PREDSTAVLJAMO VAM PASMINU ŠKOTSKI TERIJER


Posvećeno svim našim psima. Koje smo imali, 

koje imamo i koje ćemo tek imati!




"Once a Scottie, always a Scottie" kažu Englezi. Onaj tko jednom pusti u svoj dom i srce škotskog terijera ostaje vjernim obožavateljem za cijeli život, pa i vlasnikom dva škota.


Utoliko je istinita pitalica: "Što je ljepše od jednog škota ?" a odgovor je: "Dva škota!" Nema sumnje da je katkad teško imati psa, odreći se lijepog puta u neke egzotične zemlje i sl., ali psi nam pružaju toliko veselja koje se sa malo čime može usporediti.

 

Ovo je drugi tekst koji pišem o toj rasi, vođena ovaj put ciljem da ljubav prema škotskim terijerima podijelim s vama, da vas približim ovim divnim stvorenjima s kojima uvelike dijelim svoje slobodno vrijeme i radosti. Ovo je priča o psima čija prošlost nije u potpunosti poznata. Međutim, izvjesno je da se radi o dugoj i uzbudljivoj prošlosti i tradiciji koja je dala pse koje se može smatrati antikvitetom moderne kinologije.


Krenimo kako počinju mnoge priče... Bio jednom pas opisan i po izgledu vrlo sličan današnjem škotskom terijeru. Od tada je prošlo 120 godina. Škotska, zemlja brda i pašnjaka, siromašna, gdje često nije bilo dovoljno hrane ni za stanovnike, sumnjičave prema strancima, radišnima i pomalo ekscentričnima.

 

Jednog kišnog dana kad se nebo spajalo sa zemljom po brdima je lutao čovjek u kiltu sa kabanicom dok mu se dah kondenzirao na hladnom proljetnom jutru.

Za njim su svaki sa jedne strane hodali mali psi, mišićavi, oštre dlake, jedan vepraste boje, a drugi potpuno crn.Svojim oštrim pogledom pratili su pokrete u šumi i sljedili odano gazdu. 

 

Uši pažljivo napete, visoko podignute osluškivale su život prirode. Odjednom šušanj - sivi je zec započeo utrku svog života! Oba terijera sljedila su ga u živom trku , do rupe u zemlji u koju je zec uletio brzinom svjetlosti. Kujica je uspjela i ušla za njim, ispod zemlje se čula potmula buka borbe, jedan krik i...tišina. Kratko vrijeme iza toga natraške se krečući izašla je potpuno blatna kujica sa zecom u čeljustima, položila ulov pred svog gazdu. Čovjek je zahvalno uzeo pljen, a osmijeh kao žubor potoka je osvanuo na njegovom licu. Danas će njegova obitelj imati čime utažiti glad. Bez riječi je pogladio kujicu tapšanjem po glavi .Tiho se društvo vratilo polako kući.....


Što nam govori povjest pasmine 



 

Prije 120 godina u Škotskoj nije postojao standard pasmine kakvu mi poznajemo danas. Uzgoj pasa nije poznavao ideale ljepote, a selekcija se temeljila isključivo na zapažanjima koliko je pas radno sposoban. Teški životni uvjeti stvorili su tip psa, koji nije bio za plemstvo već za jednostavne i skromne ljude. Njima je trebao mali, aktivan, snažan i samohran pas. Njemu nije trebalo puno njege, malo je jeo, a većinu svoje hrane je sam ulovio. Morao je moći obraniti dvorište i od lisice i od jazavca, znači morao je biti hrabar nesrazmjerno svojoj veličini, duge glave, jakih čeljusti i zuba.

 

Takvog "velikog" psa u malom "pakungu" poznajemo i mi danas. Usporedimo li njegove zube sa zubima vučjaka, jedva da ima razlike u veličini. Čvrsta, oštra dlaka sa poddlakom štitila ga je od svih vrsta nevremena i hladnoće.Velike snažne prednje šape predviđene su za kopanje pri ulasku u jame za jazavcem i sl. Naravno da su svi štakori , voluharice i sl. uljezi bili kratkim postupkom elimirani u njegovom okolišu. Mačka iz susjedovog dvorišta je smrtni neprijatelj, stvar je ugleda i časti svakog škota da budno prati tog neprijatelja da ne bi prešao dozvoljenu granicu. 

Tog ponosnog , tvrdoglavog i prema strancima nadutog psa zvali su u domovini "kokot sa sjevera".


Škotski terijer bio je i jest snažan pas na kratkim nogama, hrabar, samozatajan i dovoljno samosvjestan da učini u pravom trenutku ono što on ocijeni da treba. Zato nije neobično da je ta rasa opstala stoljećima takva kakvu danas poznajemo. Moramo primjetiti da je u izgledu došlo do nekih izmjena, što je normalno, jer se danas ne koristi u iste svrhe kao nekoć. On je danas bitno teži i zaobljeniji, kraćih leđa, dulje dlake i moderno oblikovane "frizure" koja mu daje izgled otmjenog gospodina - gentlemana. Specifičan izgled otvorio mu je put i na modne piste, pratioc je elegantnih dama, ali ipak, po nekoj engleskoj podjeli pasa na muške i ženske pratioce, on spada u muške pse.


Svi ga pamte iz najljepšeg filma ikada nacrtanog o psima od Walt Disney-a "Dama i skitnica" u ulozi kapetana u mirovini sa kariranim kaputićem sa škotskim uzorkom. Paul Rab crta karikature Raca, škotskog terijera kojeg u Americi zato često zovu Rac. Svima nam je poznat viski Black&White sa crtežom na kojem su zajedno bijeli zapadno-škotski terijer i crni škotski terijer. Naše su bake imale držaće za knjige, figurice i broševe od Swarovskog sa motivima škota, a muževi kravate s istim motivom.


To je jedina rasa koja je bila u Bijeloj kući u Washingtonu čak 3 puta! Predsjednik Roosvelt se nije odvajao od svoje čuvene škotice Fala, a predsjednika Busha viđamo kako ulazi u avion noseći svog Barnija na rukama. Trenutačni prvi pas Amerike ("First Dog"), Barney, dobio je i pratilju, Miss Beazley. Sve informacije možete svaki dan s novim fotografijama vidjeti na web stranicama Bijele kuće (http://www.whitehouse.gov/barney/), a moguće je i pisati Barney-u na njegov e-mail.Tako je škotski terijer postao prvi pas koji ima svoj e-mail ! Na primjer, prošli Uskrs na tim web stranicama smo mogli vidjeti remek djelo slastičarskih vještina pripremljeno za obitelj Bush: čokoladno jaje veličine cca 1 m sa Barnijem kako slika na jajetu breton spanjela.

 

 Početak uzgoja Velika britanija



 

Prvi pisani tragovi o škotskim terijerima datiraju iz 1436.g. od Dona Leslia, pisca "Povijest Škotske 1436-1561". Primjer da je takav pas bio obljubljen i poželjan po svakom kriteriju od seljaka do kraljevskih ličnosti je sljedeći : u XVII.st. kralj James VI. od Škotske, koji je kasnije postao James I od Engleske poslao je 6 takvih terijera u Francusku kao kraljevski poklon 


Iz zapisa nekih kladionica 1809. vidi se da su organizirane unosne oklade, gdje su tzv. škotski terijeri ubijali štakore. Tako je opisan škot po imenu Billy koji je za svega 5 minuta ubio 100 štakora. U svojoj knjizi History of British Quadrupeds iz 1837. g. Thomas Bell obznanjuje da postoje na svijetu dvije vrste terijera: engleski i škotski. Engleski terijeri su dugonogi i crne boje, a škotski terijeri kratkonogi i raznobojni. Godine 1861 rasa je službeno prikazana na izložbi, a 1873. g. J.A.Adamsan iz Aberdeen-a u Škotskoj ostavlja zapis po kojem ih nazivaju Aberdeenski terijer. Ubrzo iza toga 1879. prvi puta budu izloženi na izložbi u Alexandar Palace u Engleskoj, a godinu iza toga klasificirani su kako ih danas susrećemo na izložbama. Mr.James B.Morrison 1880. u "Livestock Journal" (časopis za stoku i živine) daje prve standarde rase za uzgajivače, izlagače i suce.

 

Prvi klub za škotske terijere, "Scottish Terrier Club of England", osnovan je 1881. Tajnik kluba, H.J. Ludlow posebno popularizira rasu u južnim djelovima Velike Britanije, dok se škotski klub "Scottish Terrier Club of Scotland", osniva tek 1888. Slijede godine slaganja i razmimolaženja mišljenja o standardima škotskog terijera između klubova u Škotskoj i Engleskoj, a rezultat toga je revizija standarda donešena 1930. i prihvaćena od Kennel Club UK.

Nakon Prvog svjetskog rata pojavljuju se i poznate uzgajivačnice, npr. "Ems", "Bapton", "Albourne" itd. Od osoba osobito treba istaknuti Miss Betty Penn-Bull, jedinstvenu osobu na kinološkoj sceni, koja je cijeli život posvetila uzgoju škotskih terijera sve do svoje smrti 2001.

 

Tijekom Drugog svjetskog rata dolazi do zastoja u uzgoju pasa, pa i škotskih terijera, kao i izložba pasa. Problemi sa prehranom, evakuiranje pasa tijekom rata, sve je to dalo nove prioritete, a uzgoj je došao na marginu zbivanja. Nakon rata psi za uzgoj koji su preživjeli bili su rijetki , ali su stvorili novu osnovu za početak. Od rekordnih 5000 godišnje registriranih škota broj je pao na jedva 1000 godišnje. Pojavljuju se uzgajivačnice kao "Reanda" koja je dala 31 Championa, "Gaywyn" od Muriel Owen, čije potomke smo i u Hrvatskoj imali , "Brio", "Stuan", "Tamzin", "Mayson" i mnogi drugi koje ne možemo ni nabrojiti u ovom ograničenom tekstu.

 

Karakter i osobine



 

Postoji vrlo malo ljudi, koji su prvi puta u životu vidjeli škotskog terijera i rekli "To je pas za mene". Ljubav na prvi pogled u ovom slučaju je rijetka. Međutim, duži kontakt s ovom pasminom dovodi neodloživo do trajne ljubavi. Škot majstorski osvaja ljude. Svojim šarmom, odmjerenom suzdržljivošću, nenametljiv, zaigran i željan kontakta, on je taj koji će izabrati vas, a ne vi njega. Škot ne izgleda kao obješenjak, ali on to jest.

