna da bu dobil  nekaj za njupat...

  Emil Iszing

 

Odgovor:

 ---------------------------

 

Poštovanje,

 

CD-je maloprije poslan na vašu adresu.

 

Što se tiče problema s bokserom njih bi trebali riješiti na sljedeći način.

 

Hodanje k nozi:

 

Trebali biste kupiti davilicu (metalnu, tanju i bez ikakvih bodlji)

 

Kad ga povedete u šetnju davilicu biste trebali prikačiti na dužu vodilicu (radnu)

 

Pustite ga da hoda pored vas i pričekajte trenutak kad zategne lajnu. U tom trenutku

oštro povucite lajnu koja će davilicu stegnuti oko njegovog vrata.

 

Najvažnije je da to bude oštar trzaj.

 

Nakon toga ga još nekoliko puta trznite na taj način odnosno svaki put kad se lajna zategne.

 

Njemu se sve to neće dopasti pa će već nakon nekoliko minuta sam paziti na to da ne zateže lajnu i da hoda u ravnini vaše noge.

 

Nakon toga trzaji više ne moraju biti tako oštri, no trznite ga svaki put kad se lajna zategne. Više o tome nalazi se na CD-u u dijelu "Mala šklola dresure" - Hodanje k nozi.

 

 Što se bježanja tče to mu ne bi smjeli dopustiti.

 

Postoje dva načina.

 

Jedan je da je on jako vezan za vas te da se u trenutku kad pobjegne jednostavno okrenete i bez riječi odete na drugu stranu. Već nakon nekoliko trenutaka on bi trebao potrčati k vama.

 

Ako pas nije dovoljno vezan za vas tad bi pomoglo da se s njim poigrate igru tko se kome skriva i naučite ga da je on taj koji bi trebao paziti na vas.

 

I Jedan i drugi način objašnjen je na CD-u u dijelu "Mala šklola dresure".

 

Drugi način je da ga kad vam pobjegne jednostavno pokažete da ste brži i fizički nadmoćniji od njega, odnosno da ga sustignete uhvatite i kaznite. Nekoliko takvih svađa i on će se pomiriti s tim da mu se ne isplati bježati.

 

Preveliko veselje također treba riješiti na taj način da budete prema njemu malo stroži.

 

Kad počne skakati po vama ili nekom drugom viknite na njega ili ga eventualno uhvatite za šiju i snažno protresite. To isto bi učinila i njegova majka. Na taj način ga možete i baciti na zemlju i nekoliko trenutaka držati na leđima kako bi ste mu pokazali da ste dominantniji od njega i da se od njega očekuje da sluša vas a ne obrnuto.

 

Nadam se da će vam ovi savjeti i CD-e biti od koristi.

 

Prema onom što ste napisali imam osjećaj da je on dobar, neagresivan, no poprilično razmažen pas i da s njegovim preodgojim ne bi trebalo biti većih problema.

 

Ako vam zatreba još kakav savjet samo pišite.

 

Toliko zasad

 

Srdačan pozdrav

 

Nenad



----------------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.

 

Intervju - Branko Vidović, uzgajivač pasa pasmine schnauzer i predsjednik Kinološkog društva Osijek.  




Recite nam nešto o vama ? Kakav je vaš pristup psima i što vam oni znače ?


Rođen sam 1954. godine i od tada pa sve do danas psi su nezaobilazni dio moga života. 

50-ih godina moji su roditelji zbog posla privremeno preselili u Beli Manastir. Poštanska ulica u kojoj smo živjeli bila je savršeni san svakoga djeteta. Dvorišta puna žutih pačića, gusaka, kunića, golubova...


Ubrzo sam postao "poznati kolekcionar" kućnih ljubimaca pa i onih manje uobičajenih, vrabaca, vrana, barskih ptica...


