Pisma čitatelja – Dijete i pas
Pitanje:
——————————-
Poštovani,
pas je kod nas 9. mj (sada ima godinu dana), curica ima 4,5 godine. Nikad ona njemu nije ništa “loše” napravila, ali unatrag 2 mjeseca pas je imao pomalo čudne rekacije. Zadnja je bila ta da je pas ležao na ulazu od kuće, ja stojim između njih i nešto se s njom raspravljam, a on je uz cvilež hoće zgrabit za nogu! Naravno curica ga se sada boji, iskreno i ja se sada bojim da joj ne bi nešto napravio, premda se meni te njegove rekacije čine kao čisto zastrašivanje. Ipak mi nije svejedno jer on je velik i jak (križanac labradora i rodezijskog gonića), a ona je meni ipak na prvom mjestu. Na koji način njih dvoje socijalizirat i je li to uopće moguće?
LP Barbara
Odgovor:
—————————
Poštovanje,
Ponašanje kakvo ste opisali se nikako ne može tolerirati ili dopustiti i zato ćete morati preduzeti nešto, odnosno upustiti se u ponovnu socijalizaciju djeteta i psa.
Prvo i najvažnije je da druženje djeteta i psa ispočetka mora biti pod stalnim nadzorom ili vas ili nekog od odraslih osoba.
Za početak bi bilo dobro da se pobrinete da pas i dijete jedno vrijeme budu zajedno u nekoj prostoriji ili sobi. Dijete neka se igra, a pas može, no i ne mora sudjelovati u toj igri. Važno je samo da budu zajedno i da se priviknu jedno na drugo. Nemojte ih na ništa prisiljavati i trudite se da atmosfera bude opuštena.
Važno je pomno motriti ponašanje psa. Naime moguće je da mu dijete ništa nije učinilo, no da ga smeta buka, koje dijete radi kad se igra ili je možda čak i ljubomoran jer se njemu posvećuje manje pažnje. Baš kao i sva društvena bića i psi ponekad vole biti u središtu pažnje.
Moguće je da je on u svojoj glavi (riječ je o mladom psu, koji još nije načisto gdje mu je mjesto na hijerarhijskoj ljestvici) pomislio da i on mora sudjelovati u odgoju vaše curice, pa je to pokušao uraditi na svoj pseći način koji nama ljudima ponekad i nije baš razumljiv. Naime naveli ste da ste se vi u tom trenutku raspravljali nešto s njom.
Poznato je i da psi ne vole svađe u obitelji. Ljudi se često znaju namjerno posvađati i pri tome čekaju reakciju psa. Neki psi ih pokušavaju pomiriti gurajući se između njih, i upucavajući im se tipa dajte se prestanite svađati, a neki odaberu onog tko im je bliži ili onog tko je slabiji, pa stanu na njegovu stranu i reže ili čak pokušavaju ugristi drugog sudionika u svađi. Oni obitelj doživljavaju kao svoj čopor i normalno je da ne vole kad se članovi njihovog čopora svađaju.
Ako pas pokaže nezadovoljstvo što je dijete u njegovoj blizini nemojte se na to obazirati, nego mu jednostavno dopustite da se na to navikne. On mora shvatiti da je normalan suživot jedino rješenje.
Ispočetka će to najvjerojatnije biti druženje na određenoj udaljenosti jer zasad, ni jedno, ni drugo u ovom trenutku ne vjeruju drugome, no nakon nekog vremena vjerojatno je da će dječja i pseće zaigranost i radoznalost pobijediti. Pokušajte smisliti i neku igru u kojoj će njih dvoje zajedno sudjelovati. Od bacanja i vračanja loptice, traženja stvari, pa nadalje. Nemojte zaboraviti, ni pseće poslastice ili male komadiće dsalame ili mesa kao nagradu. Ako pas nije pohlepan i halapljiv dopustite i djetetu da ga nagradi i pruži mu komadić omiljene poslastice.
Isto tako morate strogo odrediti pravila ponašanja. Psu nije dozvoljeno da bude grub ili nepažljiv prema djetetu, da skaće na nju ili da je pokušava ugristi, a djetetu nije dopušteno da bude grub ili nepažljiv prema psu da ga navlaći za rep, da ga štipa ili da hoda po njemu kad on spava. I psi i djeca su ponekad previše zaigrani i nesvjesni da svojim ponašanjem mogu ozlijediti druge, pa je zato u početku važan nadzor nas odraslih.
I baš zato ispočetka u svakom trenutku morate biti prisutni i pažljivo usmjeravati njihovu igru. Nastojte da sve to odradite nenametljivo i diskretno. Kasnije kad oni upoznaju jedno drugo i pravila ponašanja, kojih se moraju pridržavati, nadzor im više neće biti potreban.
Psi su inače vrlo tolerantni i pažljivi prema djeci i mladunčadi bilo koje vrste. Poznato je da će psi bez ikakvog razmišljanja usvojiti bilo koje napušteno mladunče, pa makar se recimo radilo i o njihovim najvećim neprijateljima mačkama. I sam sam odrastao sa psima i mogu vam reći da je to vrlo vrijedno iskustvo, pa me iskreno rečeno ponašanje vašeg psa čudi. Očito je da je između djeteta i psa došlo do nekog nesporazuma za koji ste najvjerojatnije krivi vi odrasli jer ga niste na vrijeme primijetili i spriječili.
Jedino što ne smijete dopustiti je iskazivanje bilo kakve agresivnosti prema djetetu. Ako to primijetite odmah i bez oklijevanja viknite na njega ili ga kaznite. Kazna može biti i vikanje i trešnja za šiju, okretanje na leđa i držanje u tom položaju, no i ako pretjera odvođenje na neko mjesto gdje ne voli biti i boravak u toj kazni duže vrijeme (psi to shvaćaju kao izbacivanje iz čopora i jako ih pogađa). No, nikako ga ne smijete udariti ili kazniti na način na koji on ne razumije. Najvažnije je da budete smireni, da situacija bude pod vašom kontrolom.
I ako sve dobro prođe i pas ne iskaže nikakvu agresivnost (po meni bi tako i trebalo biti), dopustite im da budu zajedno da se druže, igraju i da se jednostavno priviknu jedno na drugo.
Trebati će vam sigurno nekoliko dana, no trud će se svakako isplatiti.
Uglavnom uz malo vašeg truda svi problemi bi trebali biti brzo riješeni, a i pas i dijete bi trebali steći najboljeg prijatelja za cijeli život.
Sve što se dosad dogodilo je vjerojatno samo nesporazum za koji su njih dvoje najmanje krivi.
Nadam se da sam vam ovim uspio bar malo pomoći.
Srdačan pozdrav
Nenad
—————-
Uredio i obradio: Nenad Grbac
Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present
Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.