 

Tražite li psa koji vas bez pogovora sluša, on to nije! On traži gazdu koji poštuje njegov karakter i ima sluha za njegove odluke. Sjetite se, taj je terijer uzgajan da bude samostalan za rad na i ispod zemlje. Jaka volja, borbeni duh i neovisnost ostavila su traga u prirodi Škota tijekom stoljeća razvoja. Njega možete oblikovati samo sa puno ljubavi i nježnosti i tada će vas odano sljediti u vatru i vodu. Besmislene naredbe (daj šapu i slično) neće nikada shvatiti jer u njemu je racionalnost svakog pokreta uz filozofa koji čući u njegovoj glavi. Smatra li on da je neka zapovjed besmislena, pogledat će vas svojim tamnim očima punim optužbe kao da pita da li vi to stvarno tako mislite.

Često me pitaju da li je on pas za obitelj, a ja bez oklijevanja odgovaram: "da". On podjednako dobro nalazi svoje mjesto u kući sa vrtom kao i u stanu, ako ga se redovno izvodi i šeće. Prijateljski je raspoložen prema djeci i strpljiv prema njihovim nestašlucima, ali neće tolerirati nikakvo maltretiranje s njihove strane.

 

Boja škotskog terijera

 

Najčešća i najpoznatija je crna boja, pritom se viđaju često i vrlo izražajni tigrasti , koji mogu biti svjetlo i tamno tigrasti u svim nijansama od žuto-smeđih do srebrno-sivih.


Najrjeđa varianta boje je pšenični škotski terijer, dok bijelih po standardu uopće nema, a ako se koji i pojavi nije priznat po FCI-u.


Kako kupiti škotskog terijera

  

Odluku morate donjeti u suglasnosti sa svim članovima obitelji, jer svi moraju podjednako brinuti o novom članu u kući.


Dali će to biti mužjak ili ženka, dali će biti crn ili tigrasti, čak pšenićne boje je potpuno nevažno ako je to vaš jedini pas u kući. Ako već imate neku drugu pasminu u kući onda je najbolje uzeti isti spol i imati ćete par koji se odlično razumije i zabavlja.

 

Mužjak škotski terijer je blag u odnosu sa ženkama i ignorant prema štencima, može biti dominantan prema drugim mužjacima. Kao otac nije brižan za razliku od kujice. Kujice su privrženije i umiljatije i ako je već imate želim vam da joj omogućite jednom leglo, jer je to poseban doživljaj i ne treba to izbjegavati niti ih sterilizirati Legla malih pasmina su sve manja i manja, teško se oplođuju, još teže izlegnu, najčešće uz carski rez. Sve je to razlog da su im cijene veće nego kod velikih vrsta. Kod birate štene zadnje što bi trebalo pitati je spol. Ako želite dobrog škotskog terijera tražite dobar rodovnik oca i majke, raspitajte se kod uzgajivača o zdravlju i ponašanju predaka. Dobro pogledajte štenad i uzmite samo veselo i zdravo štene i naći ćete jednu novu dimenziju u životu. 

Taj džepni herkules je idealan izbor za ljude vesele i uravnotežene naravi sa dosta strpljenja i velikom tolerancijom, koji mogu razumjeti njegov temperament i prihvatiti njegovu narav. Po mnogim statistikama spadaju u najljepše pse na svijetu, ali sa visokom nabavnom cijenom. To je pas visoke klase i visokog društva. Kad ga jednom zavolite, ta ljubav neće prestati do kraja njegovog ili vašeg života.


Napisala: Blanka Petres - http://impero.freehostia.com/pettscot/


-------------------


STANDARD PASMINE - ŠKOTSKI TERIJER   




[FCI No. 73]


Originalni naziv pasmine: SCOTTISH TERRIER


Zemlja porijekla: ENGLESKA


Grupa: 3


Opći izgled: 


Nisko postavljen pas, svojom veličinom pogodan za rad nad zemljom, kratkonog, izražajnog držanja, prepoznatljiv, uprkos svojoj neznatnoj veličini, sa koliko snage i okretnosti raspolaže.


Karakteristike: 


Vjeran i pouzdan, pun dostojanstva, nezavisan i suzdržan, ali hrabar i veseo, inteligentan.


Narav: 


Neustrašiv, ali nikad agresivan.


Glava i lubanja: 


Duga, ipak u pravilnom odnosu prema veličini psa. Dužina glave omogućava jednu prikladnu širinu, pri čemu lubanja djeluje usko. Gornji dio glave je ravan. Jagodične kosti nisu izbočene. Lični dio je snažan i dubok. Lubanja i lični dio su gotovo iste dužine. Jedan blag, ali ipak jasan stop između lubanje i ličnog dijela je neposredno ispred očiju. Nosna gljiva velika, promatrano sa strane prema bradi produžava se unazad.


Oči: 


Bademaste, tamnosmeđe, prilično daleko jedno od drugog i smještene duboko ispod očnih lukova, sa živahnim, odvažnim i inteligentnim izrazom.


Uši: 


Nježne, tanke, špicaste, uspravno nošene. Usađene visoko, ne blizu jedno drugom. U korijenu široke uši su maksimalno nepoželjne.


Zubalo: 


Veliki zubi s perfektnim, pravilnim škarastim zubalom, pri čemu red gornjih sjekutića bez razmaka naliježe preko donjih. Zubi stoje okomito u vilici.


Vrat: 


Snažan i umjereno dug.


Prednji dio: 


Glava je nošena na mišićavom, plemenitom, umjereno dugom vratu koji prelazi ka dugim, unazad postavljenim lopaticama. Predprsje smješteno ispred ravnih, snažnih kostiju prednjih nogu, koje imaju uspravno došaplje. Laktovi ne smiju biti smješteni ispod tijela niti okrenuti prema van.


Tijelo: 


Dobro zasvođena rebra, spljoštena u dubok prsni koš i pružaju se daleko unazad. Leđa razmjerno kratka i vrlo mišićava. Leđna linija ravna i paralelna s podlogom. Slabine snažne i duboke. Snažna povezanost između prsnog koša i stražnjeg dijela.


Stražnji dio: 


Primjetno snažan za veličinu psa. Jasno istaknute sjedne kosti, duge bedre i koljeni zglob pod dobrim kutem. Došaplje kratko, snažno i ni unutra ni prema van okrenuto.


Šape: 


Dobre veličine, dobro ispunjeni jastučići. Prsti lijepo zaobljeni i dobro zatvoreni. Prednje nešto veće od zadnjih.


Rep: 


Srednje dug u odnosu na psa, uravnotežen. Debeo u korijenu i sužava se ka vrhu, visoko usađen, uspravno ili blago savijeno nošen.


Kretanje: 


Tečno i slobodno, prednje i stražnje noge se kreću ravno naprijed s dobrim potiskom. Sveukupno kretanje je ujednačeno i harmonično.


Dlaka: 


Čvrsto priliježuća, dupla. Poddlaka gusta, kratka i meka. Pokrovna dlaka čvrsta, gusta i žičana. Obje zajedno čine dobar zaštitni pokrivač.


Boja: 


Crna, pšenična ili tigrasta u svim nijansama.

 

Veličina: 


Visina grebena 25,4 - 28 cm, težina 8,6 - 10,4 cm.


Greške: 


Svako odstupanje od gore navedenih točaka smatra se greškom, čija ocjena stoji u točnom razmjeru sa stupnjem izraženosti.


N.B. Mužjaci trebaju imati dva normalno razvijena testisa, potpuno spuštena u mošnje.


---------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


Pisma čitatelja – Treba li moj maltezer koji ima tri mjeseca ići u kakvu školu za pse?




Pitanje:


-------------------------------


Bokač, 


čuj kaj misliš treba li moj maltezer ima tri mjeseca ići u kakvu školu za pse? 


LP Ivančica

 

Odgovor:


 --------------------------


Pozdrav, sory kaj ti nisam prije odgovorio, no imao sam puno posla.


Tri mjeseca definitivno je premalo, odnosno prerano je da u toj dobi ide na dresuru.


To bi bilo kao da dijete od tri godine upišeš u prvi razred ne vodeći računa da je ono ipak dijete i da mora imati svoje djetinjstvo. Istina je da psi u toj dobi mogu već puno naućiti (http://www.psi-za-neznalice.com/malena/02.htm ), no to se radi isključivo kroz igru i druženje s svojim vlasnikom.


Uglavnom pričekajte još malo i pažljivo ju odgajajte, pa najvjerojatnije neće ni biti potrebe za  takvom dresurom. 


Među nama rečeno grad je pun pasa koji su bili na dresuri, a koji vlasnike ne slušaju ništa, pa je uopće upitna svrha tih nazovimo ih dječjih vrtića za pse. Gledaj na to i kroz svoje iskustvo bavljenja djecom. 


Nisam baš siguran da je moguće napraviti neki kratki kurs od 15 školskih sati i djetetu u to vrijeme objasniti sve što inače uči 8 godina u recimo osnovnoj školi. Isto to vrijedi i za pse tako da su ti kursevi dresure na neki način još jedan način otimanja novaca. Istina nekim mogu pomoći, no većini ne pomažu.


Jedino ako neka od tvojih kćeri ima veliku želju za bavljenje psima pa bi joj takva dresura ili druženje s drugim vlasnicima pasa mogla biti zanimljiva i na neki način ulazak u pseći svijet ili svijet bavljenja kinologijom. Ako se odlučite za takvu varijantu tad je najbolje rješenje KOOSP (ispod mosta) nikako privatne škole za dresuru. Ako cure imaju vremena i zanima ih takvo što onda im to možete priuštiti. Tečajevi na KOOSP-u koliko znam nisu skupi.  


Većinu toga što vašoj ženki maltezera treba možete ju sami naučiti. Upute za to nalaze se u svakoj malo boljoj knjizi o psima ili na CD-u.


Uglavnom odgoj psa je jako sličan odgoju djece, jedino treba malo više čvrstine i nepopustljivosti. S obzirom da znam da s djecom imaš iskustva vjerojatno će i mala maltezerica ispasti dobro.


Nadam se da sam ti ovim bar malo pomogao.


Srdačan pozdrav


Nenad



Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.