Tu je naravno bio i naš Njemački ovčar Džoni, izuzetno pametno stvorenje i "glavni krivac" što je ljubav prema psima do danas, neraskidivi dio mene.


Povratkom u Osijek, voliere s kanarincima pjesme koje je otac držao u našem stanu nisu bile ni izbliza dovoljne da zamjene sve ono u čemu smo do jučer uživali.


Dolaskom u kuću u kojoj i sada živim i koja ima veliko dvorište probudila se strast "poznatog kolekcionara" iz moga djetinjstva. Divlje patke, kineske guske, ukrasni fazani, u volierama stotinjak malih i srednjih papagaja bile su moj svijet, samo par kilometara od centra grada. A pas je naravno bio Njemački ovčar.


Možete li navesti vašu, E-mail adresu, adresu vaše web stranice i drugo?


E-mail adresa mi je: robocanis@gmail.com, a web stranica je http://www.robocanis.hr/.


Odrasli ste uz razne životinje, sami navodite da vam je prvi pas bio njemački ovčar, zatim ste nabavili veliku crnu šnaucericu Indoru. Kako i kad ste shvatili da će psi pasmine schnauzer biti vaš konačni odabir?


Na žalost Ben je obolio od displazije, tipične za pasminu.


Kako nismo bili spremni još jednom proći nešto slično odlučili smo se za novu pasminu.

Izbor je pao na velikog šnaucera, zapravo ženku Indoru Grafiti. 


Ona je bila kćer jednog od najboljih velikih crnih šnaucera svih vremena (Iwan v.d. Lederhecke).

Ta je prekrasna ženka sa lakoćom pobjeđivala na tadašnjim izložbama ali je iznad svega zauvijek postala šampion naših srca i potvrda onog najboljeg što šnauceri jesu i po čemu se toliko razlikuju od ostalih pasmina.


U njenom odrastanju ne pamtim niti jednu nepodopštinu ili išta slično primjereno toj dobi. Ona je zapravo prvi pas kojem sam 100% vjerovao, a naš je odnos ličio na prijateljstvo dva čovjeka ili dva psa, kako već hoćete.


Savršeno je prepoznavala moja raspoloženja i nepogrešivo bi uskakala u auto uvijek u situaciji kad sam planirao da je nekuda povedem i nikada to nije učinila ako sam zbog bilo čega drugog otvorio "njena vrata".


Ma koliko uspješna, izložbe pasa nikad nije naročito voljela, zapravo trpjela ih je zbog našeg prijateljstva vjerojatno misleći "Nije baš savršen ali je moj".  


Da li nam možete ukratko prepričati povijest te pasmine ?


Psi sa tresetišta, preci su mnogih današnjih pasmina pa tako i šnaucera.


Negdje sredinom 19. stoljeća prvi puta privlače veću pozornost i pojavljuju se na izložbama. Tada ih smatraju pinčevima i nazivaju oštrodlakim pinčom, no taj pas već tada je srednji šnaucer boje slične današnjoj papar i sol.  


Ovaj izuzetan pas plijenio je srčanošću i temperamentom te je bio pravi gospodar seoskog dvorišta. Ti neumoljivi lovci na miševe i štakore ali i sve ono što ne pripada u "njihovo dvorište" iz tog vremena nosili su i naziv "rattleri" a bili su najzastupljeniji oko Frankfurta i dolini Majne.


Patuljasti šnaucer nastaje od manjih primjeraka srednjih šnaucera te ubacivanjem majmunskog pinča a nakon dužeg vremena krupniji primjerci šnaucera uparuju se sa Flandrijskim psom i nekim dogolikum pasminama te nastaje izuzetan radni pas-Veliki šnaucer. 


Doslovni prijevod naziva pasmine "der Schnauzbart" je veliki brk što je i danas uz prepoznatljiv karakter i vrlo sličnu građu tijela, zajednička odlika šnaucerima svih veličina i boja.   


