Pisma čitatelja – Jedino imamo problema s njenim odnosom prema mom sinu…

Pitanje:

——————————-

Poštovani gospodine Grbac,

Ponajprije hvala na prilici da vas ovim putem pitam za savjet o jednom problemu i na vašoj dobroj volji da pomognete vlasnicima pasa. Radi se o slijedećem:

Udomili smo iz azila kujicu staru oko 1. godine, mješanku u tipu malog ovčara. U početku je bila izrazito plaha, bojala se svega, ali je jako brzo napredovala i sad, nakon mjesec dana što je kod nas, Kika je zadovoljna pasica, puno opuštenija, veseli se, ne trza se na svaki zvuk. Uglavnom, iako još ima neke strahove, vidim da to ide dobrim putem.

Jedino imamo problema s njezinim odnosom prema mom sinu  – on je devetnaestogodišnjak, izrazito voli životinje, prema njoj je nježan i pažljiv od prvog dana i nikad joj ništa nije učinio, čak ni povikao na nju. Ali ona ga se jako boji, sva se ukoči kad joj se približi, pobjegne ako može gotovo paničnim bijegom, a zna i tiho režati (iako inače nikad nije agresivna, baš nikad) kad ga čuje. Gleda ga preplašenim očima kad god joj je u vidokrugu i kao da je na stalnom oprezu.  Čak ni ja (koju je najbolje prihvatila) je tada ne mogu opustiti maženjem jer samo ukočeno prati gdje je on.

Primijetila sam da počne mahati repom kad čuje korake mog muža na stubištu, a kad čuje sinove korake, reži i prije no što uđe u stan. Ponavljam, čak ni prema sinu nije agresivna, ne kesi zube i nijednom nije pokazala da bi ga ugrizla. Kad je u svojoj košari, dopušta mu da je mazi, ali vidim da pritom ne uživa. On je zbog toga jako tužan, jer upravo je on bio najveći zagovornik udomljavanja i sad misli da ga nikad neće zavoljeti.

Problem je i taj što bi on trebao, kad mene nema, preuzeti brigu oko nje, šetnju i hranjenje, a ako ostanu u ovakvom odnosu, onda će to biti jako teško. Ja sam se malo opširnije raspisala, u želji da što točnije opišem našu situaciju.

Prepoznajte li možda u ovom opisu neki standardni problem, ili se možda radi o nekoj njezinoj specifičnoj traumi iz razdoblja prije nas… ?I najvažnije od svega,  imate li kakav savjet na koji način da pokušamo riješiti taj problem?

Zahvaljujem unaprijed,  S poštovanjem,

Diana Pečkaj Vuković

 

Odgovor:

—————————

Poštovanje,

Ispričavam se što vam nisam ranije odgovorio, no vaš E-mail se sakrio u neželjenoj pošti na mom gmail računu. Dobro je što ste udomili tu kujicu i koliko vidim dobro se nosite s njenom prilagodbom na vas i život koji joj pružate.

Nitko od nas ne zna što je ona preživjela pa je jako teško suditi o tome.

No, s obzirom na ono što ste mi opisali jedino što mogu zaključiti je da je ona ili proživjela nekakve traume od strane djece (to se napuštenim psima često događa jer nisu sva djeca dobra i ne odgajaju svi roditelji djecu da vole i cijene životinje), ili da ona ima određenih zdravstvenih problema.

Jednom sam naime imao slučaj sličan vašem i na kraju sam kad sam uvidio da im ne mogu pomoći i da oni ozbiljno misle uspavati tog psa rekao vlasnicima da je dovedu da je vidim.

Čim sam je ugledao rekao sam njenim vlasnicima vodite tog psa k veterinaru jer ima jaku upalu ušiju. Ono što oni nisu vidjeli danima, ja sam opazio na prvi pogled. To je naravno bio i razlog zašto je bježala od njih i režala na njih kad bi je mazili blizu ušiju.

Znači prvo trebate pogledati da li je pas zdrav i trpi li kakvu bol. To možete uraditi kad ju budete mazili. Ako iskazuje neku nelagodu ili trpi bol odvedite je veterinaru. No, ako je zdrava i ako je strah od djece ili nelagoda koju osjeća družeći se s njima posljedica traume tad pokušajte nagovoriti sina da joj pomogne na sljedeći način.

Neka ne obraća puno pažnje na nju i neka joj se ne pokušava na silu udvoriti i pomaziti. Neka je jednostavno ignorira, no neka uvijek kad bude u prilici sjedne blizu nje. Istina ona će se na početku bojati no s vremenom će njen strah prići u radoznalost i upitat će se zašto me taj klinac ignorira.

Ubrzo nakon što se ta radoznalost pojavi ona će prva prići njemu i zatražiti da ju dodirne. Naravno pomoći će i ako dopustite sinu da ju vodi u šetnju. Dok se skroz ne sprijatelje bolje je da bude na lajni. U šetnji s njom je također bolje da ju lagano ignorira i ne pokazuje previše razumijevanja za njene strahove.

Što se više njih dvoje budu šetali družili i provodili vrijeme zajedno to će se prije približiti jedno drugom. Psi su jednostavno takvi. Neke stvari im se mogu zamjeriti ili ih traumatizirati, no oni su prije svega društvena bića, te će uvijek voditi brigu o onima za koje shvate da su članovi njihovog malog čopora. S druge strane ignoriranje je najveća uvreda za jedno društveno biće što nam pokazuje i primjer iz prirode gdje je najveća kazna koju čopor primjenjuje upravo izbacivanje iz čopora. Uglavnom taj vaš problem nije nerješiv, niti će ga biti teško riješiti, no trebat će vremena i strpljenja, dok njih dvoje ne postanu prijatelji.

S njom trebate biti vrlo nježni i pažljivi jer je to jedini način da prevlada traume koje ima.

Nadam se da sam vam ovim uspio bar malo pomoći.

Srdačan pozdrav,

Nenad

 

 

—————-

Uredio i obradio: Nenad Grbac

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present

Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.