Pisma čitatelja – Kako spriječiti prekomjerno lajanje?




Pitanje:

 

-------------------------------


Poštovani! 


Prije 7 mjeseci udomili smo  mješanca samojeda i labradora, mužjaka, starog od prilike godinu i pol.  


U zadnjih 7 mj. dosta smo ga preodgojili i naučili na naše naredbe  i lijepo se priviknuo na nas i na svoj novi dom. Tijekom dana jako je miran i većinu vremena spava.


Svakodnevno ga više puta (4-5)  šećemo i istrčavamo. Kako živimo u kuci sa velikom okućnicom cesto je vani  no kad smo na poslu i po noći moramo ga staviti u box kako ne bi išao po susjedstvu. 


Tijekom dana skoro nikad ne laje, eventualno ako je neka mačka ili neki drugi pas u dvorištu a on je u boxu.


Problem se javlja svako jutro.... ujutro u 5:15 svaki dan zadnjih 7 mjeseci počinje lajati i cviliti i tako dokle god ne dođemo do njega i pustimo ga iz boxa. Nakon toga ode jest travu i popiškit se. 


Vjerujem da smo i mi pogriješili jer smo u početku da ne bi probudio sve susjede odmah kad bi zalajao ili zacvilio otišli do njega i pustili ga te se poigrali s njim (s lopticama, što jako voli) kako bi obavio i veliku nuždu. No s vremenom smo probali ne skakati odmah na prvi lavež i jednom smo čak vise od sat vremena slušali njegovo lajanje i nažalost smo mi popustili i otišli do njega ne bi li prestao lajati, taj put uopće nije imao potrebu nego nas je samo izlizao i traži da se mazimo s njim i igramo (pretpostavljamo jer mu je dosadno).


Probali smo ujutro izdaleka zadat naredbu da prestane lajati no kad nas čuje onda još glasnije počne lajati. Kada laje nije agresivan samo sjedi ispred vrata boxa i laje. Probali smo ga preko noći staviti i u stan tada bi počeo lajati odmah kad se probudi i sjeo bi ispred vrata spavače sobe i lajao(4:30), probali smo i na balkon-5:30 (sjedi ispred balkonskih vrata, gleda u njih i laje i cvili).


Nakon šetnje ponovno legne i spava do popodne. Probali smo ga cijeli dan držati budnog u nadi da će duže spavati ujutro no nije nam ni to pomoglo. Probali smo mu staviti hranu navečer da ujutro ima ako je slučajno gladan no ni to nije pomoglo, onda smo pomislili da možda ne jede prekasno pa mu se ujutro rano ide u šetnji kako bi obavio nuždu, no nije ni u tome problem.


Molimo Vas da li nam možete dati koji savjet kako da ga naučimo da ujutro toliko ne laje nego da sačeka dok mi ne dođemo do njega i prošećemo se - dok se mi sami ne probudimo.


Hvala, Vedrana


Odgovor:

  ---------------------------

 

Poštovanje,

Očito je da ste vi bili pre popustljivi i da ste ga navikli na rano jutarnje druženje pa sad on protestira svaki put kad vas nema. S druge strane to je u neku ruku i dokaz njegove inteligencije, no i nadmetanje u kojem i jedna i druga strana želi pobijediti.

Naime vas pas je baš sad u dobi kad psi postaju svjesni svoje važnosti,pa na različite načine pokušavaju nametnuti svoju volju vlasnicima.

Sve to daje do znanja da ne smijete popustiti i prilagoditi se njemu, nego da ga baš obrnuto, trebate natjerati da se prilagodi vama i vašim zahtjevima.

S druge strane situacija je prema onom kako ste ju opisali takva da sad morate uči i u prvi sukob s njim.

Ujutro kad se probudite odnosno kad vas probudi prvo cviljenje ili zavijanje odmah otiđite do boksa. Uđite unutra i pošteno se izvičite na psa (što si toradio, je li se to smije i slično). Važno je da pas shvati da ste ljuti. Ako treba glumite malo.

Nakon toga izađite iz boksa i pričekajte njegovu reakciju.

Ako ponovno počne cviliti vratite se u boks uhvatite ga za šiju i pošteno protresite (ne bojte se isto to mu je uradila i mama kad je bio mali). Opet se izvičite na njega i izađite van baviti se svojim poslom.

Ako opet počne cviliti kaznite ga još jednom.

Jedino što ne smijete je izgubiti živce i udariti ga, jer psi takve udarce ne shvaćaju, te postoji realna opasnost da ga time trajno udaljite od sebe. 

U šetnju ga izvedite u vrijeme kad vama to odgovara.

Nakon nekoliko dana takvog postupanja prema psu on će shvatiti da cviljenjem ništa ne postiže, osim što sam sebe dovodi u neugodnu situaciju.

Neki psi će takav postupak shvatiti od prve, no s nekim će se trebati i duže zabavljati no ono osnovno je to da na kraju svi popuste.

Naravno trebati će vam i vremena i strpljenja da ispravite tu pogrešku, no važno je biti nepopustljiv i ustrajati u namjeri da ga dovedete u red.

Sve to odraziti će se i općenito na poslušnost vašeg psa.

U njegovim očima postati čete osoba koju vrijedi slušati i čije mišljenje se ipak mora i treba uvažiti.

Nadam se da sam vam ovim bar malo pomogao.

Srdačan pozdrav

Nenad

 


Re_Pitanje:

 

-------------------------------


Pozdrav,

Puno hvala na korisnim savjetima... 

već sutra se bacamo na Vaše metode, a ako nam ponovo zatreba Vaša pomoć javimo Vam se. 

    Velika hvala i pozdrav

    

    Vedrana

 



-------------------


Napisao i uredio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


Pisma čitatelja – Kad njima puhne nema ograde preko koje ne preskoče…




Pitanje:

 

-------------------------------

Dobro veće Nenade i pozdrav iz Garešnice!


Ja sam eto vlasnica četiri ženska psa od kojih su dvije sestre stare 5 mjeseci, njihove mame Sambe i jedne prekrasne mješanke Buge. Samba je čista labradorica, a Bugi ovčarka sa malamutom miješana. Velike su i jake, imaju sve što treba - ljubav, dobru ishranu, veliko dvorište, dobre kućice i da ne nabrajam dalje ali imam jedan veliki veliki problem koji traje već poduže a to je bježanje.


Kad njima puhne nema ograde preko koje ne preskoče i ne pomaže ako ja to vidim pa ih zovem da se vrate. One samo odu i vrate se nakon nekoliko sati, umorne, smrdljive, a ponekad i ozlijeđene od tko zna čega. Naša je ulica prometna i bojim se da će se naći pod autom.


Puno sam već novca dala za razna liječenja, bilo je i šivanja itd...   


Nabavila sam elektronsku napravu s ogrlicom i Buga je to nosila ali je skužila da može bježat kad ogrlicu ne nosi, a ne smije ju stalno imat na sebi. Jednom je pobjegla s njom, ušla u ribnjak i ogrlica više ne radi, a platila sam ju 700kn.


Ne podnosim da su zavezane u velikom dvorištu i da ih moram kao krave i ići čuvati van i na -5 a to radim u zadnje vrijeme. Danas sam nagovorila supruga da kupi građevinske mreže i da podigne do susjeda na postojeći plot visinu jer su tu najčešće preskakivale i on je  to napravio. One su sve samo gledale, ostale su puštene i kad smo mi otišli u kuću one su nestale. Ne znam gdje su preskočile ali sutra si dajem zadatak da ih pratim i spriječim. Vozala sam se sat vremena po Garešnici u nadi da ću ih pronaći ali ništa.   


Bojim se da se i ove male ne nauče isto to - pa šta ću onda. Poludim kad pomislim kako one  šlajfaju po gradu ili negdje. Meni je to bježanje stvarno prava noćna mora i moram to nekako riješiti, pa molim savjet i pomoć da riješim taj veliki problem naše cijele obitelji.


Vaš savjet i pomoć mi je velika nada!


Pozdrav! Marina.

 


Odgovor:

 ---------------------------

 

Poštovanje,

Da bi ste riješili taj problem svakako preporučujem novu, čvršću, bolju  i višu ogradu.

Električna ogrlica definitivno nije rješenje. Naime kod plahih i nesigurnih pasa ona može izazvati trajne psihičke posljedice, a oni stabilniji će jednostavno zaključiti "Kad mi je ogrlica na vratu onda moram slušati, a kad je nemam onda mogu nastaviti po svome.»

U biti čini mi se da onaj tko je izmislio i prodaje te ogrlice pojma nema o psećoj psihi.

Znači nakon postavljanja sigurnije ograde trebali bi ste postupiti na sljedeći način.

Pronaći mjesto koje možda mogu preskočiti ili im namjerno ostaviti otvorena vrata.

Pomno motriti na to mjesto i u zasjedi pričekati trenutak kad neka od njih namjerava istrčati ili pobjeći iz dvorišta. U tom trenutku dotrčati, uhvatiti je i vratiti u dvorište.

Nakon toga slijedi ljutnja. Jako se naljutite na nju, ako treba glumite ljutnje, vičite se na nju, uhvatite je za šiju i pošteno protresite (nemojte ju udariti).

Kad s tim završite smjestite ju u kaznu. To može biti neko mjesto koje ona ne voli a može biti i vezivanje na lanac ili lajnu na dvorištu. Svakako gledajte da to bude mjesto na osami i da druge ženke ne mogu doći do nje kako bi je tješile ili se igrale s njom.

Naravno i svim vašim ukućanima treba zabraniti da je maze ili tješe.

Pomoglo bi i kad bi se u tim trenucima poigrali s drugim psima. To će je jako povrijediti ona u kazni a vi se igrate s drugim psima.

Ostavite je tamo duže vrijeme (sat ili više).

Najvažnije je da ona taj vaš postupak shvati kao figurativno rečeno izbacivanje iz čopora. Naime pse kao društvene životinje tako nešto jeko pogađa.

Nakon što je pustite iz kazne ignorirajte ju cijeli taj dan. Nemojte ju ni maziti ni razgovarati s njom (ali mazite druge pse da bi ona shvatila da je u nemilosti).

Tako bi se trebali ponašati prema svakom psu koji poželi bez vašeg odobrenja izaći iz dvorišta.