Da li bi nam mogli nešto više reći o pravom karakteru te pasmine i njihovom odnosu prema ljudima, djeci i drugim psima ?  


Šnauceri pa tako i moji vrlo su slične naravi uz moju opasku da su patuljasti ipak najtemperamentniji i nešto lajavi od drugih. No i to je samo dio njihove urođene budnosti i srčanosti.  


Šnauceri su vrlo staloženi i stabilni psi nikada ujedljivi niti bezrazložno agresivni.


Potvrda tomu leži i u činjenici da mene niti ikoga iz obitelji, za tolike godine, niti jedan nije ugrozio a imao sam ih ne malo i uz to trimao tuđe šnaucere nebrojno puta.   


Moji veliki šnauceri bili su veliki dobrice a kako nam je kuća tek 50 metara od dječjeg vrtića, mnogi su klinci u povratku kući navratili pomilovati "opasne ćuke" kako su ih nazivale njihove mame i bake.

Šnaucerski odnos prema psima, naročito onim iz susjedstva, najbolje opisuje odrastanje jednog od mojih mužjaka. Naime onako mlad i trapav sa 4-5 mjeseci bio je idealna meta ostalim psima, kad god bi nas dva izašli iz dvorišta. Pretjerane grubosti i zločestoće manjih ali odraslih pasa doživljavao je kao najbolju igru.


Zbog činjenice da je rastao kao iz vode i postajao sve spretniji i vještiji, uloge su se ubrzo izmijenile. "Prijateljski napadi", postajali su sve žešći i ljući a moj ih je, Medo, sa lakoćom odbijao, rušio i prevrtao svoje pseće prijatelje, nesvjesno ostvarujući svoju dominaciju.


Siguran sam da je bio jako tužan kad je shvatio da se više nitko neće sa njim "igrati"...


Osim veličine kakve su razlike između te tri pasmine? Ima li razlike u temperamentu karakteru, načinu ponašanja i slično?   


Kroz sve te godine i šnaucari su se mijenjali.   


Meni osobno nije bilo lako prihvatiti njihov sadašnji izgled ali prevagnula je činjenica da nitko i ništa ne može izmijeniti jedinstveni šnaucerski karakter.   


Upravo zbog toga nabavljam ovoga puta patuljaste šnaucere u bijeloj i crnoj boji u nadi da ću lakše prihvatiti novi izgled pasmine.  


Prve bijele patuljaste šnaucere nabavljam u eminentnoj mađarskoj uzgajivačnici "Matraszepe" te češkoj "Ignorant".


Danas nakon uzgojenih više legala smatram da se svakako radi o izuzetnim psima ali da šnauceri bijele boje imaju svoju specifiku kako u eksterijernom tako i u karakternom dijelu.  


Istovremeno siguran sam da će se u budućnosti šnauceri bijele boje u svim segmentima izjednačiti sa ostalima.


Vjerujem da me vlasnici bijelih šnaucera neće pogrešno shvatiti no mislim da u toj boji postoje jedinke koje znaju biti plahe i pomalo plašljive.


To zapravo i nije toliko neobično jer je riječ o najmlađoj boji i siguran sam da će kroz par godina ta razlika potpuno nestati. Moja iskustva potvrđuju tu teoriju jer sam od pomalo plahe ženke i karakterno dominantnog mužjaka dobio leglo izvanrednog karaktera. 


Imao sam priliku u Pragu vidjeti neobično štene crno-bijele boje, ta boja nije nastala sama po sebi, već dugo su mi poznati napori entuzijasta na stvaranju nove boje. 


Ako do toga i dođe, mislim da će i kod njih biti moguća odstupanja u karakteru koja će se vremenom učvrstiti kao i kod ostalih šnaucera.


Danas uz bijele u mojoj uzgajivačnici imam i crne patuljaste šnaucere, ali i jednu veliku crnu ženku, kao i ženku srednjeg papar-sol šnaucera.


