Pisma čitatelja – Što je starija to manje podnosi druge pse i ljude!

Pitanje:

——————————-

Poštovani!

Imam pekinezericu, stara je 2.5 godine. Odlično se ponaša, jako brzo uči i gotovo nemam problema s njom što se tiče sjedni, čekaj, dođi… Ali sto je starija to manje podnosi druge pse i ljude. Kod nas doma je uvijek puna kuća, prijatelji, obitelj, stalno netko dolazi i to joj nije problem, ali ako samo jedna dođe sama, bilo to kod nas doma ili u javnosti da joj se približi, ona poludi. Ista stvar sa psima.

U skupini pasa ju sve zanima i druži se, ne pretjerano ali mirnija je i ne napada i ne ljuti se. Ali ako se samo jedan pas, sam, približi ona poludi svaki put, bez iznimke. Ne razumijem u čemu je problem, nije agresivna i dosta je socijalizirana od malena, čak je odrasla sa jednim pesekom koji je njene dobi.

Molim Vas da mi pomognete jer bih željela još jednog psa uzeti ali me previše strah da će ga ona istraumatizirati! Ta druga pasmina je doberman mužjak pa ne bih željela neželjena ponašanja i traume kod tako velikog psa zbog nje. Isto bih Vas molila ako može savjet kako da dobermana naviknem na živčanog pekinezera posto su slične, tvrdoglave, naravi.

Hvala Vam unaprijed na odgovoru! Lijepi pozdrav!  Marina

 

Odgovor:

—————————

Poštovanje,

Tek sad sam opazio vaše pismo jer ga je hotmail premjestio u neželjenu poštu.

Vaša pekinezerica je takva manjim dijelom zato jer to na neki način i obilježje pasmine, a većim djelom zato jer ste joj vi dopustili da se tako ponaša.

Time želim reći da ste trebali odmah prvi put kad je iskazala takvo ponašanje uči u sukob s njom i pokazati joj da vi kao vođa njenog čopora jednostavno ne dopuštate takvo ponašanje.

S obzirom da to niste uradili na vrijeme sad će sve to biti teže postići i trebat će vam više vremena i truda da to postignete no moguće je i to uraditi.

Znači sljedeći put kad je vidite da tako reagira viknite na nju trznite lajnom i naljutite se (ovo zadnje možete i odglumiti no važno je da ona vidi i osjeti da ste ljuti na nju. Zatim slijedi kazna. Od nje i vašeg poznavanja njene psihe ovisi kakva će to biti kazna. Nekim psima je dovoljno da se izvičete na njih, s nekim ćemo prekinuti šetnju i odmah se vratiti kući, a s nekim sve to zajedno plus odlazak u kaznu na nekom izoliranom mjestu. Tamo mora ostati određeno vrijeme ovisno o tome koliko je tvrdoglava i koliko puta je ponovila neželjeno ponašanje.

Uglavnom tvrdoglaviji psi u kazni ili svojevrsnoj izolaciji mogu ostati i nekoliko sati. Kad ju pustite iz kazne nemojte je ni maziti ni razgovarati s njom. Ponašajte se prema njoj kao da ne postoji. Vidjet ćete da će ju to poprilično pogoditi.

Ta kazna za pse kao društvena bića je na neki način adekvatna izbacivanju iz čopora koje primjenjuju vukovi ili divlji psi te je stoga jako ozbiljno prihvaćaju. Naravno sve ovisi i o samom psu. Nekim će biti dovoljna samo jedna takva kazna, a onim tvrdoglavijima će trebati puno više odlazaka u kaznu da bi prihvatili ponašanje kakvo zahtijevate od njih.

Važno je biti uporan, nepopustljiv i pravedan.

Što se tiče njene sigurnosti i pristojnog ponašanja u društvu, odnosno čoporu i nesigurnosti kad joj prilazi jedna osoba ili jedan pas to je ili neko ružno iskustvo iz prošlosti ili pokušaj toga da bar u dvoje izgleda dominantno što je u čoporu s obzirom na njenu veličinu teško izvesti. Prisjetite se da se i mi ljudi drugačije ponašamo u društvu većeg broja osoba.

Ali tek kad to sredite i kad osjetite promjenu u njenom ponašanju moći ćete početi razmišljati o uzimanju šteneta Dobermana.

Kod Dobermana je važno znati da je to radni pas s puno energije inteligencije i želje za kretanjem. S njima se jednostavno mora raditi i puno vremena provoditi u prirodi kako se ne bi pretvorili u neposlušne ili agresivne pse.

Što se tiče ocjene da su oni kao pasmina nervozni ne bih se složio s vama. Važno je to da li se radilo s njima i na koji način. Recimo sjećam se da su mi jednom doveli dva dobermana (muškog i ženku) poprilično neposlušna. Nekoliko mjeseci prije toga ozlijedili su svog vlasnika kad su ga povukli u želji da naganjaju mačku. Nakon što drugog izlaza nije bilo ja sam ta dva “Opasna Dobermana”, poveo u šetnju i nakon pola sata se vratio se s psima koji su se savršeno ponašali na lajni. Vlasnici nisu mogli vjerovati da su to njihovi psi i da više ih ne vuku i ne divljaju u šetnji.

Znači s dobermanima se može raditi pa vam njihov odgoj ne bi trebao predstavljati problem. To je radna pasmina s kojom je lako raditi. Baš kao i njihovi rođaci Njemački ovčari, Rotweileri ili Schnautzeri oni će se ponašati onako kako vlasnik to želi ili kako im je to pokazao. Ako im je vlasnik nešto krivo pokazao ili ih loše odgojio onda to nikako nije greška psa ili pasmine.

Pekinezericu svakako treba naviknuti da se ponaša normalnije i smirenije da ne bi napala štene i uplašila ga. Naravno ne smijete joj ni braniti ako se ona brani i napadne štene jer je dosadno, prezahtjevno i zove ju na igru kad njoj to ne odgovara. Što se svega drugog tiče njih dvoje će se lako dogovoriti i pronaći recept za zajednički suživot.

Toliko zasad

Srdačan pozdrav

Nenad

 

 

—————-

Uredio i obradio: Nenad Grbac

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present

Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.