Nekoliko takvih kazni i vidjet ćete da će one biti znatno opreznije i da im bijeg iz dvorišta neće više biti najomiljenija zabava.

Najvažnije je biti uporan i nepopustljiv.

Električnu ogrlicu bez obzira što je pokvarena spremite negdje u ladicu i zaboravite da ste je kupili.

Nadam se da sam vam ovim bar malo pomogao 

Srdačan pozdrav

Nenad

 



---------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.

 

 

Rujan 19 '12

Bolesti pasa - Kožne bolesti 


Iako su psi vrlo zdrave i otporne jedinke to ne znači da vi kao vlasnik psa ne morate ili ne smijete o njima biti informirani kako biste ih što ranije uočili i otklonili. Jedne od najčešćih bolesti ili točnije rečeno smetnja s kojim se psi susreću su problemi s kožom ili dlakom, odnosno kožne bolesti pasa.

U većini slučajeva takve probleme  nije teško primijetiti. Tipični simptomi su sljedeći: pas se češe, uznemiren je, pokazuje nelagodu, gubi dlaku, ima vidljive otekline na koži sa promjenom pigmentacije, prhut, kraste, prištići, sitna krvarenja, rane od samoozljeđivanja.

Ukoliko takvo što primjetite važno je znati da morate što prije pomoći i otkloniti uzrok problema, naime zbog učestalog češanja može se oštetiti koža, te nastati još veći problemi (bakterijska kožna infekcija). 

Znakovi  kožnih bolesti

Češanje,  gubitak dlake, vidljive otekline na koži sa promjenom pigmentacije, prhut, kraste, prištići, sitna krvarenja, rane od samoozljeđivanja i druge. Uz češanje, psi i ližu, grizu kožu, trljaju se i valjaju.

Mogući uzroci nastanka simptoma kožnih bolesti

Kožni nametnici (buhe) najčešći su uzrok češanja. Mala količina sline buhe s antikoagulansom može nadražiti psa te izazvati niz problema. Žlijezde smještene u koži pasa postaju preaktivne te izlučuju sekret koji se nakuplja na koži izazivajući promjene neugodna mirisa.

Posavjetujte se s drugim iskusnijim vlasnicima pasa i nabavite što je moguće djelotvorniji preparat za uklanjanje i sprječavanje ponovne infekcije nametnicima.

Kožne bolesti izazvane bakterijama nastaju najčešće kao sekundarna infekcija prilikom oštećenja kože, tada su naime stvoreni idealni uvjeti za razmnožavanje bakterija. Kožne infekcije bakterijama stvaraju uzdignuća i prištiće na koži koji mogu biti ispunjeni gnojem odnosno upalnim stanicama.

Jako je važno što je moguće prije reagirati, postaviti pravu dijagnozu i liječiti psa, jer u protivnom mogu nastati još jača i dublja oštećenja kože koje zasigurno nećemo bezbolno riješiti. (akutni vlažni dermatitis, ulceracije, pioderma).

Ako se površina kože prhuta, od prhuti nastaju naslage zbog povećane aktivnosti žlijezda lojnica. ( seboreja ) a nastaje najčešće zbog: bakterijske infekcije kože, upala kože uzrokovana gljivicama( Dermatofitoza)- bolest opasna za ljude, stoga je jako važno kontaktirati veterinara i što prije početi terapirati psa sa protugljivičnim šamponima i odgovarajućim antiboiticima, šuge- vanjski nametnici ( Sarcoptes, Cheyletiella, Demodex), lišmanijoza, opekline, imunološke bolesti.

Kožne izrasline (bradavice, ciste, tumori) Bradavice su uglavnom ljubičaste boje, šarene a mogu biti i pigmentirane, a javljaju se kod starijih pasa. Ciste su tvrde otekline smještene ispod kože. Takve izrasline vrlo često nestaju same od sebe no u slučaju da primijetite da i dalje rastu i postaju sve veće i veće dobro je obratiti se veterinaru i otkloniti ih kirurškim putem.

Alergije. Česti uzročnici svrbeža u pasa i mačaka su alergijske rakcije na ugriz buhe, preosjetljivost na hranu, kontaktni alergijski dermatitis, ubodi pčele ili ose…. alergija na sastojke hrane bilo kuhane kod kuće pripremljene ili gotove suhe ili vlažne vrlo su česti uzroci češanja pasa te usljed toga nastalih bolesnih promjena na koži. Ako sumnjamo na preosjetljivost zbog hrane, najbolje je da odmah promijenimo hranu, te da psa hranimo najmanje dva mjeseca sa sastojcima koji nisu bili zastupljeni u prethodnoj hrani. Takvi problemi mogu biti vrlo česti upravo zahvaljujući jednoličnosti i nekvaliteti industrijske hrane za pse. Svim vlasnicima koji se susretnu s takvim problemima preporučujemo ishranu psa prirodnom hranom, odnosno hranom koju i mi ljudi jedemo. Ta hrana učinit će psa i jačim i otpornijim od bilo koje industrijske hrane za pse.

Hormonalni poremećaji. Gubitak dlake na većem području kože može biti znak ozbiljnije bolesti. Neravnoteža spolnih hormona, slabi rad štitnjače te previše aktivna nadbubrežna žlijezda ili dermatoze zbog pomanjkanja određenih mikro i makro elemenata u organizmu. U svim takvim slučajevima najbolje je posjetiti veterinara te odmah započeti s  liječenjem psa.

Napisao: Nenad Grbac


---------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.

Rujan 17 '12

Bolesti pasa - Panostitis




U mladih pasa većih pasmina, a osobito u njemačkih ovčara i njihovih mješanaca ponekad se javlja oboljenje cjevastih kostiju, u medicini poznato pod nazivom eozinofilni panostitis pasa. Postoji nekoliko teorija o nastanku ove bolesti, pa tako pojedini autori smatraju da je uzročnik virus, dok drugi smatraju da se radi o alergijskoj reakciji ili autoimunoj bolesti, no pravi uzrok ove bolesti je i dan danas nepoznat. Poznato je samo da od te bolesti obolijevaju uglavnom mladi psi koji intenzivno rastu.


Upalni proces zahvaća duge cjevaste kosti nogu, pa se oboljela životinja nerado kreće, jer joj svaka kretnja uzrokuje jaku bol. Proces može zahvatiti jednu ili više nogu odjednom. Osim što je kretanje otežano bolom, životinja bolno reagira i na umjereni pritisak prstima na oboljelu kost. Za ovu je bolest karakteristično da se proces naglo aktivira, traje više dana, pa onda znakovi bolesti naglo nestaju, da bi se kroz neko vrijeme ponovno ispoljili na istoj ili drugoj nozi.


Bolest je dugotrajna i za životinju veoma neugodna, ali unatoč toj činjenici psi spontano ozdrave dok završi rast životinje. Za vlasnika je najvažnije znati da psi ovu bolest prebole bez posljedica, osim ako je upalni proces bio jačeg intenziteta, a štene je bilo zahvaćeno u ranoj mladosti. U tom slučaju, zbog smanjenog kretanja uslijed boli, štene zaostaje u razvoju. To se najviše očituje na masi skeletnog mišićja koje je veoma oskudno razvijeno. Bolest se dijagnosticira na osnovu kliničke slike, a u dubioznim slučajevima potvrđuje se rengenskom pretragom.


Liječenje se svodi na ublažavanje bolova i upale, često je veoma dugotrajno, ali time ova bolest postaje podnošljiva za psa. Ipak treba napomenuti da i ta metoda ublažavanja bolova pomoću lijekova ima svoju lošu stranu jer mladi zaigrani  psi pod utjecajem lijekova zaboravljaju na bol i postaju neoprezni (ne čuvaju se) što može dovesti do novih ozljeda.


Napisao: Nenad Grbac


---------------------


Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.



 
Rujan 14 '12 · Oznake: bolesti pasa - panostitis

Ne kupujte psa od preprodavača!




Sasvim sigurno se sjećate da smo dosad već mnogo puta pisali o preprodavačima pasa i opasnosti kojoj se izlažete kupujući štene od njih.

Na sve to podsjetilo nas je i pismo koje je nedavno stiglo na našu adresu i koje zajedno s cijelom prepiskom objavljujemo kako bi smo koliko toliko pomogli da se takvi i slični slučajevi više ne događaju.


-------------


Zašto ne čitam Internet.....  


Čitam Vašu stranicu i ne mogu vjerovati, prije nešto manje od 2 sata kupila sam maleckog jack rassela i to kod one gospođe Branke iz Koprivnice..... Ajmeee.sutra pas ide u veterinara, ako mu se dogodi išta..kako mogu djelovati...možda tužit..upomoć                       

Doris iz Šibenika


-------------------


Pomoć    


Čitala sam na vašim stranicama o gospođi Danijeli koja je kupila ciuvavu kod BRANKE FILJAK IZ PITOMAČE.

Moj jack russel je došao prije tri dana od toga je zadnja dva u stacionaru bolestan...

O takvoj vrsti ljudi nisam čula i nisam se prije informirala.

Moja greška..nažalost...

Moja je molba ako imate email adresu od te gospođe da mi je prosljedite...unaprijed hvala...


 ------------------ 

      

Poštovanje,     

            

Prije neki dan (ili dva, tri dana) na moju adresu je stiglo pismo vrlo slično vašem no nisam mogao odgovoriti na njega jer mi se E-mal poslan na adresu bambina82000@net.hr uporno vrača s porukom da je mailbox pun.


Odgovor na to pismo ukoliko ste mi vi postavili ta pitanja je slijedeći:


Da, nekoliko naših čitatelja mi je već pisalo o neodgovornim postupcima gospođe Branke.Očito je da je njoj prodaja pasa samo posao i da tu ne bira način na koji će prevariti kupce štenadi.

Ljudima koji su mi poslali to pismo, koje ste vi pročitali na kraju je vratila novac kojim su platili bolesno štene no to im zapravo i nije bila neka velika utjeha, jer su se kao i svi mi vlasnici pasa već uvelike vezali za psa, te bili prisiljeni gledati kako se štene pati i umire.


Što se vas, odnosno šteneta koje ste kupili tiče, najvažnije je da pas bude zdravo.

Veterinar vam tu nažalost neće moći puno pomoći, jer je virusne bolesti vrlo teško otkriti.