Ranijih godina obično sam imao jednog do dva šnaucera, no kako su oni nakon rata u Osijeku gotovo potpuno nestali, odlučio sam da psi iz mog uzgoja nađu mjesto i u osječkim domovima i svuda gdje ljudi požele ovu izuzetnu i neponovljivu pasminu.


Zašto i bijele ili što vas je privuklo toj varijaciji pasmine schnauzer ?


Uz različite veličine, veliki izbor boja, dodatna je specifičnost pasmine.


No ovdje treba reći da je svaka od boja kao i veličina nastala kroz dugogodišnji stručni i dosljedni rad zaljubljenika u pasminu.


Danas će vam malo tko priznati da sa izvornom bojom i kvalitetom krzna ima puno problema. Posljedica je to ekspanzije, američkih šnaucera, od kraja 90 godina pa sve do danas.


To je donijelo i nešto dobro, vidljivo na prvi pogled (eksterijer), popravilo neke genetske greške, naročito kod patuljastih šnaucera, no boja i kakvoća dlake znatno su nazadovale. Iz jednakih razloga nisam pristalica niti "miješanja boja" (crna + crno srebrna, "papar sol - crna itd.) a što je uobičajenja praksa u nekim zemljama.


Što je to što po vama pasminu šnaucer izdvaja od ostalih pasmina? Naime u svom kontaktu s drugim vlasnicima pasa primijetio sam da vlasnici pasa pasmine schnauzer, u pravilu ostaju trajno zaljubljeni u tu pasminu, te da za većinu od njih nakon šnaucera u obzir kao slijedeći pas dolazi samo šnaucer.


Za neke to je temperament, drugima je to njegov eksterijer ali svi se slažu oko toga da je u pitanju izuzetno inteligentna pasmina i da mnoge prednosti leže upravo u toj činjenici.  


Imao sam i upoznao neke druge pasmine koje vas oduševe spremnošću da ,,umru za vašu ljubav, no često govorim da se za razliku od većine pasa, šnaucer rađa sa fakultetskom diplomom.

Tu bi možda bilo zgodno i citirati Alfreda Hohna koji je u svojoj knjizi napisao sljedeće.


""Oblik i narav su kod šnaucera u jednoj rijetkoj harmoniji, jer to što on jeste i što može pokazuje i svojom vanjštinom. Grubi vanjski omotač jasno ukazuje na njegovu otpornost, snažna građa utjelovljuje njegovu oštrinu, lijepa glava odaje inteligenciju a oči su ogledalo njegove velike pseće duše.


Njegova mirna opuštenost ne znači ravnodušnost, njegov temperament nije nervozno pretjerivanje, njegova vjernost nije ropska podređenost, a njegova oštrina nije slijepa jurnjava.


On nije ni dotjerana salonska ljepota ali ni nabacana hrpe mišića, on nije ni razmažena modna lutka a ni krvoločna zvijer - ali jedno on sigurno jeste : Pas u kojeg će te se sasvim sigurno zaljubiti"


Malo je poznato, no kinološko društvo "Osijek" ove godine proslavljate i 50 godina postojanja. Možete li nam vi kao dugogodišnji član i sadašnji predsjednik tog društva reći nešto više o tome ?


15.svibnja 1960.g.održana je osnivačka skupština Kluba za uzgoj sportskih i službenih pasmina pasa na kojoj je delegat tadašnjeg KSH-a bio gospodin Tibor Lovrenčić i danas vitalan i aktivan allround sudac.


Na poticaj kinologa 02.srpnja1961.g. osnovan je Klub za uzgoj lovnih pasmina pasa a nakon spajanja ta dva kluba nekoliko godina kasnije, nastaje sadašnje Kinološko društvo "Osijek", Kroz godine koje slijede društvo je kinološki centar ove regije ali i pravi "inkubator", iz kojega aktivnošću naših članova nastaju sve udruge u okolnim mjestima.


Na vrhuncu svog predratnog djelovanja imali smo po 500-600 članova, puno uspješnih izlagača i kinoloških znalaca ali i vrijednih kinoloških djelatnika i poznatih sudaca.


Nadaleko su bile poznate "Sekcija za njemačke ovčare", koja je prva počela organizirati "Specijalke i okrugle stolove za pasminu", kasnije će im se pridružiti i već spominjana "Sekcija za šnaucere", koja će do 1991.g. organizirati tri specijalke i "okrugle stole" te poduzimati brojne aktivnosti za popularizaciju do tada ne toliko poznate pasmine na ovim prostorima.


Nepravedno bi bilo ne spomenuti izuzetno uspješnu lovnu kinologiji i organizaciju brojnih i uspješnih natjecanja u ono vrijeme.


Poratne godine značile su povratak kinologije i upisivanje Osijeka na kinološku kartu Europe, na kojoj se po prvi put pojavio 1912 godine kada je održana Utakmica vojnih i redarstvenih pasa.


Takva je manifestacija održana 1910 u Beču, a dvije godine nakon Osijeka u Pešti 1914 godine.

Od 1997.g. u našem se gradu tradicionalno održava Međunarodna izložba pasa CACIB OSIJEK, koji će se od ove jubilarne godine, ubuduće organizirati u dvodnevnom programu.


Jednom davno razgovarao sam instruktorom za obuku pasa Austrijske vojske. Na moje pitanje zašto u radu koriste samo pasminu Rotweiler a ne recimo i pasminu schnauzer. On je odgovorio: Schnautzer je svakako jedna od najinteligentnijih, najzdravijih, spretnih i fizički vrlo moćnih pasmina, no za vojsku i policiju njegova je najveća mana to što se veže samo za jednog čovjeka. Njemačkom ili Belgijskom ovčaru, Rotvaileru ili većini radnih pasmina možeš svaki drugi dan podmetnuti drugog vodiča, no šnauceru to ne možeš uraditi. On isti tren odbija poslušnost. Mislite li i vi da je to mana ili ćemo tu manu ipak ograničiti isključivo na vojsku i policiju?


Uz uvažavanje iznesenog ipak se moram prisjetiti Hejselske tragedije i nemilih scena koje su umjesto sporta obišle svijet. 


U cijelom tom košmaru uočio sam brojne belgijske policajce koji su imali isključivo velike crne šnaucere.


Iz razgovora sa osječkim policajcima koji su koristili ovčare, rotvajlere pa i šarplanince, saznao sam da imaju vrlo visoko mišljenje o pasmini ali nije zastupljena isključivo zbog činjenica što se šnauceri trimaju.


Poznato nam je i da sami šišate odnosno trimate svoje pse. Možete li nam reći više i o tome?


Dlaka pasa pa time i šnaucera složena je poput crijepa na krovu, štiteći psa od kiše i ne dopuštajući da ona skvasi poddlaku koja čuva temperaturu psa. 


Zbog te činjenice jasno je zašto se šnauceri trimaju a ne šišaju. 


Šnaucerska dlaka formirana ju u pramenove koje čine; glavna-jaka dlaka, dvije sporedne-tanje ili slabije dlake te desetak donjih dlaka. 


Vijek pseće dlake je pola godine te psa treba trimati kada ona odumire jer je tada puno lakše i bezbolnije. 


Osamdesetih godina gotovo nitko nije trimao šnaucere, sjećam se kad sam put napravio striping a uskoro se i osmjelio sam otrimati svog psa. Imao sam nešto ,,škrte,, literature a najviše sam naučio gledajući velikog šnaucera, kojeg je dan ranije u Zagrebu uredio dr. Darko Popović, eminentni sudac i vrstan poznavalac pasmine, čovjek koji je bio uzor svima nama, mladim šnaucerašima.