Više od svega reći će vam ponašanje psa. Ako je pas veseo i zaigran onda je sve u redu, no ako osjetite da je loše raspoložen da odbija hranu i povlači se u sebe, tad se naravno morate zabrinuti.


Jako je važno i to da psa odmah cijepite, jer je imunitet koji mu je majka davala putem mlijeka u dobi od osam tjedana jako slabi, te je štene tad najosjetljivije na zarazne bolesti.

Ako budete imali sreće i vaš pas nije u leglu obolio od zaraznih bolesti s psom će sve biti u redu, pa nećete imati potrebu za nikakvim dodatnim intervencijama kod gospođe Branke.


Inače do pojave zaraznih bolesti najčešće dolazi zbog loših i nehigijenskih uvjeta u leglu. Mislim da je to slučaji s gospođom Brankom, odnosno štencima koje ona prodaje.


Žalosno je i to što protiv virusnih bolesti (štenećak, parvo, korona i dr), zapravo nema lijeka.


Rijetko se događa da psi prežive te bolesti, a ako i prežive onda to na njima ostavlja trajan trag.


Ja vam zasad mogu samo poželjeti sreću i nadati se da je štene zdravo i da još dugo vremena predstavljati veselje u vašem životu.


Ako sve bude u redu posebnu pažnju morate obratiti na odgoj psa, jer su Jack Russel terijeri vrlo inteligentni. nemirni i živi psi prepuni snage i energije, pa se stoga moraju i vrlo dosljedno odgajati.


Ukoliko tu pogriješite cijeli život bi ste mogli imati problema i obrnuto ukoliko to dobre uradite cijeli život ćete imati psa na kojeg ćete biti ponosni.


Toliko zasad  


-------------------------

Poštovani,


Ja sam Vam pisala a kako nisam dobivala odgovor i pretpostavljala sam da mi mail ne radi...

Moj Roki je još uvijek kod veterinara najboljeg tu u Šibeniku, sumlja se na parvo...s dotičnim ljudima se čuo moj brat i rečeno mu je da ukoliko se malome nešto desi da vraćaju novac ili dostavljaju novog psa..mislim da drugi psić neće dolazit u obzir jer je i ovo bilo užasno traumatično, odnosno još uvijek i je...


Svi smo užasno razočarani, bože kakvi su to ljudi...ja se razmišljam je čak dat na RTL prijatelj mi je novinar...a otac, otac nam je inspektor i grozno je ljut, tako da ne sumnjam da će joj se i prijava koja napisat..nije mi jasno kako ti ljuti uopće mogu i znat komu su prodali psa i nije ih uopće strah..


Užasno sam ljuta....


Ja vam se iskreno zahvaljujem, povezat ću se s Danijelom i drugom gospođom, ukoliko to bude išlo javno znat će te...a dotad se nadamo da će nas ROKI uspit se izborit za prekrasan i dug život....                      

Doris iz Šibenika

----------------

Poštovanje,

Ja sam na portalu u oglasniku objavio slijedeći oglas:


NE KUPUJTE ŠTENAD OD BRANKE FILJAK IZ PITOMAČE


Dosad smo na ovom portalu već više puta pisali o ružnim iskustvima naših čitatelja,koji su od te osobe kupili psa, a prije neki dan nam je jedna čitateljica opet javila da je od dotične gospođe kupila štene zaraženo Parvovirozom. Logično je očekivati da sva štenad u tom leglu također imaju parvo, no i da to neće spriječiti gospođu Branku da ih preproda. Više podataka o ružnim iskustvima naših čitatelja s tom osobom pronaći ćete na slijedećim linkovima:


http://www.psi-za-neznalice.com/novine%20203.htm


http://www.psi-za-neznalice.com/novine%20201.htm


Moj savjet je da dobro razmislite o tome da li bi ste željeli da se i vama tako nešto dogodi.

Vi svakako pokušajte s medijima. Naime to Brankici može nanijeti najveću štetu odnosno odvratiti potencijalne kupce od pomisli da kod nje kupuju štene.


Ako želite možete opisati cijeli događaj i poslati ga meni E-mailom koko bih od tog vašeg pisma i mojih savjeta čitateljima načinio još jedan članak o preprodavačima pasa i opasnosti koja vreba od njih.


Što se zakona tiče tu vam preostaje samo privatna tužba.


Nažalost ni veterinarska ni bilo kakva druga inspekcija se ne bavi takvim slučajevima.


Mediji također nisu pretjerano zainteresirani oko takvih slučajeva.


Svakako mi javljajte i daljnji razvoj događaja jer vam možda u još nećem mogu pomoći.


Nadam se da će se Roki izvući i da će se sve to ipak sretno završiti         

                

Pozdrav, Nenad


--------------------------------


Poštovani,                      


Bok, Doris je...

pasić je još kod veterinara, izgleda da je preloše kako on kaže, danas idem po njega, jer nema smisla da stoji gori samo je na infuziji...


Uspavat ga ne mogu....


U biti ne znam šta da radim ,jel znate možda jel se koji pasić izvuka od te bolesti..


A onim ljudima je stiga službeni poziv malo su se ustrtarili...


Danijeli sam pisala ali još nema odgovora,,eto na bilo kakvoj pomoći sam zahvalna...


Doris iz Šibenika


--------------------------


Poštovanje,  


Sad prvo treba vidjeti što će biti s psom.


Mogućnosti da preživi postoje, no nažalost nisu velike, tek toliko da vas ne 

zavaravam i pružam vam lažnu nadu.


Poznajem nekoliko pasa koji su preboljeli parvo no vidio sam i mnoge koji to nisu uspjeli.

Znam da je ovo teško vrijeme za vas i da je teško gledati to malo stvorenje da se pati no nažalost i to morate proći.


Kad vidimo što će biti s štenetom tad možemo i preduzeti neke korake protiv Brankice i njenog uzgoja pasa.


Nadam se da ste je nazvali i rekli joj što se događa.


Svakako morate tražiti da vam vrati vaš novac.


U suprotnom ispalo bi da je nagrađujete za svu patnju koju je i vama i štenetu nanijela.


Pozdrav, Nenad


---------------------------


Re_pomoć  


Pasić je nažalost umro...


Nije se imao snage više boriti...


Ja sam Branki poslala faks sa potvrdom veterinara da je bolovao od parva..isto tako čula sam se s Danijelom.


Sad čekam ishod ovog s njima i onda bi stvarno trebalo djelovati...


Dakle pokupiti potrebne informacije, nikako srljati na sljepo, nego sa konkretnim dokazima ići protiv njih do kraja..


Da se zaustavi nasilje njeno nekažnjeno....


Doris iz Šibenika


---------------------------


Poštovanje,


Žao mi je da je to tako završilo.


Ukoliko budete preduzimali nešto protiv osobe, koja vas je na tako ružan način prevarila svakako mi to javite, jer vam možda i tu mogu pomoći. koliko se jednom odlučite i na kupovinu drugog psa, također mi se javite jer vas možda mogu savjetovati kako da odaberete zdravo i veselo štene, odnosno od koga možete a od koga ne biste smjeli kupovati psa.


Znam da je sve to bio veliki šok za vas, no baš zbog toga ne bi smjeli odustati.   

   

Pozdrav, Nenad


----------------- 

Nekoliko savjeta za sve one koji imaju namjeru kupiti štene


O preprodavačima pasa, njihovim prevarama i načinu na koji oni postupaju sa štencima, na ovom portalu smo već smo mnogo pisali, no za sve se one koji dosad nisu posjećivali naš portal važno je napomenuti da više o svemu tome mogu saznati i u članku po naslovom:" Ne kupujte štene od preprodavača", koji se nalazi u stalnom dijelu našeg portala.


U tom članku kao i u onim kasnije objavljenim opisuju se neki od najčešćih načina na koji preprodavači pasa varaju kupce štenadi, no i to gdje i po kojim cijenama oni nabavljaju štenad koju preprodaju.


No, da ne dužimo svima koji imaju namjeru kupiti štene preporučujemo da upamte slijedeće savijete:             

  

Ukoliko vam zatreba savjet kontaktirajte nas !     

     

Ukoliko vam zatreba bilo kakav savjet u vezi kupnje štenadi slobodno nas kontaktirajte. E-mail adresa na koju se možete javiti je slijedeća:


NenadGrbac@hotmail.com


Ukoliko želite provjeriti da li se zaista radi o registriranoj uzgajivačnici pasa to će te najlakše saznati tako da telefonski nazovete Hrvatski Kinološki savez i provjerite od koga zaista kupujete psa.


Njihov telefonski broj je slijedeći 01 48-46-126.


No, ovdje treba napomenuti da vam kinološki savez može dati podatke o registriranim uzgajivačnicama, no ne i o kućnom uzgoju koji također predstavlja poželjan i provjeren način kupnje štenadi.      

              

Ili nam opišite svoja ružna iskustva s preprodavačima pasa !


Ukoliko ste već imali ružnih iskustava sa švercerima pasa i želite pomoći drugim neiskusnim vlasnicima pasa da im se takve stvari ne događaju, pošaljite nam svoju priču i upozorite nas na ljude koji se bave tim nepoštenim poslom.


Svi vaši prilozi biti će objavljeni.


E-mail Adresa na koju nam možete pisati je: NenadGrbac@hotmail.com                               


---------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.

Rujan 11 '12 · Oznake: ne kupujte psa od preprodavača

Pisma čitatelja – Kako spriječiti neželjeno ponašanje i lajanje na druge pse?




Pitanje:


-------------------------------


Poštovani, zainteresirana sam za vas CD-e ali nisam sigurna koji bi bio meni od koristi. ukratko ću vam opisati svoj problem pa mi vi preporučite koji CD-e bi mi najviše trebao. 


Dakle vlasnica sam 6 mjesečne maltezerice Tesse koju smo bas prije 10 dana sterilizirali. živimo u stanu s dvoje djece starih 10 g. Tessu smo počeli izvoditi van nakon cijepljenja tj s 11 tjedana u šetnje, uglavnom po ulici, bila je i na moru. Livada nemamo gdje je možemo slobodno pustiti a i u parku ju ne puštam jer ne sluša a okolo je cesta. Jako je zaigrana.


Njen najveći problem u ponašanju je taj da u parku laje na druge pse, skaće na njih, laje na djecu u parku . To je ono što želimo riješiti. U stanu smo ju naučili da sjedne, legne, ide u krevetić, dođi, sjedi čekaj (2 m ). Drugo nismo ni radili a vani nemamo ni gdje.  