Uskoro sam počeo trimati prijateljima, pa njihovim prijateljima i svaki dan bi uređivao ponekog šnaucera, raznih veličina i boja. Od tada do danas nikada nisam gledao drugog kako trima šnaucere a najveći sam kompliment dobio od pok, gđa. Mire Polak-Popović, koja je na jednom davnom Zagrebačkom Cacibu, rekla svom suprugu "Darko ovo je tvoj rad ali ti to nisi radio".


Od tada sam u više navrata bio u prilici dobiti poneki savjet ne samo o dlaci i trimanju već i o pasmini općenito. To zadovoljstvo imali su 1989.g. i ostalim šnauceraši jer je gosp. Popović sudio na našoj Specijalki, nakon koje je na ,,Okruglom stolu,,prenio dio svog bogatog iskustva i dugo odgovarao na brojna pitanja okupljenih šnauceraša. 


Danas na žalost u Osijeku ima sve manje ljudi spremnih trimati pa vrlo često vidim pse, oguljene, mašinom nemilosrdno odrezanih dlaka na nogama pa čak i na bradi, ukrasu ove pasmine.


Da li vi kao dugogodišnji uzgajivač dajete prednost vanjskom parenju u odnosu na linijsko incesoidno? Što dobivamo i što gubimo i u jednom i u drugom slučaju ?


Nisam pristalica incestoidnog parenja ako za to nema opravdanog razloga i vizije uzgajivača što želi postići.


Uostalom baza europskih šnaucera i nije tako široka pa se određene linije ponavljaju kod velikog broja pasa.


Od prije je poznat problem uske baze kod velikih papar-sol šnaucera, koji se vrlo loše odrazio na sadašnji kvalitet i brojnost pasmine..


Mislim da je važna pretpostavka kod odabira jedinki poznavati izgled i karakter njihovih predaka i ranijih potomaka. To nikako nije matematička formula jer uz dominantne štenci nasljeđuju i recesivne gene.


No, to je već genetika a ona je nauka za sebe.  


Da li bi ste ljudima koji tek razmišljaju o kupovini psa mogli dati i neki savjet ?


Ljudima kojima je to prvi pas kažem da će dolazak šteneta iz temelja promijeniti njihov život kao uostalom i život tog malog šnaucija.


Moji psi dio su obitelji i stalno ponavljam da imamo isto prezime i da ćemo živjeti skupa do kraja života. 


Šnauceri žive slično većini pasa,10-12 a često i više godina i toga mora biti svjestan svatko tko nabavlja psa.


Primijetio sam i to da ni vi niste zagovornik nepotrebne sterilizacije pasa. Znači li to da smatrate da bi svaki vlasnik psa morao biti odgovorna osoba i da ne bi smio neprirodno mijenjati psa u skladu s svojim pomalo neobičnim potrebama ili ponekad čak i namjerno podmetnutim zabludama.


Protivnik sam kastracije i sterilizacije pasa o kojima netko brine, i to je jedno od pitanja budućim vlasnicima. U slučaju da to žele učiniti, psa im neću prodati.


Poznato je da velika većina uzgajivača neće psa dati bilo kome. Možete li nam otkriti koji u vaši kriteriji prilikom odabira osobe u čije ruke čete povjeriti život šteneta iz vašeg uzgoja ?


Izuzetno mi je bitno da čovjek koji želi kupiti psa, nema dilemu oko izbora pasmine.  


Nedavno me u par navrata zvala gospođa u namjeri da uzme štene crnog patuljastog šnaucera u jednom od razgovora rekla mi je da se premišlja između šnaucera, tibetskog terijera i yorkija.


Tog časa sam odustao od prodaje mada znam da svatko ima pravo razmišljati na takav način.

Čovjek kojega sam znao od ranije, nazvao me i rekao da bi kupio moje štene, svom 12 godišnjem sinu i da on kao roditelj neće imati ništa sa psom..


Naravno da unatoč prijateljstvu psa od mene nije uspio kupiti.


I pitanje za kraj. Da li ima nešto važno što ste posebno željeli naglasiti, a da vas ja to nisam pitao ?


Svim vlasnicima mojih šnaucera dostupan sam u svako doba a sa velikom većinom izgradio sam pravo prijateljstvo te se često čujemo i posjećujemo.


Danas je obitelj "Robocanis", dosta raširena i ima nas u više Europskih zemalja, a od nedavno jedna velika šnaucerka je novi dom našla u Libiji.  


Još se uvijek radujem svakom šnaucerskom leglu i novim izazovima kao što su prvi papar-sol štenci srednjeg šnaucera koje uskoro očekujemo.


Razgovarao i objavio: Nenad Grbac


---------------------


Orginal intervjua s gospodinom Brankom Vidovićem zajedno sa svim slikama i komentarima koji dolaze uz njega moći ćete pročitati i na sljedećoj adresi: http://www.psi-za-neznalice.com/intervju%2055.htm


---------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.

Aug 6 '12

Pisma čitatelja –Kad je pustim iz boxa ona totalno poludi





Pitanje:

-------------------------------


Bok ja sam Marko i trebam vašu pomoć! Imam mješanku labradora i irskog setera staru 2 i pol mjeseca po imenu Asi. Većinu dana provodi u boksu a kada je pustim totalno poludi. Počinje vući trenerku, gristi, lajati i ostalo. Ne znam kako da je smirim kad izađe iz boksa i kako da je naučim barem ono osnovno. 

 

Prije nje imao sam labradora on je bio savršeno socijaliziran pas. Uginuo je od starosti. Asi nije nimalo slična njemu, ona je puna energije (jeli prerano početi sa šetnjom?) molio bih vas  da mi pokušate objasniti kako da ju smirim i naučim osnovno. 

 

Nisam siguran jesam li prerano počeo sa traženjem pomoći jel ipak je ona još malo štene. 

 

Unaprijed zahvaljujem, Marko



Odgovor:

 ---------------------------


Poštovanje,

Najbolji mogući savjet koji vam mogu dati je šetnja.

Za nju nikad nije prerano.

Najvažnije je da ona potroši tu silnu energiju nagomilanu boravkom u boxu. 

Slično bi ste se priznajte to, osjećali i vi kad bi vas netko na duže vrijeme zatvorio u nekoj maloj prostoriji.

Za nju su sad kad je mala i u razvoju te šetnje i kretanje jako bitni. Naime jedino joj to može pomoći da se razvije u zdravog psa. Nažalost u životu sam imao prilike vidjeti štenad koja su malo šetana ili držana na skliskom podu (pločice) i vjerujte mi da to nikad ne bi poželio ni svom ni vašem psu.

Bilo bi najbolje da joj omogućite duže šetnje po prirodi i neravnom tlu. 

Naravno dopustite psu da sam određuje tempo i posebno vodite brigu o vrućini i tome da ne pretjera i ozlijedi se.

To što je vesela i živahna je dobro. S druge strane takva je i jer provodi dosta vremena u boxu pa je najvjerojatnije željna šetnje i druženja.

S takvim živahnim i za rad odnosno druženje psima je lako raditi odnosno nagovoriti ih da čine ono što mi zahtijevamo od njih.

Najvažnije je da ju nakon svake dobro obavljene radnje pohvalite i nagradite.

Skakanje, lajanje i griženje trenirke joj ne smijete dopustiti.

Ako treba i posvađajte se oko toga.

Za kaznu možete i viknuti na nju i primiti je za šiju i snažno protresti (to bi joj uradila majka). Jedino ju ne smijete udariti. 

Nadam se da sam ovim uspio odgovoriti na vaše pitanje.

Srdačan pozdrav

Nenad

 


----------------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.

Aug 5 '12