Dakle na kojem cd bi mogla naći kako riješiti to ponašanje u parku,  kako ju korigirati i socijalizirati zapravo. U našem gradu /Bjelovar/ nema škole niti dresera pasa. 


Sanela



Odgovor:


 ---------------------------


Poštovanje,

 

Ispričavam se što vam nisam prije otpisao, no vaš e-mail gmail je smjestio u neželjenu poštu te sam ga tek opazio. 


Problem koji vas muči zapravo je vrlo jednostavno riješiti. 

 

Važno je pravilno socijalizirati psa i zato bi joj morali omogućiti što više dodira i kontakta s drugim psima. Odvedite je u park gdje ljudi šeću svoje pse, odaberite nekoliko pasa koji vam se čine mirnim i druželjubivim (upitajte i vlasnike da li je to tako i pustite je s uzice). 

 

Naravno ona će se ispočetka ponašati kako se inače ponaša, no kasnije će se ako je ti psi ne budu dirali i trčali za njom, polako priviknuti na njihovu blizinu. Velika je mogućnost da će ona sama (s obzirom da je mlada), vrlo brzo zahtijevati od njih da se igraju s njom.

 

Tu je jako važno da izaberete mirnog i dobrog psa, koji ju neće dodatno preplašiti.Bolji izbor su ženke, jer je muškim psima obično samo sex i njuškanje na pameti. Važno je i to da se odmaknete od nje i pustite ju da svoj strah prebrodi sama. Pretjerano zaštitnički odnos navesti će je samo na to da se još više boji i bude još ovisnija o vama

 

Ako sve to odradite kako treba ona bi ubrzo umjesto straha i lajanja trebala u slučaju da se sretnete s pokazivati interes i želju za igrom. 

 

No, kad smo već kod igre za to joj morate pronaći psa njene veličine, naime veliki se psi bez obzira na dobrodušnost neće htjeti igrati s njome, jer su i oni svjesni da bi je u igri nepažnjom mogli ozlijediti. Upravo stoga svaki pas sam sebi traži društvo za igru i uvijek najradije izabire onog tko je rastom i težinom sličan njemu.

 

No, to ne znači da je ne morate socijalizirati na velike pse. Upravo obrnuto, za nju je radi njene psihe dobro da shvati da joj od velikih pasa ne prijeti opasnost.

 

Sličnu stvar trebali bi uraditi i s djecom. Ako neki od vaših prijatelja ima dijete koje voli pse upitajte ih da li bi se njih dvoje mogli poigrati ili družiti. Za početak ih samo ostavite zajedno da se priviknu jedno na drugo. Oni će sami izabrati trenutak kad će pokazati interes za igru. Naravno ta prva igra djeteta i psa mora se odvijati pod nadzorom nas odraslih, te se i jednom i drugom moraju jasno objasniti pravila igre, odnosno što se smije, a što ne smije raditi.

 

Uglavnom odgoj djece i psa je vrlo sličan, pa vam je stoga valjda i jasno koliko je ta socijalizacija važna za psa. Ako nemate uvjete pokušajte ih stvoriti, no naglasiti ću da su to obične sitne svakodnevne situacije, a ne nekakve škole ili igrališta za pse.

 

Kad nas u Zagrebu ima dosta tih škola, no zajedničko im je da ljudima uzmu novac i uglavnom ne riješe probleme s psima, odnosno poslušnošću. Znači tu i niste na nekom gubitku, odnosno samo ćete uštedjeti, ako sami odgojite svog psa.

 

Samo bih se još osvrnuo na ponašanje na lajni ili vodilici. Ponašanje vašeg psa jasno odaje da ste ju prerazmazili i da ne zna osnovne naredbe poput, naredbe NE.

 

U svakom slučaju vi joj nipošto ne bi smjeli dopustiti da kad je na lajni laje na druge pse ili djecu. Bez obzira koliko vam draga bila u tom je trenutku morate kazniti. U suprotnom ona bi se mogla pretvoriti u histeričnog i preplašenog psa.

 

Ja bih vam preporučio da u tom trenutku viknete glasno NE. Ako vas ne posluša primite ju za 

šiju i protresite. Ne bojte se isto to učinila bi joj i majka u leglu.

 

Što ćete time postići? Prvo ona će se osjetiti nelagodno i povezati značenje naredbe NE.  Drugo skrenuti ćete joj pažnju s psa ili djeteta, na koje je namjeravala lajati, odnosno njena pažnja će biti usmjerena na vas (što sam joj sad skrivila).

 

Sve to morati ćete ponoviti više puta kako bi ona povezala značenje vaših postupaka. Sve drugo ovisi od nje i toga koliko je tvrdoglava. Naime neki psi takve stvari usvoje od prve, a neki se inate pa to moramo ponoviti i više puta.

 

Najvažnije je biti uporan, pravedan i nepopustljiv. Ako budete bili takvi ona će vas još više cijeniti i ponašati se skladno vašim očekivanjima.

 

Važno je naglasiti i to da si nikako ne smijete dopustiti da je udarite. Psi takav način kazne ne razumiju, a velika je vjerojatnost da će ih tako nešto natjerati u novo inaćenje i još više odvojiti od vas.

 

Što se upita o CD-u tiče za vas bi najpogodniji bio prvi CD-e "Pas više od najboljeg prijatelja" jer je on i namijenjen početnicima, odnosno ljudima koji ne znaju puno o psima.

 

Adresa na kojoj možete saznati više o tom CD-u je: 

 

http://www.psi-za-neznalice.com/cdimp.htm

 

Naručiti ga možete E-mailom ili pomoću web shopa koji se nalazi na adresi:

 

http://www.webshop.psi-za-neznalice.com/ 

 

Nadam se da sam vam ovim uspio bar malo pomoći.

 

Srdačan pozdrav

 

Nenad



Odgovor:


 ---------------------------


Poštovani,


puno vam hvala na iscrpnom odgovoru, puno ste mi pomogli i to konkretno. 


Sanela



---------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


INTERVJU  - MIRSAD KAFEDŽIĆ - Čovjek koji nesebično brine o napuštenim životinjama (drugi dio)

Ovaj video prilog snimili smo prije nekoliko dana. Razlog snimanja bili su novi štenci koje je Mirsad nedavno pronašao i udomio.




---------------------------


A, da Mirsadov trud i sve ove godine koje sam i bez ičije pomoći pomaže napuštenim psima nisu bili uzaludni svjedoći nam i ovo pismo, koje je gradonačelniku Bandiću poslala skupina uglednih zagrebačkih veterinara.


Poštovani gospodine Bandiću,


Obraćamo Vam se s molbom i nadom da ćete biti u mogućnosti pomoći gospodinu Mirsadu Kafedžiću. 


Naime, Mirsad Kafedžić godinama brine o napuštenim i bolesnim životinjama. Sve to vrijeme koristi gradsko zemljište u blizini potoka Vrapčak u naselju Špansko.  Kako je uputio i molbu za osnivanje udruge želja mu je da i na pravi način legalizira korištenje gradskog zemljišta za koje je voljan plaćati i adekvatan najam.


U ime mnogih naših pacijenata i ljubitelja životinja koji poznaju gospodina Kafedžića molimo Vas da mu izađete u susret. 


Uvjeravamo Vas da gospodin Kafedžić apsolutno zaslužuje svaku Vašu pomoć baš kao i našu.


U prilogu Vam šaljemo dopis koji smo uputili gradu Zagrebu za osnivanje udruge.


Unaprijed zahvaljujemo na pomoći.


S iskrenim poštovanjem,


Mr. Vlasta Brindl dr.med.vet.

Veterinarska stanica grada Zagreba

Tržnica Špansko b.b. 10 090 Zagreb, Hrvatska

Tel: 01 3897 552, 3897 642


Vlatka Antonija Csik dr.med.vet.

Veterinarska ambulanta «Ljubimac» d.o.o

Matije Ivanića 19 10 000 Zagreb, Hrvatska

Tel: 01 3750 339



INTERVJU - MIRSAD KAFEDŽIĆ - Čovjek koji je nesebično pomagao napuštenim životinjama


Upravo ovih dana navršava se godišnjica smrti Mirsada Kafedžića, čovjeka kojeg mnogi pamte po tome što se sam i gotovo bez ičije pomoći nesebično brinuo o napuštenim životinjama, pa smo u znak sjećanja odlučili ponovno objaviti naš intervju s Mirsadom.



 

Gospodina Mirsada poznajem već više od 15 godina. Često prolazim i pored njegovog vrta, koji je on samoinicijativno i bez ičije pomoći pretvorio u mali azil za napuštene životinje.  I naravno, njegovom pozivu za pomoć se nisam mogao ne odazvati.

 

Recite nam nešto o vama?    


Moje ime je Mirsad Kafedžić. Rođen sam u Zenici 1947., a u Zagrebu živim od 1976 godine. Dugo sam bez stalnog posla, ali usprkos tome godinama, kao što sam to radio cijeli život, pomažem napuštenim životinjama. 


Tu ljubav prema svim živim stvorenjima sam naslijedio od svoje majke. 


Znajući što su ljudi u stanju činiti jedni drugima iskreno mislim da od njih možemo mnogo toga naučiti. 


Oni nas vole, zahvalni su, vjerni i pružaju nam bezuvjetnu ljubav.


Kakav je vaš pristup psima i što vam znače ?


Što meni znače psi? Znače mi sve ono čega mi ljudi nažalost imamo jedni za druge sve manje: ljubav, razumijevanje, poštovanje, privrženost, odanost, zahvalnost i neraskidivo prijateljstvo.


Tome mogu dodati i slijedeće : 


1) Prosječan pas bolja je osoba nego prosječan čovjek.


2) Ako nađete psa na cesti i nahranite ga, on vas neće ugristi. Isti princip ne vrijedi za čovjeka.


3) Moj cilj u životu je da budem takva osoba za kakvu moj pas već misli da jesam. 


Koliko ste pasa do sada udomili, i koliko ih trenutno udomljavate? 


Do sada sam udomio već mnogo pasa. Trenutno se brinem o 20-ak pasa i nekoliko mačaka. Oni se nalaze u vrtu koji sam preuredio u, nazovimo to, priručni azil. Slobodni su, nevezani, druže se međusobno, mogu se igrati i živjeti normalnim psećim ili mačjim životom. Iz tog razloga do sada nisam imao nekih većih problema, niti je dolazilo do nesuglasica i okršaja među njima.


Da li vam tko pomaže i koji su to ljudi ?


Nekoliko mojih nastupa na televiziji potaklo je neke ljude da mi se jave, no ta pomoć uglavnom je jednokratna. Ipak, moram zahvaliti svim tim ljudima, što su me se sjetili i bar nakratko pomogli mojim psima.


Nažalost negativna posljedica mog pojavljivanja u medijima je to što me nakon toga mnogi ljudi zove da im pomognem, da se riješe svojih neželjenih pasa. 


Neki od tih ljudi, te pse da ih se riješe, znaju u toku noći ostaviti zavezane i za vrata mog priručnog azila i tako me na neki način prisiliti da ih uzmem i nastavim se brinuti o njima.

Najveća pomoć dolazi mi od čitatelja portala "Psi za neznalice". 


Mnogi od njih pomažu mi već duže vrijeme i redovito svaki mjesec, donose nekoliko vreća hrane za moje pse.


Neke od njih zovem i onda kad mi je najteže, odnosno kad se nađem u situaciji da ostanem i bez hrane za pse i bez novaca pomoću koje bi je mogao kupiti. Od tih ljudi koji mi uglavnom najviše pomažu izdvojio bih Krunu i Jelku.


O da nikako ne smijem zaboraviti ni redakciju portala "Psi za neznalice" i ponajviše jedinog čovjeka, kojem se u slučaju kad sam odsutan, usudim prepustiti brigu o svojim psima. Riječ je naravno o uredniku portala "Psi za neznalice".


Veliku podršku i pomoć imam od Dr. Vlaste Brindl iz veterinarske stanice Špansko.


Da li ste zadovoljni načinom na koji grad rješava problem napuštenih kućnih ljubimaca i kakva su vaša iskustva? 

 

O odnosu gradskih vlasti u rješavanju problema napuštenih životinja imam za reći samo ovo : sramotno i žalosno !


Svaka pomoć u obliku hrane za pse ili mačke je dobrodošla!  


Do sada se nisam nikome obraćao za nikakvu pomoć. No nužda me natjerala i na to. Pomoć u novcu ne bih prihvatio, jer pretpostavljam koliko to može biti nezahvalno, no svaka pomoć u obliku hrane za pse ili mačke je dobrodošla.  


Isto tako molim da mi se javi netko tko je u mogućnosti udomiti cijepljene i sterilizirane mačke.

 


------------------------------------------



Mirsada ćemo vam pokušati opisati i uz pomoć video priloga koji je prije dosta vremena emitiran na RTL televiziji, Emisija Exluziv.





----------------------------------------


Razgovarao i uredio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


Predstavljamo vam pasminu Njemački ovčar (Deutscher Schaferhund) 




Pravokutnog je tjelesnog oblika, jak i mišićav. Tijelo mora biti građeno funkcionalno, harmonično i skladno. Već na prvi pogled mora biti vidljiva razlika među spolovima. Kreće se kasom, stoga su kod njemačkog ovčara posebno važni pravilni kutovi medu udovima. Glava je suha, s jakom klinastom gubicom. Uši moraju biti uspravne i postavljene tako da su ušne školjke usmjerene naprijed. Na repu je dlaka nešto duža. Rep mora doseći skočni zglob. Dlaka je oštra, a poddlaka gusta. Osnovna boja je crna s odgovarajućim oznakama pšenično smeđe do sive boje. Visina mužjaka od 61 do 65 cm, ženki od 55 do 60 cm. 

Njemački ovčar je najomiljenija službena pasmina na svijetu. Uzgajači i ljubitelji su udruženi u u WUSV (Svjetski savez njemačkih ovčara). Samo u Njemačkoj je 150 000 članova Društva njemačkih ovčara i oko 15 000 prijavljenih uzgajača. Njemačkih ovčara na svijetu ima 1,5 milijun jedinka.


Povijest njemačkog ovčara


Prvi pas koji je bio upisan u knjigu njemačkih ovčara bio je "Horand von Grafrath", koji se prvobitno zvao "Hektor-Linksrhein" i postao je otac svih ovčara. Njegov vlasnik, konjanički satnik Max von Stephanitz, ovako ga je opisao: "Horandu von Grafrathu je sudbina namijenila upis pod brojem jedan u rodovnu knjigu njemačkih ovčara.




Za tadašnje kinološke zanesenjake to je bio pas koji je ostvario njihove snove. Bio je dovoljno velik, jakih kostiju, lijepih tjelesnih linija, s plemenitom glavom, suhim i žilavim tijelom, izvanredno skladno građen. Imao je i primjerne osobine, i to čuđenja vrijednu privrženost svojem gospodaru, a prema drugima pokazivao je bezobzirnu suverenost.

 

S druge strane bio je potpuno samostalan, bijesan neprijatelj, divlji borac i nezaustavljiv napadač u vježbama obrane. Nikada nije bio lijen, već uvijek aktivan, dobrodušan prema ljudima koji mu nisu ništa htjeli učiniti, mada nepovjerljiv prema svim strancima. Jako je volio djecu i uvijek je bio zaljubljen.

 

Bio je čuđenja vrijedan pas i posjetitelji ga se nisu mogli nagledati.




Za nastanak njemačkog ovčara je najzaslužniji konjanički satnik von Stephanitz. Bio je pravi kinološki zanesenjak. Zanimali su ga prije svega psi koje su imali ovčari i pastiri. S prijateljem Arthurom Meyerom i još nekim zanesenjacima osnovao je Savez njemačkih ovčara (Verein fur Deutsche Schaferhunde).


Sretna okolnost je bila što se tako sposoban i odlučan čovjek, kao što je bio von Stephanitz, mogao potpuno posvetiti uzgoju, razvoju i školovanju te pasmine. Imao je jasno postavljene ciljeve i uvijek je znao što želi. Svoja stajališta znao je odlučno zagovarati. Borio se prije svega za to da njemački ovčar ne postane modni pas kao što se to dogodilo škotskom ovčaru. Isto tako nije htio da postane cirkuski pas ili napadačka zvijer.




Sadašnji Njemački ovčar


S vremenom Njemački ovčar se zaista i pretvorio u pasminu kakvu su satnik von Stephanitz i drugi zanesenjaci željeli, no to nije dugo potrajalo. Popularnost pasmine i mogućnost zarade dovela je do hiperprodukcije, odnosno toga da su se uzgojem te pasmine počeli baviti ljudi, koji je zanimao samo novac i koji nisu vodili računa o genetici, pa su Njemački ovčari odjednom postali vrlo čudna pasmina.


Pojavile su se mnoge bolesti specifične za tu pasminu, karakter tih primjeraka postao je drugačiji od onog što je satnik von Stephanitz želio, odnosno takvi Njemački ovčari postajali su sve više plahi, nepredvidivi i agresivni. Pasmina se postepeno smanjivala. Pojavili su se problemi s kukovima, a zadnji kraj odnosno stražnje noge postajao je sve problematičniji.


Tu se kao i kod drugih pasmina uviđa opasnost koju donosi kinologija. Naime umjesto da se strogo poštuje standard pasmine kojeg je napisao von Stephanitz, kinolozi svako za sebe različito tumače standard, pa je odjednom došlo u modu da moderni Njemački ovčar mora imati jako spuštene sapi (stražnji kraj tijela). Sve to dovelo je ne samo do učestale pojave displazije, nego i do toga da su ti psi danas praktički invalidi, te da ih zbog iskazanih mana među kojima su i nemogućnosti dužeg trčanja i skakanja i policija i vojska sve manje koristi.


Prije desetak godina u Njemačkom kinološkom savezu postojala je težnja da se pasmina Njemački ovčar ponovno vrati izgledu i karakteristikama koje su imali u vrijeme von Stephanitz, no zbog interesa vodećih uzgajivača, čiji bi se uzgoj tad pokazao kao posve pogrešan ta su nastojanja ugušena. Sve to naravno morali bi znati svi koji danas odluče kupiti psa te pasmine. Oprez nikad nije naodmet.


Karakter i narav Njemačkog ovčara


Šezdesetih ili sedamdesetih godina prošlog stoljeća njemački ovčar je bio pas kakvog je satnik von Stephanitz želio. Zdrav, otporan, stabilan po naravi i karakteru i tome zahvaljuje i svoju veliku popularnost. Psi te pasmine ubrzo su postali uzor za sve pasmine ne samo što se tiče inteligencije, naravi, zdravlja nego i sveg ostalog. Njemački ovčar tad je postao univerzalan pas kojeg su svi željeli. Bio je to pas stvoren za obitelj, djecu, čuvara, policiju, vojsku, vodiča slijepih osoba i mnoge druge namjene. No, onda su se u uzgoj umiješale hiperprodukcija i kinologija, te je danas vrlo teško govoriti o naravi njemačkog ovčara.


Prvu stvar na koju treba pripaziti je izbor šteneta u leglu. Prilikom izbora šteneta svakako bi trebalo po svaku cijenu izbjegavati kupnju plahog ili psihički nestabilnog šteneta. Također bi trebalo pripaziti i na stanje kukova i spušteni zadnji kraj što bismo trebali vidjeti u rodovnicama i izgledu roditelja štenadi.  


Važno je napomenuti da je i Njemački ovčar vrlo inteligentan i zahtjevan pas s kojim se treba puno baviti i pomno uočavati sve vrline i mane koje iskaže. Pravilnim odgojem i od plašljivijeg šteneta stvorit ćete stabilnog i pozitivnog psa koji će imati sve one vrline za koje se satnik von Stephanitz toliko zalagao.


No ukoliko ga zanemarite ili mu dopustite da se ponaša onako kako on to želi…

Napisao i obradio: Nenad Grbac

----------------------------------------------------------


STANDARD PASMINE NJEMAČKI OVČAR


FCI standard 166


DEUTSCHER SCHÄFERHUND


Njemački ovčar


Zemlja porijekla: Njemačka


Datum važećeg standarda: 23.03.1991.


Uporaba: Svestran radni pas, pastirski pas, pas čuvar i službeni pas.


FCI klasifikacija:


Grupa 1 – Ovčarski i stočarski psi (osim švicarskih planinskih pasa)


Sekcija 1 – Ovčarski psi


S radnim ispitom.


Opći izgled


Njemački ovčar je pas iznad srednje veličine. Visina u grebenu iznosi prosječno 60 cm. Treba mjeriti štapom, pošto se dlaka pritisne uz tijelo, i to po vertikali koja ide od grebena do tla, a dodiruje lakat.  Željena visina za ovčara nalazi se negdje između 60 i 65 cm kod mužjaka i 55 do 60 cm u kuja. Odstupanje iznad i ispod ove mjere umanjuje radnu i uzgojnu vrijednost. 


Njemački ovčar je malo izdužen, snažan i muskulozan. Kosti su mu lake ali snažne. Odnos između visine i dužine, kao i stav i položaj nogu tako su usklađeni da omogućavaju dugačak i istrajan kas. Njegova dlaka je otporna na nevrijeme. Treba težiti ka dopadljivom izgledu psa, ali time ne treba dovoditi u pitanje upotrebljivost psa. 


Obilježja spola trebaju biti jasna i izrazita, što znači muževnost psa i ženstvenost kuje moraju biti očigledni. Njemački ovčar koji odgovara pasminskom tipu ostavlja na promatrača utisak urođene snage, inteligencije i okretnosti, potpuno skladne građe u kojoj ništa nije suvišno ili nedostaje. 


Način na koji se pas kreće i kako se ponaša mora jasno pokazati da je u zdravom tijelu zdrav duh i da su time stvoreni i tjelesni i psihički uvjeti koji mu omogućavaju da u svako doba i sa najvećom izdržljivošću bude korišten kao radni pas. 


I kada je najživljeg temperamenta mora biti vodljiv, prilagođavati se svakoj situaciji i određene poslove izvršavati sa radošću i voljom. Mora iskazivati srčanost i čvrstinu i, kad treba, mora braniti svog gospodara ili njegovo imanje. 


Mora s voljom  napadati kada to njegov gospodar želi; mora biti vrlo oprezan, pa ipak prijatan kućni drug, blag u odnosu na povjerenu mu okolinu, naročito prema djeci i ostalim životinjama, a otvoren u općenju sa ostalim ljudima; sve u svemu, skladna slika prirodne plemenitosti i sigurnosti koja ulijeva poštovanje.


 


Karakter


Karakteristična svojstva čistokrvnog njemačkog ovčara su: čvrstina nerva, pažljivost, iskrenost, budnost, vjernost, nepodmitljivost, kao i srčanost, borbenost i oštrina. Ova svojstva čine da je on vrlo pogodan za svaku upotrebu, a naročito se upotrebljava kao pas čuvar, pratilac, pas za zaštitu i kao pas stražar.


Glava


Odgovara veličini tijela, ne treba biti teška; opći utisak da je glava suha, umjereno široka između ušiju.


Čelo


Sprijeda i sa strane gledano, čelo je malo zaobljeno, brazde na sredini ili je slabo označena.


Obrazi


Obrati su lagano zaobljeni sa strane i nisu izbočeni.


Gornji dio glave


Odozgo gledano glava se od ušiju ka nosu postepeno i ravnomjerno sužava, sa kosim ali ne oštro izraženim stopom i završava se dugačkom i suhom njuškom u obliku klina.


Njuška


Njuška je snažna.


Usne


Usne (labrnje) su zategnute, suhe i pripijene.


Nosnik


Nosnik je ravan i gotovo usporedan sa produženom linijom čela.


Zubi


Zubi su vrlo snažni; škarasti sjekutići oštro prelaze jedan preko drugog, ali to nije podgrizač, a još manje predgrizač.


Uši


Srednje veličine, uši su, u osnovi, široke, visoko nasađene, uspravno nošene, sa šiljastim vrhovima, naprijed okrenute. Nepoželjne su klempave uši. Diskvalificiraju se psi sa odsječenim i spuštenim ušima. Štencima i mladim psima uši ponekad vise do četvrtog ili šestog mjeseca, a katkad i duže.


Oči


Srednje veličine, oči su bademastog oblika. Malo koso postavljene, ali nisu "buljave". Boja očiju, po mogućnosti je tamna. Izraz očiju je živahan i "pametan".


Vrat


Snažan sa dobro razvijenim mišićima, srednje dužine, bez podgušnjaka (fanona). Kad je pas uznemiren vrat je uspravan, inače je ravno nošen.


Trup


Grudi duboke, ali ne pretjerano široke. Rebra nisu ni ravna ni bačvasto zaobljena. Trbuh umjereno pribran. Leđa, uključujući i slabinski dio, ravna i snažna, ne pretjerano dugačka između grebena i sapi. Dužina trupa treba biti veća od visine grebena. Odbacuju se kvadratični i visokonogi psi. Slabinski dio leđa je širok i snažan, a sapi su duge i blago se spuštaju.


Rep


Kitnjasto četkast, dopire do skočnog zgloba i katkad je pri vrhu zavrnut u stranu, iako je to nepoželjno. Kad pas miruje, rep u blagom luku visi nadolje, a kad je pas uznemiren ili kad se kreće, jače savijen i podignut. Rep ne smije biti nošen ravno, niti malo uzdignut iznad leđa. Umjetno prikraćen rep odbacuje se.


Prednje noge


Plećke dugačke i koso postavljene, ravne i nisu postavljene naprijed. Nadlaktica se spaja s plećkom pod gotovo pravim kutom i mora biti kao i plećka, dobro snabdjevena mišićima. Podlaktica je, gledano sa svih strana, ravna. Veze su čvrste, ali ne previše krute. Laktovi nisu ni istaknuti niti priljubljeni.




Zadnje noge 


Butine široke, sa snažnim mišićima. Butnjače prilično dugačke i sa strane gledane koso su postavljene prema odgovarajućoj dugačkoj goljenici. Skočni zglob, kao i zadnje došaplje, snažni i čvrsti.


Sapi


Okrugle, kratke, stisnute i zaobljene. Tabani vrlo tvrdi. Nokti kratki i snažni, u većini slučajeva tamne boje. Ponekad se javljaju zaperci na zadnjim nogama. Pošto zaperci većinom prouzrokuju raskrečen - širok hod, a mogu dovesti i do ozljede nogu, treba ih odmah po rođenju otkloniti.




Boja


Crna, željezno siva, pepeljasto siva; mogu biti jednobojni ili sa pravilnim smeđim, žutim i sivo bijelim oznakama, a također i sa crnim plaštem; tamno osjenjeni (crna osjenjenja na sivoj i svijetlomrkoj osnovi sa odgovarajućim svjetlijim oznakama) tzv. boja vuka ili prastara boja divljeg psa. Dozvoljene su male bijele oznake na grudima. Poddlaka je, osim u crnih pasa, uvijek svjetlije boje. Konačna boja štenca može se utvrditi tek pošto izbije pokrovna dlaka.


Dlaka


a) KRATKE OŠTRE DLAKE - (netochaarige) pokrovna dlaka je ravna i mora biti po mogućnosti gusta. Svaka pojedina dlaka je ravna, oštra i dobro polegla. Glava i unutrašnja strana ušiju, prednji dijelovi nogu, šape i prsti obrasli su kratkom, a vrat je obrastao dugom i gušćom dlakom. Na zadnjoj strani prednjih i zadnjih nogu sve do došaplja ili skočnog zgloba dlaka je duža i stvara zastavice umjerene dužine. Dužina dlake je različita, a zbog različite dužine nailazimo na veliki broj varijanti. Pretjerano kratka, dlaka kao i krtice ocjenjuju se kao mana. 
b) DUGO-OŠTRODLAKI - (langstockhaarige) dlaka je duža, nije uvijek ravna, oštra i ne prileže potpuno uz tijelo. Naročito na unutrašnjoj strani ušiju, iza ušiju, na zadnjoj strani goljenice, a najviše u predjelu slabina dlaka je znatno duža i stvara , ponekad, pramenove na ušima i zastavice počevši od laktova do došaplja. Zastavice na butinama su dugačke i guste. Rep je kitnjast sa lakom perjanicom. Nepoželjna je dugačka i oštra dlaka, pošto nije tako otporna na nevrijeme kao normalna oštra dlaka; ali se u slučaju da je podlaka dovoljno gusta, pas se ipak ostavlja za rasplod.

c) DUGODLAKI - (langhaarige) njemački ovčarski pas: dlaka je znatno duža nego u dugo-oštrodlakog psa i uglavnom stvara razdjeljak na leđima. Poddlaka postoji samo u predjelu slabinskog dijela leđa ili uopće ne postoji. Često se u dugodlakih njemačkih ovčarskih pasa nailazi na uske grudi ili na usku i izduženu građu njuške. Pošto je otpornost na nevrijeme, kao i upotrebljivost dugodlakih ovčarskih pasa znatno umanjena ne treba ih upotrebljavati za rasplod.


Mane


Svaki nedostatak koji utječe na upotrebu, izdržljivost i radnu sposobnost, naročito obilježja koja ne odgovaraju pasmini i prirodi ovčarskih pasa kao što su: nezainteresiranost, nervozan temperament, ili razdražljivost, plašljivost, mono ili kriptorhizam, isključuju psa sa ocjenjivanja. Iz rasploda se isključuju sljedeće mane: nedostatak životne snage i volje za radom, nježna ili limfatična konstitucija, slaba izgrađenost, izrazita izbljedjelost boja. Albino psi (tj. albino pas sa potpunim nedostatkom pigmenta, kao na primjer crvena sluzokoža nosne pečurke, itd.), zatim veća odstupanja od veličine (preveliki ili premali), slabašni psi, pretjerano visok ili kratak u općem izgledu; pretjerano laka i teška građa; meka leđa; stubast stav nogu, kao i svi ostali nedostaci koji utječu na izdašnost i izdržljivost hoda; pretjerano kratka, zatupasta, pretjerano slaba, šiljasta ili izdužena njuška, a nedovoljno snažna; podgrizač li predgrizač, ili ostali nedostaci kao naročito slabi ili oštećeni zubi. I na kraju, pretjerano meka, kratka ili pretjerano dugačka dlaka, ili nedostatak podlake; oborene ili stalno loše nošene uši; zakovrnut, uvijen ili loše nošen rep; odsječene uši i rep; urođen kratak rep.


----------------------------------------


Napisao i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.